UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO PREPOZNATI PREDATORA

Nikada nemojte potpisati dosmrtni ugovor

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske se već pola desetljeća zalaže za ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržava­nju. Činjenica da se ugovori o uzdržavanju iznimno rijetko sklapaju iz humanih pobuda, već gotovo isključivo iz materijalnog interesa koji uzdržavatelj misli realizirati na osnovi takvog ugovora, stvara dodatan teret na oslablje­nim leđima prosječnog umirovljenika, koji se nada pomoći svojih bližnjih.

     U nekoliko je navrata SUH poslao inicijativu za izmjena­ma i dopunama Zakona o obveznom osiguranju u dijelu koji se bavi ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdrža­vanju. Ministarstvo pravosuđa, koje je nadležno za proved­bu i donošenje tog zakona, nije niti jednom poslalo poruku da su barem zaprimili inicijativu, a kamoli da planiraju ne­što poduzeti.

     Indolencija ministarstva natjerala je prije tri godine no­vinare Večernjeg lista da skroje anketu o tome treba li uki­nuti institut dosmrtnog uzdržavanja. S obzirom na to da je ovo tada bila relativno nepoznata tema u javnosti, o njoj se nije mnogo govorilo. U skladu s tim, rezultati su bili takvi da velika većina ljudi nije imala izražen jasan stav o tome, a oni koji su ga imali su bili u jednakoj mjeri za i protiv uki­danja takvog ugovora. U međuvremenu su se SUH, ali i drugi subjekti, založili putem medija, pravnog savjetovanja i radionica da stariji građani konačno razumiju koja je ra­zlika između dosmrtnog i doživotnog ugovora - a to je da trenutkom potpisivanja dosmrtnog ugovora sva imovina prelazi u vlasništvo uzdržavatelja.

     Kada bi se danas provodila anketa pitanjem potrebe za­konskog ukidanja dosmrtnog uzdržavanja, vjerujemo kako bi mnogo veći broj ljudi imao izraženo mišljenje te kako bi ono išlo u smjeru podrške ukidanju. Zahvaljujući naporima SUH-a, ova tema je mnogo češća u javnosti, no nažalost i dalje postoji velik broj ljudi koji su izgubili svoju imovinu, a time i dostojanstvo, potpisivanjem takvih ugovora.

      Možda najbolji prikaz štetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju daje česti komentar sudionika SUH-ovih ra­dionica, poput ovoga: „Ne razumijemo zato uopće postoji ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kad je jasno da ide na štetu slabije strane. To da imovina odmah prelazi u vlasniš­tvo uzdržavatelja nakon potpisanog ugovora o dosmrt- nom uzdržavanju, ima elemente krađe, osobito zato jer većina nas starijih ne prepoznajemo razliku." No predatori dobro znaju koja je razlika.

     Ako 'doživotno' znači - 'dok netko živi', a 'dosmrtno' znači dok netko ne umre, onda se zaista ne vidi nikakva razlika. Radi toga većina SUH-ovih polaznika radionica smatra da se institut dosmrtnog uzdržavanja treba ukinuti kao za­konska osnova za sklapanje ugovora o uzdržavanju starijih osoba, pogotovo zato što već pri sklapanju takvog ugovo­ra budi želju kod uzdržavatelja da te starije osobe što prije 'više nema'! Kada netko već u momentu sklapanja takvog ugovora dobije sve što mu ugovor omogućuje, to jest imo­vinu starije osobe; prema postulatima tržišne ekonomije, nema više nikakvog interesa da sebi stvara troškove za uz­državanje te starije osobe, odnosno nema interesa da sebi smanjuje 'profit' koji je ostvario temeljem takvog ugovora. Jedino ugovori o doživotnom uzdržavanju starijih oso­ba mogu opstati kao način zbrinjavanja starih i nemoćnih osoba, kojima je potrebna tuđa skrb te kao nadomjestak izostale društvene skrbi. No i u tom slučaju treba uvesti društveni nadzor, postrožene kriterije, te registar uzdrža­vatelja, kako to ne bi, kao danas, postao profitabilni lešinar- ski biznis. SUH će stoga nastaviti upozoravati na štetnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, sve dok nadležne in­stitucije ne shvate razmjere štete koja se događa starijim osobama kod potpisivanja ovakvih ugovora.

Milan Dalmacija

 

GREŠKA BILJEŽNIKA

I.B. iz Zagreba je kao primatelj uzdržavanja 2007. potpisao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svo­jom kćeri L.B. Nakon dvije godine, odlučio je raskinuti ugovor, jer u njemu nisu bili ugovoreni oblici uzdrža­vanja koji su mu bili potrebni. Osim toga, u ugovoru je stajalo kako svu svoju pokretnu i nepokretnu imo­vinu prepušta svojoj kćeri. Ove je godine Županijski sud potvrdio presudu Općinskog suda te proglasio ugovor ništavnim, zbog toga što javni bilježnik I.M. nije uspio dokazati da je pojasnio odredbe ugovora davateljici i primatelju uzdržavanja, niti je dokazao da su ga oni razumjeli. Osim toga, ugovor nije sklopljen kao javnobilježnički akt. Također, sud smatra kako je ugovornim odredbama prekršena volja I.B. da dio svoje imovine da unucima, pogotovo zato što je L.B. preminula 2013.

UGOVOR PRIJE UGOVORA

T.J. iz Osijeka potpisao je 2004. predugovor o ku­poprodaji nekretnine s N.E. iz Tenje, u kojem se, izme­đu ostalog obvezao i pomoći pri otplati njenog kredi­ta. Uplatio je predujam u dvije rate od ukupno deset tisuća eura, no N.E. je prestala otplaćivati kredit. Stoga je T.J. odlučio tužiti N.E., koja je, da bi izbjegla plaćanje svih tražbina, 2010. potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svojom snahom A.E. te tako prenijela vlasništvo spomenute nekretnine. Nakon osam godi­na, Županijski je sud donio odluku kako obje trebaju isplatiti samo dio traženog iznosa te sudske troško­ve, ali je ostavio pravo T.J. da ih ovrši na spomenutoj nekretnini, ako ove ne ispoštuju odluku suda. Tako i fiktivni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju može biti puko sredstvo manipulacije.

 

ZOVITE PRAVNO SAVJETOVALIŠTE

Tel. 01/4615-797

E-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Pošta ili osobni dolazak: Sindikat umirovljenika Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. 2, 10 000 Zagreb