UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NEVIDLJIVA TEMA RODNE NEJEDNAKOSTI

Predstavljen EU projekt koji istražuje rodni jaz u mirovinama i plaćama koji vodi pojačanom osiromašivanju žena

 

     U Hrvatskom saboru je u organizaci­ji Pravobraniteljice za ravnoprav­nost spolova 6. studenog 2018. predstavljen novi EU projekt "Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovi­ne - Širenje opsega implementacije akcija i zakonskih standarda rodne ravnopravnosti s ciljem dostizanja rodne ravnopravnosti i sprječavanja siromaštva u Hrvatskoj".

     Događanje je otvorila pravobra- niteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, koja se ukratko osvr­nula na trenutačnu situaciju vezanu uz jaz u plaćama i jaz u mirovinama između žena i muškaraca te pred­stavila ciljeve projekta, projektne partnere, podržavajuće institucije, vrijednost i trajanje projekta te glav­ne aktivnosti i očekivane rezultate. Naglasila je da u Europskoj uniji žene zarađuju 16,2 posto manje od muškara­ca, a u Republici Hrvatskoj oko 11 posto. Uzroci nejednakih plaća su višestruki, a uključuju činjenicu da žene češće rade u nepunom radnom vremenu, u slabije plaćenim sektorima, da se pri napredo­vanju suočavaju sa „staklenim stropom" te da češće moraju preuzimati odgovor­nost za obiteljske i kućanske obveze.

     Jaz u mirovinama izravno je pove­zan s postojećim jazom u plaćama te se na taj način nepovoljniji položaj žena i povišen rizik od njihovog siromaštva nastavlja i nakon izlaska s tržišta rada. Prema podacima koje koristila Pravobra- niteljica, jaz u mirovinama muškaraca i žena u Republici Hrvatskoj 2014. godine je iznosio 20,4 posto, a u Europskoj uniji visokih 36,6 posto.

     Razlikom u mirovinama između žena i muškaraca pogoršava se situacija žena te ih se ostavlja izloženima socijalnoj isključenosti, stalnom siromaštvu i eko­nomskoj ovisnosti, posebice od strane njihovih bračnih i izvanbračnih partnera.

Naime, prema podacima iznesenim u Izvješću Europskog parlamenta, po­stotak starijih žena kojima prijete siro­maštvo i socijalna isključenost (2014.) iznosio je 20,2 posto, u usporedbi s 14,6 posto muškaraca. Razlike u mirovinama odražavaju i segregaciju na tržištu rada

 

te ukazuju na veći postotak žena koje rade nepuno radno vrijeme, za nižu satnicu, uz prekide u radnom odnosu i s manjim brojem godina radnog staža zbog neplaćenog rada koji obavljaju kao majke i njegovateljice u svojim obi­teljima. Razlika u mirovinama očekivano je povezana s brojem djece te da je ta razlika u mirovini muškaraca i žena u slu­čaju udanih žena i majki mnogo veća od one neudanih žena koje nemaju djecu.

     Pravobraniteljica je istaknula da se projekt „Jednaka prava - jednake pla­će - jednake mirovine" bavi gotovo ne­vidljivom temom rodne nejednakosti u plaćama i mirovinama, što za posljedicu ima socijalnu i ekonomsku nesigurnost za žene te da se njim žele osigurati stan­dardi, mjere i akcije koji će pridonijeti podizanju svijesti o problemu jaza u pla­ćama i mirovinama između muškaraca i žena s ciljem smanjivanja rizika siromaš­tva za žene. Ukupna vrijednost projekta: 468.510 eura, a provodit će se od 1. listo­pada 2018. do 30. rujna 2020.

     Osim pravobraniteljice, pozdravnim riječima prisutnim predstavnicama i predstavnicima ureda Vlade RH, među­narodnih institucija, ministarstava, ure­da Grada Zagreba, sudova, akademske zajednice, sindikata, instituta, političkih stranaka, predsjednicama županijskih Povjerenstava za ravnopravnost spo­lova i koordinatorima i koordina- toricama za ravnopravnost spolo­va u tijelima državne uprave, kao i predstavnicima/ama organizacija civilnog društva i medija obratili su se i predstavnici/e podržavajući in­stitucija: ravnatelj Državnog zavoda za statistiku Marko Krištof, državna tajnica Ministarstva znanosti i obra­zovanja Branka Ramljak te državna tajnica Ministarstva uprave Katica Prpić. Prisutne su pozdravili i po­sebna izaslanica predsjednice RH, savjetnica za društvene djelatnosti i mlade, Renata Margaretić Urlić i iza­slanica predsjednika Hrvatskog sabora i saborska zastupnica, Irena Petrijevčanin Vuksanović.

     U sklopu predstavljanja projek­ta izveden je i kratak performans pod nazivom „Jučer, danas, sutra" koji su u suradnji s pravobraniteljicom za rav­nopravnost spolova osmislili Mario Ko­vač i Petra Radin, a izvela djeca glumci Vid i Lucija te odrasli glumci Petra Težak i Rade Radolović. Performans je uključio prikaz neravnopravne koristi koju žene i muškarci uživaju kao rezultate svog rada, a pročitano je i pismo žene sa še­stero djece koja ukazuje na sve konkret­ne probleme neravnopravnog vredno­vanja ženskog rada na tržištu rada.

     Na kraju su govorili predstavnici i predstavnice partnera na projektu: ispred Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, stručni suradnik Josip Šipić, ispred Centra za edukaciju, savjetova­nje i istraživanje koordinatorica CESI-ja Anamarija Tkalčec, ispred Sindikata umirovljenika Hrvatske pravna savjet­nica Mia Škarica i ispred Instituta za rav­nopravnost muškaraca i žena iz Belgije koordinatorica Hildegard Van Hove.