UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 Nova podružnica za Novu godinu

     SUH je krajem 2018. postao bogatiji za još jednu novu po­družnicu. Naime, na Osnivačkoj skupštini je 12. prosinca osnovana podružnica SUH-a Rugvica, koja je do tada ne­što više od godinu dana djelovala kao ogranak podružnice Dugo Selo. Osamostaljenju je prisustvovalo 55 članova, ali i velik broj uzvanika. Okupljene su pozdravili načelnik Općine Rugvica Mato Čičak, koji je i obećao izdašnu pomoć u radu, njegov zamjenik Nenad Jakšić, predsjednica Općinskog vijeća Ana Munić te član Šime Bilić. U ime SUH-a su okupljene po­zdravili pravni savjetnik Ante Kuprešak i predsjednik Županij­skog povjereništva SUH-a Zagrebačke županije Zlatko Hržić.

     Nakon pozdravnih riječi i izbora radnih tijela skupštine izabrano je i vodstvo podružnice. Tako je predsjednik postao Stjepan Sekulić, zamjenik mu je Josip Ivatek, tajnica Katica Antoljak, a blagajnica Marija Vražić. Članovi Predsjedništva su Katica Šepec, Ivan Kolčić i Štefica Šiletić, dok su u Nadzornom odboru Ivan Antoljak, Stjepan Špoljarec i Marijan Hladnik.

     Podružnica je odmah započela s aktivnostima, pa je u su­radnji s Općinom organiziran doček Nove godine u kojem su vrijedne članice SUH-a iz Rugvice ispekle kolače za sve uzva­nike. Dio kolača je prvog dana 2019. podijeljen štićenicima Caritasa u Oborovu i Domu umirovljenika Sveta Ana u Rugvici. Ovakvim ritmom očekuje se puno dobrih vijesti iz Rugvice.

M.D.