UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

UDOMITELJSKE OBITELJI

Kako udomiti stariju osobu

 

     Na spomen riječi „udomljavanje", najčešće se misli na potrebu pružanja adekvatne skrbi djeci, no isti pojam se koristi i za pružanje skrbi odraslim, napose starijim oso­bama. Iako to nije najuvrježeniji oblik smještaja, jer su domovi umirovljeni­ka mnogo traženiji među populaci­jom treće životne dobi, u Hrvatskoj postoji velik broj obitelji koji se bavi isključivo udomljavanjem starijih oso­ba. Prema registrima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ukupno su u udomiteljske obitelji smještene 6.393 osobe, od čega je 2.411 starijih od 65 godina, što čini 37,7 posto udjela. Oni su bili smje­šteni u 1.474 udomiteljske obitelji za odrasle i starije osobe, koje čine 50,7 posto od ukupnog broja svih udomi- teljskih obitelji u RH.

     „Udomiteljstvo je oblik pružanja socijalne usluge smještaja djetetu ili odrasloj osobi koju pruža udomitelj sa svojom obitelji ili udomitelj koji živi sam. Socijalna usluga smještaja u udomiteljsku obitelj osigurava se odredbama      Zakona o socijalnoj skrbi sukladno kojem se socijalna usluga smještaja može pružati kao privre­meni ili dugotrajni smještaj", kažu u MDOMSP-u.

Nove odredbe na snazi

      No, ovo područje skrbi regulira i Zakon o udomiteljstvu, čija je nova verzija na snazi od 1. siječnja 2019. Njime je propisano da udomiteljske obitelji pružaju udomiteljsku skrb ili djeci ili odraslim osobama, osim u slu­čajevima propisanim Zakonom, te svi udomitelji koji pružaju skrb odraslim osobama mogu isto pružiti i starijim osobama. Dugotrajni smještaj se pri­znaje korisnicima kojima je tijekom duljeg vremenskog razdoblja potreb­no osigurati intenzivnu skrb i zado­voljavanje drugih životnih potreba, odnosno osobama s invaliditetom tje­lesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem, ovisno o dobi, vrsti i stupnju oštećenja i to kada nije moguće osigurati skrb u obitelji pru­žanjem odgovarajućih izvaninstitu- cionalnih usluga, kao i osobi nespo­sobnoj za rad koja se nalazi u poseb­no teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili na drugi na­čin. Duljina trajanja takvog smještaja ovisi o potrebama korisnika i raspore­du udomiteljskih obitelji.

     Oni koji su potpisali ugovore o do­životnom ili dosmrtnom uzdržavanju te ugovornu zajednicu života nemaju pravo na dugotrajni smještaj. Takve osobe se ne evidentiraju kao osobe za koje skrbi udomitelj. Iz Ministarstva

potvrđuju da se „radi zaštite korisni­ka i onemogućavanja manipulacije njihovim nekretninama uslijed njiho­vog narušenog zdravstvenog stanja ili druge teške životne situacije zabra­njuje da pravna osoba ili fizička oso­ba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi smije s korisnikom kojem pruža socijalnu uslugu sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika", a isto ne smiju potpisati niti srodnici do drugog stupnja, bračni i životni partneri udomljene osobe i udomitelja. Svi takvi ugovori se sma­traju ništavnima.

     Privremeni smještaj u kriznim si­tuacijama traje najviše šest mjeseci i priznaje se odraslim osobama kojima je ugrožen život, zdravlje i sigurnost uslijed bolesti, nemoći, ovisnosti ili socijalne isključenosti.

Udomiteljstvo kao zanimanje

     Novim odredbama Zakona, udo- miteljstvo je postalo i zanimanje, ko­jeg može obavljati osoba koja nije u radnom odnosu, ne obavlja samo­stalnu registriranu djelatnost obrta ili slobodnog zanimanja ili drugu sa­mostalnu djelatnost i koja je najma­nje šest mjeseci pružala uslugu kao tradicionalni udomitelj, pruža uslugu smještaja za četvero odraslih korisni­ka istodobno, ima prebivalište na po­dručju jedinice područne (regional­ne) samouprave, za koju je mrežom socijalnih usluga utvrđena potreba za obavljanjem udomiteljstva kao za­nimanja i koja je izabrana od strane Povjerenstva za izbor udomitelja za obavljanje udomiteljstva kao zanima­nja.

     Također, udomitelj ili član obitelji udomitelja moraju imati vlastita sred­stva za uzdržavanje i to za 70 posto viša od zajamčene minimalne nakna­de, odnosno najmanje 1.564 kune za udomitelja - samca ili 816 kuna za sva­kog člana obitelji udomitelja.

     „Također je osigurana mogućnost obavljanja udomiteljstva kao zanima­nja nezaposlenim udomiteljima ko­jima se po prvi puta uz naknadu osi­guravaju i doprinosi za obvezna osi­guranja. Kako bi se postigao veći stu­panj kvalitete planiran je veći opseg ciljanih edukacija, kao i veći stupanj podrške u koju će biti uključeni centri za socijalnu skrb i pružatelji socijalnih usluga čime će se osnažiti udomitelj­ske obitelji u svrhu unapređenja kva­litete ove usluge", kažu u MDoMsP-u.

     Sve kriterije provjerava Centar za socijalnu skrb, koji odlučuje i o tome ima li netko pravo na udomiteljsku skrb ili nema. U njihovoj nadležnosti je praćenje pružanja usluge smještaja u udomiteljskoj obitelji, a samim time i eventualnih zlouporaba, zanemari­vanja ili nasilja nad korisnicima. Takve slučajeve po prijavi provjeravaju viši inspektori MDOMSP-a, koji donose rješenje o otklanjanju nepravilnosti u određenom roku. A ako udomitelj ne postupi po naređenim mjerama, in­spektori će obavijestiti nadležni CZSS da preispita dozvolu za obavljanje udomiteljstva. Ako inspektor posum­nja da je počinjen prekršaj ili kazneno djelo, može podnijeti optužni prijed­log radi pokretanja prekršajnog ili ka­znenog postupka.

     Konačno je krenulo! Mogućnost profesionalizacije udomiteljstva će ojačati interes za otvaranje novih rad­nih mjesta u sektoru socijalnih usluga, ali prije svega i povećanje kapaciteta za smještaj starijih osoba u uvjetima izostanka sustava hospicija i vrlo sla­be palijativne skrbi. Ono što je i dalje upitno jest kapacitet nadzora, jer na razini Hrvatske postoji samo deset so­cijalnih inspektora, a legalnih i ilegal­nih smještaja na desetke tisuća.

Milan Dalmacija