UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

BOGATSTVO U MIROVINI

Jesu li visoke mirovine - previsoke?

Piše: Milan Dalmacija

 

     Je li pravedno kad netko ima miro­vinu od 2.000 kuna, a drugi četiri puta veću - od 8.000 kuna? Kakva je to zemlja u kojoj 173.763 umirov­ljenika ima mirovine niže od 1.000 kuna, a 174.935 umirovljenika po posebnim propisima (takozvani po­vlašteni umirovljenici) ima prosječnu mirovinu gotovo peterostruko višu? Socijalne nejednakosti među stariji­ma postaju alarmantne.

     Zanimljivi su podaci o primate­ljima najviših mirovina. Prema Sta­tističkim podacima HZMO-a iz listo­pada 2018., najviše su mirovine one iznad 8.000 kuna. Naravno, ne posto­je podaci o ukupno najvišoj mirovini, kao niti imena onih koji je primaju, iako je moguće zaključiti da su u tom paketu političari i njihove udovice, generali i poneki bivši direktor. Ipak, vrijedi pogledati na koji način su ta­kve mirovine stečene.

     Očekivano, najveći broj primatelja najviših mirovina stiže iz grupe obu­hvaćene posebnim propisima. Među njima se ističe 13.019 osoba koje su u prosjeku stekle 9.263,18 kuna prosječne mirovine prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Do­movinskog rata i članova njihovih obitelji (ZOHBDR). Iz vojnih struktura još vrijedi spomenuti i 43 HVO-ov- ca koji primaju u prosjeku 8.776,96 kuna, ali i samo jednog pripadnika JNA koji prema članku 185. ZOMO-a prima 9.547,32 kune. Nadalje, među bogatašima je i 18 branitelja s mi­rovinama od 9.661,12 kuna određe­nima prema ZOMO-u te 161 osoba kojima su mirovine od 9.102,84 kune određene prema Zakonu o djelatnim vojnim osobama, policijskim službe­nicima i službenim osobama.

Nema bogatih partizana i ustaša

     Medijska kampanja nekih sabor­skih zastupnika poput Željka Glasno- vića i raznih „stručnjaka" kako najveći dio mirovina otpada na „partizane i ustaše", u potpunosti je neosnovana. U kategorijama pripadnika obiju (ne­prijateljskih) vojski nema niti jedne osobe koja prima mirovinu veću od 8000 kuna. Veći je „problem" 529 sa­borskih zastupnika, sudaca, članova Vlade i državnih revizora koji prima­ju u prosjeku 10.537,69 kuna, a za­nimljivo je da niti jedna osoba u toj skupini ne prima mirovinu manju od 4000 kuna.

     Među mirovinske bogataše spada i 69 političkih zatvorenika, 78 bivših članova HAZU-a (ova skupina ne pri­ma mirovinu ispod 4.500 kuna) te 64 radnika na poslovima ovlaštenih službenih osoba u tijelima unutar­njih poslova i pravosuđa te na poslo­vima razminiranja.

     Tako ukupno bilježimo 13.982 umirovljenika bogataša po poseb­nim propisima, dok ih među onima koji su mirovine stekli radom ima samo 4.591 osoba, a u prosjeku one iznose 9.216,14 kuna.

Zanimljivo je da samo 195 umi­rovljenika prima mirovine iznad 8000 kuna na temelju zakona koji je važio do 31.12.1998., dok su se ostali „obogatili" tek nakon mirovin­ske reforme, od 1.1.1999. Većinom su to radnici (4.569 osoba), koji su, s obzirom na plaće, radili u naftnoj i farmaceutskoj industriji, bankama ili osiguranjima. Vrijedi istaknuti i 18 obrtnika s prosječno 9.305 kuna mirovine te četiri poljoprivrednika s 9.891 kunom mjesečno u prosjeku.

Dvije milijarde kuna za bogataše

     Ukupno je riječ o 18.573 umirov­ljenika po općim i posebnim propisi­ma ili 1,41 posto ukupnog broja svih umirovljenika, za koje se godišnje izdvoji više od dvije milijarde kuna! Naših je bogataša sve više, i to oso­bito u sektoru povlaštenih mirovina.

     Zanimljivo je da samo 0,4 posto umirovljenika stečenih prema radu i doprinosima prima visoke mirovine, dok takve mirovine prima čak osam posto „povlaštenih" umirovljenika. To je 20 puta više od umirovljenika prema ZOMO-u! Je li sada nešto ja­snija razlika između bogatih i siro­mašnih, osim što broj i jednih i dru­gih ubrzano raste?

     Mnogi sumnjaju kako takve vi­soke mirovine, osobito one prema posebnim propisima, nisu zasluže­ne, odnosno, da su plod posebnih propisa i pogodovanja vladajućih sebi i svojim interesnim skupinama. Ministar Marko Pavić i njegova dr­žavna tajnica Majda Burić javno se ljute na takve objede, tvrdeći da su svi povlašteni itekako zaradili svoje mirovine.

     Međutim, ako želimo transparen- tan i održiv mirovinski sustav, onda vlast treba poraditi na smanjivanju jaza između bogatih i siromašnih umirovljenika, kao i zaustavljanju bujanja mirovina po posebnim pro­pisima. Najavljeno je to za sljedeću godinu. Čekamo.