UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SINDIKAT UMIROVLJENIKA HRVATSKE UPUTIO HITNU INICIJATIVU VLADI:

Izmijenite Ovršni zakon i spasite umirovljenike!

Zbog velikog broja pritužbi umirovljenika i drugih starijih osoba, koje se gotovo dnevno obraćaju našem Pravnom savjetovalištu zbog poteškoća nastalih primjenom pojedinih odredbi odnosno zbog izostanka odgovarajućih pravnih rješenja u Ovršnom zakonu, Sindikat umirovljenika Hrvatske podnosi inicijativu za donošenje izmjena i dopuna Ovršnog zakona.

U članku 171. Ovršnog zakona dodaje se novi stavak 1. (stavci 2., 3. i 4. postaju 3., 4. i 5.), a koji glasi:

„Prije podnošenja prijedloga za ovrhu, ovrhovoditelj je dužan dostaviti ovršeniku obavijest o visini duga, na čemu se dug zasniva, te rok za podmirenje duga.“

U članku 176. dodaje se novi stavak 3., koji glasi:

„Ovršenikov dužnik je obvezan prilikom svakog prijenosa novčane tražbine uručiti dužniku dokument (obračun plaća, izvadak iz mirovine i sl.) iz kojeg su razvidni podaci o ovrhovoditelju, broj rješenja o ovrsi, te podatak o stanju duga o ovrsi.“

U članku 202. , stavak 1. glasi:

Dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke.

Izmijenjeni stavak 1. glasi:

(1) Dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe, odnosno u kojem se ovrha ograničava sukladno odredbama članaka 173. stavak 1. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, odnosno koji je ograničen sukladno odredbama članaka 173. stavak 1., ne proizvodi pravne učinke.

Obrazloženje:

Ad./1: Pravo na dostupnost informacijama je ne samo osobno pravo građanina, osobito kad se informacije odnose na odnosnog pojedinca, već i kao snažan mehanizam kojim građani mogu nadzirati poštuje li vlast propisana pravila, zajamčeno Ustavom RH (članak 38.). Brojni građani, osobito starije osobe, zbog izostanka obveze ovrhovoditelja da prethodno dostavit ovršeniku obavijest o dugu i roku za podmirenje, niti nije svjesni kako imaju dugovanje. Stoga se nerijetko za male dugove od desetak kuna, po rješenju o ovrsi terete za iznose i do tisuću kuna, što je potpuno promašeno u odnosu na cilj i svrhu Ovršnog zakona, jer to zasigurno nije stjecanje koristi/prihoda za odvjetnike i javne bilježnike.

 Ad./2: U slučaju ovrhe u izvodima iz mirovine navodi se samo podatak da je za određen iznos ovršena, ali ne i tko je ovrhovoditelj, broj ovrhe i ostatak duga po ovrsi. Stoga postoji opravdana bojazan, ali i primjeri iz prakse, da se dug podmiruje dvostruko – kroz ovrhu te uplatom samog dužnika.

Ad./3: Suprotno uobičajenoj praksi u europskim zemljama da se zakonom ili drugim propisima jamči neovršivost dijela plaće ili mirovine koji  je neophodan za normalni život, Ovršni zakon  RH omogućuje da se u slučaju tzv. zapljene po pristanku dužnika, ovrši cijela mirovina. Neosporno je da 2/3 mirovine (s obzirom na prosječno niske mirovine – 2.183 kn) predstavlja jedva dostatan iznos za preživljavanje, a u slučajevima ovrhe temeljem pristanka, ovršuje se i cijela mirovina, iako su takvi pristanci najčešće ili nesvjesni ili postignuti socijalnom prisilom.

S poštovanjem,

                                                                                                                             Predsjednica SUH-a:

                                                                                                                             Jasna A. Petrović