UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

HOĆE LI SVI STARIJI OD 67 GODINA PLAĆATI VOZAČKU?

Kuhinje, lobiji i labavi argumenti

 

Dan prije 67. rođendana ste zdravi, a drugi dan službeno bolesni?

 

     Liječnica primarne zdravstvene zaštite upozorila je 85-go- dišnjeg D.B. iz Zagreba da zbog dijabetesa i pojačane te­rapije za tlak ne smije više voziti osobni automobil. Otac je poslao kćerku da ode razgovarati s njegovom liječnicom i ona je sve potvrdila. D.B. se razljutio, otišao na bankomat i digao novac te otišao u službu medicine rada, rekao kako je super zdrav, platio i mirno produljio vozačku dozvolu na pet godina. Je li dobar takav model zaštite sigurnosti u prometu? Nije. No, treba li zbog toga uvesti obnavljanje vozačkih dozvola za sve starije od 67 godina isključivo kroz pla­ćene preglede kod liječnika medicine rada?

Mi kažemo kako starost nije bolest.

     Naš je D.B. mogao imati samo 50 go­dina, a biti jednako bolestan i pod tera­pijom koja kontra- indicira vožnju, pa je neshvatljivo da se želi sve starije od 67 godina diskriminirati temeljem dobi. Dan prije rođendana je zdrav, a drugi dan je službeno bolestan?

Paušalne procjene

     Protiv guljenja umirovljenika koji ionako imaju mizerne mirovine ustale su dvije najveće umirovljeničke udruge - Sin­dikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske - otvorenim pismom ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću sa zahtjevom za povlačenje prijedloga o obveznim plaćenim liječničkim pregledima za starije vozače. Prije toga je na zahtjev umirovljenika održana 10. sjednica Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, na kojoj su umirovlje­nički zastupnici istresli puno gorčine spram nazočnih pred­stavnika Službe za sigurnost cestovnog prometa MUP-a, jer su njihovi argumenti bili fiktivni. Naime, iako broj nesreća u kojima sudjeluju starije osobe ne raste, već se vrti oko udjela od 10,5 posto, policijska strana se čvrsto povezala sa lobistima medicine rada i zastupala njihove interese.

     U početku su inzistirali kako je riječ o europeizaciji hrvat­skog prometa, pozivali se na različite direktive koje nemaju veze s meritumom stvari, da bi na kraju ustvrdili kako čak 70 posto starijih vozača skrivi nesreće u kojima sudjeluje. No, prema mišljenju pravnog stručnjaka za sigurnost u prometu Željka Markova, tu je riječ o pretpostavkama, a ne o stručnim nalazima. Predlaže stoga da se analiziraju 52 pravomoćne osuđujuće presude za kaznena djela izazivanja prometne ne­sreće sa smrtnom posljedicom, a za koje je predviđena kazna zatvora od tri do deset godina, jer bi se time onemogućila neozbiljnost i paušalnost upotrebe statistika.

     Koliko je pouzdano tvrditi kako je životna dob uzrokom prometne nesreće, pokazuju i istraživanja koja su na uzorku od 250 pravomoćnih presuda sa smrtno stradalim i teško ozli­jeđenim osobama, pokazala da su najopasniji vozači od 25 do 45 godina, jer su uzrokovali nesreće u 64 posto slučajeva, a stariji od 61 godine samo u 1,6 posto slučajeva, naglašava Markov. 

     Argumenti i statistički pokazatelji moraju se itekako po­zorno analizirati, a ne postaviti cilj o plaćanju produljenja vo­začkih dozvola u korist medicine rada, pa tek onda pronaći brojke koje to potkrjepljuju.

Razgovori s MUP-om

     Umirovljeničke udruge su otišle 29. siječnja 2019. u Ravna­teljstvo policije sa zahtjevom da i dalje, kao što je to u članku 230. važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nadležni za prosudbu o spo­sobnosti bilo kojeg vozača, neovisno o dobi, budu liječni­ci primarne zaštite. Potrebno je razraditi protokol postupa­nja i čvršće obvezati liječnike primarne zaštite da za slučaj oslabljenih vozačkih sposobnosti pojedi­nog pacijenta odmah o tome obavijeste policiju.

     Tko je jedina osoba koja zna dijagnoze i terapiju svakog pacijenta? Njegov liječnik primarne zaštite. Zna li išta o paci­jentu liječnik medicine rada koji ga, najčešće, vidi prvi put u životu? Pojma nema. Prvo se ne plaća, drugo se plaća i u tom grmu vjerojatno leži zec. Treba li pomoći liječnicima medicine rada da zarade dovoljno? Nije ovo ironiziranje, već stvarna sli­ka načina odlučivanja u Hrvatskoj.

     Od zamjenika glavnog ravnatelja policije Željka Prše zatra­ženo je da se pokuša zadržati i doraditi zakonski propis koji neće diskriminirati starije vozače po dobi, s pregledima koji bi i dalje bili besplatni i u domeni odgovornosti primarne zdrav­stvene zaštite. Na kraju krajeva, nije to samo pitanje siromaš­tva starijih osoba, koje bi svaki pregled trebali platiti barem 450 kuna, već je duboko principijelno pitanje koje ne smije izjednačavati starost i bolest.

Čeka se Kujundžić

     SUH i MUH su stoga vrlo jasni kako će se na svaki način boriti da se u Hrvatskoj prihvati model većine europskih ze­malja u kojima ili nema nikakvog dobnog ograničenja (recimo Njemačka, Belgija, Francuska) ili je to ograničenje stavljeno na više od 70 godina, ali uz pribavljanje besplatnih zdravstvenih potvrda od liječnika primarne zdravstvene zaštite.

     Sindikat i Matica su zatražili od Ministarstva za rad i mi­rovinski sustav, koje je nadležno za rad Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, da što prije uputi i ministru zdravstva Milanu Kujundžiću zahtjev za prijem predstavnika umirovljeničkih udruga. Ministar Marko Pavić je to učinio 30. siječnja 2019. i sada se čeka odgovor zdravstvenog ministra. Vrijeme curi, naročito kad se zna da će novi Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti pro­meta na cestama biti na Vladi u prvom čitanju već 28. ožujka 2019. Hoće li pobijediti razum i logika ili pritisak zdravstvenih lobija?

Jasna A. Petrović