UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NAJNIŽE MIROVINE

Tri lipe za sat rada?

Piše: Jasna A. Petrović

     Ovo je priča samo za vas, priča o najnižim mirovinama i o onima koji od njih ne mogu preživjeti. Želimo je ispričati u ime udruge Sindi­kat umirovljenika Hrvatske koja uporno traži da se u Hrvatsku vrati zajamčena minimalna mirovina, kako bi se stavila barem jedna barijera rastućem siromaš­tvu starijih osoba.

Udri po najslabijima

      Gledajte kako je to bilo. Hrvatska je prema Zakonu o mirovinskom osigu­ranju do 31.12.1998. imala uobičajeni model univerzalne minimalne mirovi­ne i ona je funkcionirala kao primjeren zaklon za siromašne. Danas je preostalo 13.064 korisnika minimalne mirovine prema starom zakonu, a njihova pro­sječna minimalna mirovina iznosi 2.760 kuna (370 eura). S obzirom na to da hrvatska linija siromaštva iznosi 2.321 kunu (312 eura), to znači da je prosječna minimalna mirovina za 16 posto veća od ruba pada u bijedu, pa je time do­nekle dostatna za preživljavanje. Takva minimalna mirovina bi i ostala da nije bilo mirovinske reforme kojom je tadaš­nji HDZ-ov ministar rada i mirovinskog sustava Joso Škara htio uštedjeti na naj­ranjivijima i najsiromašnijima.

     Tako je od 1.1.1999. godine umjesto minimalne mirovine, uvedena najniža mirovina, pa se socijalna redistribucija od tada vrši formulom baziranom na ak­tualnoj vrijednosti mirovine (AVM) multipliciranoj s brojem godina radnog sta­ža. Ta takozvana kontributivna najniža mirovina neposredno je ovisna o broju godina radnog staža i uplaćenim dopri­nosima, pa možda i ne bi bio toliki pad u odnosu na prethodnu univerzalnu mi­nimalnu mirovinu, da ta prva AVM nije političkom kuhinjom utvrđena na iznos od samo 54 posto stvarne vrijednosti. Takva pokvarena računica, u koju nisu uključeni naknadno obračunati dug starim umirovljenicima i druge isplate za obračunsko razdoblje, proizvela je nemjerljive štete na račun siromaha.

Svaki četvrti prima najnižu mirovinu

     Danas korisnika takve najniže miro­vine ima čak 246.938, a prosječna naj­niža mirovina sada iznosi samo 1.563 kune (209 eura). Taj pad od 160 eura u 20 godina je doveo do galopirajućeg si­romaštva i socijalne isključenosti.

     I gledajte ovo: kad se pridodaju i ko­risnici minimalnih mirovina, svaki četvr­ti umirovljenik, njih čak 23 posto, prima zaštitnu kategoriju mirovine. U odnosu na hrvatsku liniju siromaštva od 2.321 kunu, najniža mirovina je prosječno za 33 posto manja i time apsolutno nedo­statna za preživljavanje. Kako je uvjet za stjecanje mirovine u Hrvatskoj trenutno 65 godina života i najmanje 15 godina radnog staža, najniža mirovina za toliki radni staž iznosi od 954 (128 eura) do 759,5 kuna (od prvotnog se iznosa odbi­ja penalizacija za slučaj prijevremenog umirovljenja).

     Ako je umirovljenik radio 40 godina staža najniža starosna mirovina iznosi 2.544 (346 eura) do 2.025 kuna za pri­jevremenu. Sve je jasno: hrvatski umi­rovljenici su prevareni i poniženi i imaju mirovine na dnu europske ljestvice. Nji­hova jedna zajamčena godina samo fik­tivno vrijedi protuvrijednost jedne AVM - 63,61 kunu (8,54 eura), odnosno, ako izračunamo da godišnji fond radnih sati iznosi 2.080 sati, vjerovali ili ne - vrijed­nost jednog sata u mirovini je - samo tri lipe. Treba li na ovo komentara??!

Dovoljno za preživljavanje

     Sindikat umirovljenika upravo zato traži da se vrati kategorija minimalne mirovine te da se ispod osnovnog izno­sa ne vrši nikakva penalizacija. A mini­malna mirovina za 15 godina rada ne bi smjela biti niža 45 posto bruto minimal­ne plaće odnosno 1.548 kuna (208 eura), a za svaku dodatnu godinu se pridodaje jedna AVM, pa bi tako za 40 godina rad­nog staža minimalna mirovina iznosila 3.145 kuna (423 eura).

SUH traži da se od minimalne mirovi­ne može preživjeti. Traži da se graditelje ove zemlje poštedi od kopanja po kon­tejnerima i skupljanja hrane po tržnica­ma. No, na žalost ministar Marko Pavić je odbio uvesti minimalnu zajamčenu mirovinu, iako se Matica umirovljenika pridružila SUH-ovom zahtjevu. Pavić nije jedini koji ne shvaća važnost minimalne mirovine, jer čak i neke umirovljeničke stranke (recimo HSU) smatraju da je i ovo što se sada daje kroz najnižu miro­vinu - previše. Oni traže da se pravo na nju stječe temeljem imovinskog cenzu­sa. Oni bi umirovljenike ogulili do mesa.

 

Prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi 2.405 kuna (323 eura)

52 posto mirovina je ispod hr­vatske linije siromaštva

Čak 173.763 umirovljenika ima mirovinu nižu od 1.000 kuna - 134 eura (15,23 posto)

98,2 posto umirovljenika prima mirovine niže od prosječne pla­će - 6.206 kuna (833 eura)

Relativna vrijednost mirovine (udjel prosječne mirovine u pro­sječnoj plaći) iznosi 38,8 posto

Svaki treći umirovljenik je u zoni siromaštva (32,7 posto)