UVODNA RIJEČ
Pandemijska škola etike
Piše: Jasna A. Petrović
Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jednoobrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, nastoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?
Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.
No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriterije društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice zadužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.
Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vrijednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživljavanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?
Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na granice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.
Web stranice naših podružnica
BENEFICIRANI UMIROVLJENICI
90 dana za spas i dodatak
Telefon u Sindikatu umirovljenika Hrvatske zadnjih dana 2018. „napali" su korisnici mirovina koji su bili obvezno osigurani u obveznom mirovinskom osiguranju individualne kapitalizirane štednje (drugi stup), a ostvarili su staž osiguranja s povećanim trajanjem te im je prije 1. siječnja 2019. iz prvog stupa određena osnovna mirovina, a iz drugog stupa mirovina prema programu mirovinskog osiguravajućeg društva. Takvima nije bio omogućen prijelaz u prvi stup te ostvarivanje dodatka na mirovinu od 27 posto, što je za posljedicu imalo njihove niže mirovine. Međutim, mirovinska reforma je i njima donijela lijepe vijesti.
Naime, prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 50. st. 1.) beneficirani korisnici mirovine ostvarene prema propisima važećim do kraja 2018., kojima je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. određena osnovna mirovina iz prvog stupa, a mirovina prema programu mirovinskog osiguravajućeg društva iz drugog stupa, mogu u roku od 90 dana od stupanja na snagu izmjena ZOMO-a (najkasnije do 31. ožujka 2019.) podnijeti zahtjev za određivanje mirovine kao da su bili obvezno osigurani isključivo u prvom stupu.
U ovom trenutku se ne zna koliko će se od ukupno 600 beneficiranih umirovljenika prijaviti za povratak u prvi stup, ali se procjenjuje da će biti zainteresiranih, zbog toga jer će time ostvariti pravo na dodatak na mirovinu od 27 posto, ali tek od početka primjene Zakona, od 1. siječnja 2019.
Za ostvarivanje ovog prava potrebno je u roku od 90 dana, počevši od 1. siječnja 2019., podnijeti zahtjev Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. HZMO će korisnicima mirovine koji su bili osigurani i u II. stupu, a kojima je u I. stupu određena osnovna mirovina (čl. 91. st. 1. i 2. ZOMO-a) ili osnovna invalidska mirovina u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2019. odrediti dodatak na osnovnu mirovinu po službenoj dužnosti, bez donošenja rješenja ako je mirovina u isplati.
Ako korisnik beneficirane mirovine podnese takav zahtjev, na dio mirovine koji mu pripada za mirovinski staž navršen do početka primjene obveznog mirovinskog osiguranja individualne kapitalizirane štednje određuje se dodatak u postotku od 27 posto, a na dio mirovine koji mu pripada za mirovinski staž ostvaren od toga dana (1. siječnja 2002.) određuje se u postotku od 27 posto pomnoženom s faktorom osnovne mirovine određenim za kalendarsku godinu u kojoj je osiguranik stekao pravo na mirovinu.
Hoće li svi biti obaviješteni? Prema informaciji koju smo dobili od HZMO-a, koristit će se svi dostupni kanali koji između ostalog obuhvaćaju suradnju s medijima, komunikaciju preko info-telefona, internetskih stranica i društvenih mreža, izdanja u raznim publikacijama (primjerice, podlistak i u vašem listu), te izdavanje stručno-in- formativnih publikacija Zavoda (pisanih i elektroničkih). Intenzitet i oblik komunikacije se prilagođava konkretnim projektima, s ciljem kako bi korisnici mirovina s beneficiranim stažem saznali svoja prava. Želimo im sreću.