UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NAPAD NA STARIJE VOZAČE

Žrtve, a ne krivci!

 

     Mediji su se raspisali kako će stariji od 65 godi­na po novom Zakonu o sigurnosti prometa na cestama morati (ponovno) plaćati produ­ljenje vozačke dozvole, iako je sadašnje zakonsko rješenje posve transparentno i pravično, a to je da se liječnički pregled ne plaća temeljem dobi, jer to je onda diskriminacija, već temeljem zdravstvenog statusa neovisno o dobi. K tome, liječnički pregled ne pružaju nepoznati i u zdravstveno stanje pacijen­ta neupućeni stručnjaci medicine rada, već njegov ili njezin liječnik primarne zdravstvene zaštite.

     Pa što se tu onda zbiva? Ako sve imamo ure­đeno, zbog čega Ministarstvo unutarnjih poslova, zajedno s auto-moto društvima i moćnim lobijem medicine rada čak treći puta u četiri godine uporno nastoji promjenama zakona uvesti plaćanje produ­ljenja vozačke dozvole za osobe starije od 65 godi­na. Pardon, sada 67 godina, jer su ipak uvažili da je to zakonska dob za umirovljenje.

     Sindikat i Matica umirovljenika su zatražili da se hitno na 10. sjednicu Nacionalnog vijeća za umirov­ljenike i starije osobe, koja je održana 18. prosinca 2018. godine, stavi na dnevni red pitanje plaćanja produljenja vozačkih dozvola i osigura nazočnost predstavnika MUP-a. Zatraženo - učinjeno!

     Josip Mataija i Vladimir Trivunović iz MUP-a uredno su se odazvali te objasnili zgranutim umi­rovljenicima da nije riječ samo o namjeri, već da je tekst Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama već napisan i u redovitoj proceduri te da je u njemu predložena i odredba koja propisuje da vozači stariji od 67 godina moraju na ob­vezni liječnički pregled kod liječnika specijalista medicine rada, kako bi se utvrdilo ispunjavaju li i dalje zdravstvene uvjete potrebne za sigurno upravljanje motornim vozilom.

Europa kao krinka

     „S medicinskog aspekta izvjesno je da s godinama opadaju refleksi, slabi vid, sluh i slično, stoga treba obaviti pregled kako bi se utvrdila sposobnost za vožnju", rekao je policijski „zdravstveni" stručnjak Mataija, a zatim, kao da je iščitavao iz socijalističkih plakata Auto-moto Saveza Jugo­slavije, naglasio kako prema statističkim podacima za 2017. vozača starijih od 67 godina ima 212.000, a sudjelovali su u 11,7 posto prometnih nesreća, odnosno u 3.477 nesreće, od čega su uzrokovali 2.730 prometnih nesreća, što je ot­prilike 70 posto. I sa suzom u oku Mataija je rekao kako su u tim nesrećama smrtno stradale 24 osobe. Nije, međutim, koristio službene MUP-ove statistike koje svaki putnik na­mjernik lako nađe na web stranici tog Ministarstva, a u ko­jima stoji kako se od 2015. do danas udjel svih nesreća koje su skrivili vozači stariji od 65 godina nije bitno mijenjao te u 2017. iznosi 10,5 posto.

     Mataija je izazvao smijeh nazočnih umirovljenika kad je ozbiljnim gardom naglasio kako je „cilj navedene zakonske izmjene približiti se Europi". Spomenuo je primjer Mađar­ske koja ima drastičnije mjere, iako postoje i države koje nemaju na ovaj način propisan obvezan liječnički pregled za starije vozače, ali nije pritom naveo uobičajeni primjer Njemačke, jer, gle čuda, Njemačka, Belgija, Francuska i još poneka zemlja nemaju nikakvo dobno ograničenje za upravljanje motornim vozilima. I MUP-ovce osobito radu­je što je „njihove prijedloge podržala medicinska struka", umjesto da su priznali kako im zapravo pogoduju.

     Gotovo je na rubu groteske bilo tvrđenje Mataije „kako je zamjetno da u Hrvatskoj ljudi teško sami priznaju da više nisu sposobni voziti i prestanu sudjelovati u prometu kao vozači, pa je potrebno uvesti takvu mjeru". Dodao je kako razumije da je cijena tog pregleda problem i da vjeruje da će se pokušati naći rješenje da to ne bude na teret umirov­ljenika.

Umirovljenici oštro protiv

     I dok je predsjednik Nacionalnog vijeća Ante Gavrano- vić komentirao kako su starije osobe kao sudionici promet­nih nesreća najčešće žrtve, a ne krivci, predsjednica Sin­dikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović je dodala kako su umirovljenici nezadovoljni što njihovi predstavnici nisu uključeni u radnu skupinu za izradu Nacrta prijedloga zakona, već su popustili pritiscima tradicionalnog zdrav­stvenog lobija, osobito medicine rada. Petrović je naglasila kako je riječ o diskriminaciji, jer se bolest poistovjećuje sa starošću. Nadalje, ocijenila je kako se po treći put koristi pri­lika da se prilikom implementacije neke europske direktive u Zakon progura plaćanje zdravstvenih pregleda za starije vozače, a taj je prijedlog u interesu medicinskih lobija, te je jasno kako je tu jedini interes zarada liječnika medicine rada. Zapitala je prisutne MUP-ovce zbog čega potvrdu o zdravstvenom stanju pacijenta ne bi davao liječnik opće prakse, koji dobro poznaje pacijentove boljke i terapije, već se pogoduje privatnim biznisima u zdravstvu, a riječ je o milijunima kuna.

     Predsjednica Matice umirovljenika Višnja Fortuna isti­če kako se tu radi o diskriminaciji i nametnutoj novčanoj obvezi te je podržala stav da to treba biti u domeni odgo­vornosti liječnika opće prakse. „Stariji vozači su cijeli život izdvajali za zdravstveni sustav i neće pristati na ovu izmje­nu ni kada bi pregled bio besplatan, jer se radi o diskrimi­naciji", zaključila je.

     Zdenka Čuhnil je dodala kako su statistički podaci izvu­čeni iz konteksta i drugačiji dojam bi se stekao uvidom u potpunu statistiku, uključujući ostale starosne kategorije vozača i sudjelovanje u prometnim nesrećama. Istaknula je kako upravo vozači starije životne dobi čine najmanje prekršaja u prometu, jer poštuju prometne propise. Milan Tomičić je napomenuo kako su upravo mladi vozači veća opasnost u prometu zbog prebrze vožnje, dok su stariji češće žrtve u prometu. Umirovljenici neće prihvatiti ovaj prijedlog.

     Biserka Budigam se kao psihologinja osvrnula na izne­sene statističke podatke. Smatra kako nisu uvjerljivi niti dokazani. Istaknula je da umirovljenicima smeta izjednača­vanje starosti s bolešću. Stava je kako ne treba uključivati medicinu rada te da u zakonskom prijedlogu nije navede­no koliko često će se nakon 67 godine ti pregledi morati obavljati, ili bi se i tu pogodovalo medicini rada pa da bude što češće.

     Željko Šemper je dodao kako je ovo novi pokušaj dob­ne diskriminacije. Prema zakonskoj odredbi liječnik koji uoči određene zdravstvene probleme je dužan, uz upo­zorenje vozaču, obavijestiti policijsku upravu o promjeni zdravstvenog stanja vozača, neovisno o njegovoj starosnoj dobi, dakle i prije 67 godine.

Medicina rada opet jaše

     Već i činjenica da su predstavnici MUP-a naglasili kako su u radnoj skupini za izmjenu ovog Zakona sudjelovali pred­stavnici MUP-a i Fakulteta prometnih znanosti, uz službenu podršku hrvatskih liječničkih udruga, daje dovoljno argu­menata umirovljeničkim udrugama da se ozbiljno, glasno i javno usprotive uvođenju plaćenih zdravstvenih pregleda. Nije uopće u pitanju hoće li tih 450 kuna za pregled platiti netko drugi ili će se uvesti nekakav prihodovni ili imovinski cenzus, već je riječ o nepotrebnom guljenju umirovljenika i drugih starijih osoba.     Zašto se to tvrdi? Poznata je situa­cija da liječnik primarne zdravstvene zaštite upozori svog pacijenta i njegovu obitelj kako dotični ne bi više trebao upravljati motornim vozilom, ali isti ode kod prve ordinaci­je medicine rada, plati tarifu i lijepo dobije potvrdu o zdrav­stvenoj sposobnosti za vožnju.

     Predsjedavajuća, pomoćnica Ministra rada i mirovin­skog sustava Melita Čičak zamolila je predstavnike MUP-a da prenesu nadređenima nezadovoljstvo umirovljenika te da će se pokušati organizirati sastanak u MUP-u. Završno je    Jasna A. Petrović je zamolila nazočnog predstavnika Mini­starstva zdravstva Tomislava Đidaru da o problematici oba­vijesti i nadležne u tom ministarstvu.

     Istu priču, pod pritiskom istog nezasitnog zdravstvenog lobija, isti su policijski stručnjaci progurali još 2014. godine pod Kukuriku Vladom. Očito su umreženi lobiji i hobotnice vječni, samo se Vlade mijenjaju.