UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NIŠTA NOVO ZA UDOVICE

Obiteljski umirovljenici bez prava na rad

 

     Imaju li obiteljski umirovljenici, a to su u 94 posto slučajeva žene, pravo na rad? Nekako se svakom upitanome na prvi po­gled činilo kako je to normalno, posebno gledano iz socijalnog rakursa, jer je prosječna obiteljska mirovina prošle godine izno­sila samo 1.988 kuna, u prosjeku čak 15 posto niže od hrvatske linije siromaštva. Isto tako, riječ je dijelom o mlađim osobama, koje bi itekako mogle i žele raditi.

     Među desetak upita, javila nam je e-mailom i Anđelka V. iz Zagreba koja sada ima 56 godina i teško preživljava s maloljet­nom kćerkom od obiteljske mirovine stečene na temelju invalidske mirovine svoga supruga. A k tome ima i svojih 15 godina radnog staža.

     „Sada imam priliku zaposliti se, a u Zavodu za zapošljavanje kažu da ću izgubiti 10 posto od sadašnje mirovine.    No, još više me brine što poslodavci uglavnom nude ugovore za radni odnos na određeno, na po mjesec ili dva. Strah me hoću li trajno izgu­biti pravo na obiteljsku mirovinu ako mi ne produže ugovor ili mi daju otkaz. Mogu li vratiti pravo na mirovinu?", pita Anđelka.

     Za Anđelkin i slične upite smo se obratili Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i dobili odgovor od Marice Imprić Jurić kako je točno da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN: 115/18) proširen krug korisnika koju mogu raditi i koristiti mirovinu.

     Zakon, međutim, ne predviđa mogućnost da korisnici obitelj­ske mirovine koji se zaposle, rade i istovremeno primaju obitelj­sku mirovinu. Svrha mirovine je osiguranje sredstava za život nje­zinom korisniku kada se on povuče iz radne aktivnosti (starosna ili invalidska mirovina), odnosno uzdržavanje zbog smrti hranitelja (obiteljska mirovina). Kako je svrha priznanja prava na obiteljsku mirovinu uzdržavanje onih članova obitelji, koji prema intenciji zakonodavca imaju za tim potrebu, proizlazi da bi ta potreba za uzdržavanje prestala biti činjenicom zasnivanja radnog odnosa.

     U slučaju da se obiteljski umirovljenik zaposli na određeno, ima li pravo nakon isteka ugovora ponovno zatražiti i dobiti puni iznos mirovine, ako ugovor nije produžen? Budući da pra­vo na obiteljsku mirovinu, nije u svim slučajevima trajno pravo, ne može se odgovoriti jednoznačno. Recimo, članu obitelji kod kojega zbog nastale promjene više ne postoje uvjeti o kojima ovisi stjecanje i korištenje prava na obiteljsku mi­rovinu to pravo prestaje s danom te promjene (neovisno o radnom odnosu), ili se, primjerice, može pravo na obi­teljsku mirovinu u međuvremenu priznati drugom članu obitelji, što utječe na visinu svote obiteljske mirovine. Na primjer, takva promjena udara i korisnice obiteljske mi­rovine.

     No, u pravilu, korisniku obiteljske mirovine nakon pre­stanka radnog odnosa, uspostavlja se isplata ranije pri­znate obiteljske mirovine. Mnogi pitaju može li se takva mirovina ponovno obračunati na način da se pridoda u međuvremenu odrađeni radni staž udovice. Potrebno je jasno odgovoriti kako je mirovina, prema ZOMO-u, nov­čano davanje određeno na temelju mirovinskog staža plaća, ostvareno kao pravo iz mirovinskog osiguranja, koje se periodično isplaćuje njegovom korisniku u povo­du nastanka nekog od rizika mirovinskog osiguranja (sta­rosti, invalidnosti ili smrti).

     Dakle, obiteljska mirovina je određena na temelju mi­rovinskog staža i plaća umrlog korisnika ili osiguranika te rad korisnika obiteljske mirovine ne utječe ni na koji na­čin na određivanje obiteljske mirovine. Drugim riječima, za udovice se ništa nije promijenilo, nisu stekle pravo na rad do pola radnog vremena i ne mogu„kombinirati" obi­teljsku mirovinu i onu stečenu temeljem vlastitog rada. Pravedno?