UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

UMIROVLJENICI NA BURZI RADA

Kako ući u evidenciju?

 

     Novim odredbama Zakona o mirovin­skom osiguranju, od 1. siječnja omo­gućen je rad do pola radnoga vreme­na za prijevremene, starosne i dugotrajne umirovljenike uz nastavak isplate punog iznosa mirovine. Tržište je na to reagira­lo dobro i već su dan poslije Nove godine osvanuli oglasi u kojima poslodavci traže umirovljenike za pojedina radna mjesta.

     Oglasi se uglavnom odnose na zaštitarske usluge, trgovinu i pojedine pomoćne i uredske poslove. Da bi se umirovljenik mo­gao prijaviti na oglas, dovoljno je kontakti­rati poslodavca. No, što je s onim umirov­ljenicima koji bi radili poslove koji trenutno nisu u ponudi?

     Osim pretraživanja internetskih portala, poput MojPosao.hr ili Posao.hr te čitanja Plavog oglasnika, umirovljenici imaju mogućnost traženja posla i preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Ova mogućnost je najpogodnija za one umirovljenike koji bi htjeli raditi, ali se ne vide na poslovima koji su trenutno ponuđeni. No, s druge strane, ovo je naj­kompliciraniji oblik traženja posla.

     „Ukoliko umirovljenici žele raditi i trebaju podršku Za­voda u posredovanju prema poslodavcima mogu se prija­viti u evidenciju kao ostali tražitelji zaposlenja. Oni će proći postupak savjetovanja kako bi se na temelju iskustva, ob­razovanja i profesionalnih interesa definirala zanimanja u kojima će tražiti posao, a savjetnici za zapošljavanje za njih posredovati prema poslodavcima. Kao tražitelji zaposlenja nemaju obaveze prema Zavodu, ali mogu koristiti usluge Zavoda, kako u postupku priprema za zapošljavanje tako i informiranje i upućivanje na slobodna radna mjesta", kažu nam iz Ureda za odnose s javnošću HZZ-a.

Postupak prijave

     Dakle, sve što je potrebno jest doći u najbližu ispo­stavu HZZ-a i prijaviti se za traženje posla. Na šalteru će biti potrebno popuniti obrasce za prijavu u evidenciji, a na licu mjesta moguće je dobiti i termin za razgovor sa savjetnikom za zapošljavanje. Na razgovoru će savjetnik, na temelju prijašnjeg radnog iskustva i osobnih interesa umirovljenika, procijeniti kakvi će poslovi odgovarati po­jedinoj osobi te ju obavještavati telefonom, elektronskom poštom ili na neki treći način o natječajima za zapošljava­nje na poslovima za koje se osoba opredijelila.

     No, time umirovljenici ne ulaze u evidenciju nezapo­slenih, već u evidenciju ostalih tražitelja posla. S obzirom na to da su u mirovini, ne mogu biti evidentirani kao ne­zaposleni. Ostale mogućnosti za traženje posla putem HZZ-a ostaju iste kao i za ostale tražitelje posla. No, evi­dencija se ne popunjava očekivanim obujmom, unatoč mnogo buke u medijima o mogućnosti rada uz mirovinu.

     „Trenutno imamo prijavljeno 71 umirovljenika koji su za­interesirani za posao. Također bilježimo i radna mjesta na ko­jima, prema potrebama poslodavaca, mogu uz ostale osobe raditi i umirovljenici", kažu u HZZ-u, ali ne iznose potencijal­ne procjene o tome koliko bi ljudi moglo tražiti posao. To je i logično, s obzirom na ostale oglasnike kojima ljudi mogu pristupiti. S obzirom na to da se, prema istraživanju Eurostata iz 2016., samo 16 posto starijih osoba u Hrvatskoj služi in­ternetom, oglasna ploča HZZ-a i sve usluge koje Zavod nudi dobro dođu starijim osobama. Uz to, takvi će oglasi u skorije vrijeme biti posebno obilježeni.

Prilagodba na umirovljenike

     „U tijeku je prilagodba tražilice tako da će se i putem tražilice na Burzi rada moći izdvojiti radna mjesta na kojima mogu, uz ostale, raditi i umirovljenici, a što poslodavci već mogu označiti u svojim oglasima", kažu iz HZZ-a.

     Time se sprječavaju i moguće zlouporabe, poput rada na crno, s obzirom na to da službenici Zavoda trebaju biti infor­mirani o pronalasku posla na način da poslodavac izvrši pri­javu o zaposlenju. Tako će umirovljenici biti barem djelomič­no spašeni od„prilika života" s rasvjetnih stupova iza kojih se kriju prijevare i situacije koje bi uništile dostojanstvo starijih osoba koje još mogu pridonijeti svojim znanjem, stručnošću i vještinama.

     Iako su ranije procjene broja zaposlenih umirovljenika govorile o nekoliko stotina tisuća ljudi, treba naglasiti kako je zapošljavanje u mirovini stvar osobnog izbora pojedinca u skladu s potrebama i mogućnostima, a ne prisile.     Stoga je teško procijeniti koliko će ljudi iskoristiti ovu mogućnost, kao i koliko će poslodavaca omogućiti umirovljenicima da rade. U svakom slučaju, metode postoje, a to će ipak malo popraviti krvnu sliku gospodarstva te ostaviti dio kvota za uvoz stranih radnika neiskorištenim.

Milan Dalmacija