UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

KOMPENZACIJA ZA RODILJNI DOPUST

Šest mjeseci staža po djetetu!

 

     Već godinama ženske i umirovlje­ničke udruge zagovaraju potrebu uvođenja svojevrsne kompenza­cije za rodiljni i roditeljski dopust, kako je to uvriježeno u većini europskih ze­malja. Taj engleski „crediting", odnosno priznavanje niže plaćenih razdoblja za vrijeme skrbi za dijete, uobičajena je mjera za smanjivanje rodnog jaza u mi­rovinama. Hrvatska je bila udaljena od takve ideje, no u završnoj fazi najnovije mirovinske reforme ministar Marko Pa- vić je najavio uvođenje takozvanog do­datnog staža.

U članku 32.a novog Zakona o mi­rovinskom osiguranju (ZOMO) u prvom stavku se navodi kako roditelju - i to izri­jekom majci ili posvojiteljici koja ostva­ruje pravo na mirovinu prema ZOMO-u ili prema drugim posebnim propisima, u obveznom mirovinskom osiguranju generacijske solidarnosti u ukupni mi­rovinski staž za određivanje mirovine stvarno navršenom mirovinskom stažu dodaje se i razdoblje od šest mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete. Na­dalje, majci ili posvojiteljici kojoj se u obveznom mirovinskom osiguranju ge­neracijske solidarnosti mirovina odre­đuje kao osnovna mirovina prema članku 91. stavku 1.

ZOMO-a, razdoblje od šest mjeseci za svako rođeno ili posvojeno dijete doda­je se na dio mirovine koji pripada za mirovinski staž ostvaren prije, odnosno nakon uvođenja obveznog mirovinskog osiguranja in­dividualne kapitalizirane štednje, ovisno o tome u kojem je razdoblju navršen pretežiti staž.

     Novost je i izostanak diskriminacije očeva, jer se propisuje da, ako je umjesto majke ili posvoji- teljice dodatni rodiljni dopust prema propisima o rodiljnim i roditeljskim potporama, koristio otac ili posvoji- telj djeteta, pri ostvarivanju prava na dodani staž u trajanju od šest mjeseci dodat će se u ukupni mirovinski staž za određivanje mirovine ocu djeteta, ako je koristio pretežni dio dodat­nog rodiljnog dopusta. Ispravno je naznačeno kako pravo na dodani staž ne ostvaruje roditelj kojemu je oduzeta roditeljska skrb. Radi zaštite obiteljskih umirovljenika, koji su po­glavito žene, nove odredbe primje­njuju se na člana obitelji osiguranika koji nakon stupanja na snagu novog ZOMO-a ostvari obiteljsku mirovinu nakon smrti osiguranika.

     Kompenzacijske mjere za nepla­ćeni rad žena za skrb o djeci, invali­dima i starijima varira od zemlje do zemlje, no gotovo nema nijedne u kojoj to nije regulirano. Hrvatska se konačno priključila naprednijim ze­mljama koje imaju, istina, puno ra­zvijenije sustave kompenzacije, ali i to je nekakav prvi korak. Moguće je očekivati, prema procjenama Mini­starstva rada i mirovinskog sustava, da će po djetetu prosječna mirovina majke ili posvojiteljice porasti za 2,04 posto te će se time, barem za nijansu, smanjiti postojeći rodni jaz od 22,7 posto prema EU SILC-u.

     Dakle, nakon što roditelj koji je koristio rodiljni, odnosno roditeljski dopust ostvari sve uvjete za miro­vinu (potrebnu dob i godine staža), kod izračuna mirovine dodat će mu se radni staž za svako dijete, bez ograničenja u broju djece. No, naža­lost, i ovdje su zakinute sve sadašnje umirovljenice, žene koje su do kraja 2018. otišle u mirovinu, jer se ovo pravo na dodani staž ne priznaje re­troaktivno.

 

Žene su siromašnije i nejednakije

     Jesu li umirovljene žene siromašnije od muških„kolega"? Jesu. No, kako su statistički pokazatelji različiti ovisno o izvoru, ovaj puta smo koristili po­datke o udjelu starijih od 65 godina u zoni rizika od siromaštva i socijalne isključenosti u 2017. godini prema Državnom zavodu za statistiku i to upravo zato jer su rodno klasificirani.

     Starije žene su za 31,5 posto siromašnije od muškaraca starijih od 65 godina, jer udio siromašnih žena iznosi 31,7 posto, a muškaraca 24,1 posto. Nadalje, kroz Ginijev koeficijent neravnomjerne raspodjele, vidljivo je da je hrvatski mjerač nejednakosti u raspodjeli dohotka i imovine došao do viso­kih 29,9 posto, što bi s rodnim aspektom ukazalo da su žene nejednakije, osobito stoga što čine većinu među korisnicima takozvane najniže mirovine (čak 65,1 posto)!

     Zanimljivo je da čak i MMF preporučuje Hrvatskoj progresivnije oporezi­vanje, veće zapošljavanje i lakšu dostupnost kredita, upravo zbog toga što je prešla granicu Ginija od 27 posto, kad nejednakost postaje štetna za eko­nomski razvitak zemlje.

     Drugim riječima, što se više smanjuje siromaštvo žena i njihova nejedna­kost, to su veće šanse za ekonomski napredak zemlje.