UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

IZGLASANA MIROVINSKA REFORMA

 

     Zakon o mirovinskom osiguranju je na saborskoj sjednici 7. prosinca 2018. izglasan sa 77 glasova za i jednim gla­som protiv. Pokušaj oporbenih stranaka da sruše kvorum zahtjevima za stalnim stankama nije uspio. Očekivano, paket mirovinskih zakona je prošao, a svi amandmani oporbe su od­bijeni. Nakon dva čitanja prijedloga mirovinskih zakona posve je jasno kako političari i dalje sustavno ignoriraju siromaštvo.

     Tijek mirovinske reforme, od početka rada radne skupine za ZOMO 28. svibnja, ipak je urodio kvalitetnim pomacima i promjenama prvotne verzije. Tako u konačnom tekstu ima nekih novih prava i poboljšica. Primjerice, svi koji su koristi­li rodiljni ili roditeljski dopust i idu u mirovinu od 1. siječnja 2019., dobiti će dodatno po šest mjeseci staža po djetetu. To će za jedno dijete navodno povećati mirovine za prosječno dva posto. U mirovinu će se sa 67 godina odlaziti od 2033. (a ne od 2030. kakav je bio prvi prijedlog), a linearna penalizacija za prijevremeno umirovljenje je smanjena s 0,34 na 0,30 posto po mjesecu ranijeg odlaska u mirovinu, odnosno za pet godina na najviše 18 posto, umjesto dosad predlaganih 20,4 posto.

     Vladajući su odlučili i povećati najniže mirovine od 1. srp­nja 2019. za 3,13 posto, a obvezni mirovinski fondovi će moći ulagati u start-upove, mala i srednja poduzeća, u infrastruktur­ne projekte. Smanjuje se naknada za upravljane fondovima, menadžeri će dobiti manje, a umirovljenicima će ostati više sredstava za mirovine. Osobito je značajno što će se radnicima s mirovinama nižima od prosječne omogućiti da u trenutku umirovljenja mogu prijeći u prvi mirovinski stup kako bi ostva­rili višu mirovinu, no iz dva stupa. Umirovljenici će pak za osta­nak u drugom stupu dobiti svojevrsnu nagradu, odnosno da pod posebnim uvjetima podignu 15 posto mirovinske štednje.

     Zahtjevi Sindikata umirovljenika Hrvatske većim su dijelom odbijeni. Stoga je SUH 4. prosinca 2018., uoči drugog čitanja u Hrvatskom saboru, organizirao akciju ispred Sabora, dijele­ći letke sa šest potrebnih mjera kojima bi se spasile sadašnje i buduće umirovljenike od siromaštva. To su ujedno i amandma­ni, koje je SUH uputio prije glasanja o mirovinskoj reformi, u nadi da će barem dio njih biti prihvaćen. Ali ništa od toga. Uz umirovljeničke predstavnike paralelnu akciju provodile su tri sindikalne središnjice koje su zastupnicima dijelile šibe i svoje amandmane vezane uz produženje dobi za odlazak u mirovinu.

     Od dvadesetak zastupnika nazočnih u sabornici, što je šest puta manje od broja ljudi koji je stigao na glasanje, samo ne­koliko ih je i pročitalo letak te se zdušno prihvatilo branjenja umirovljeničke populacije. Peđa Grbin (SDP) je naglas pročitao cijeli SUH-ov letak; Kažimir Varda (BM365) inzistirao na uvođe­nju „nacionalne mirovine", novog modela obiteljske mirovine i dostavi mirovina poštom; nezavisni Tomislav Žagar podržao je sve zahtjeve umirovljenika i radničkih sindikata, a HSS-ov Lenart je konstatirao da političari s 2.000 kuna „neće preživjeti četiri dana". Njegov stranački kolega Vlaović je podržao refor­mu, ali i naglasio kako je protiv penalizacije te za nacionalnu mirovinu i novi model obiteljske mirovine. Branimir Bunjac je, kao i njegovi kolege iz Živog zida, podržao zahtjeve SUH-a i bio kritičan prema Vladi tvrdeći kako je mirovinska reforma „ogle­dalo HDZ-ove politike koja je opustošila  Hrvatsku kao Turci i velikosrbi skupa" Ivan Lovrinović je zatražio da cijela sabornica pozdravi predstavnike SUH-a koji su na galeriji pratili raspravu te argumentirano objasnio zbog čega je drugi stup štetan za hrvatske umirovljenike, ali i javne financije.

     Na kraju priče sa čime smo zadovoljni? Ipak ima nekih po­maka na bolje, a prvo i najvažnije je što je došlo do promjena glede drugog mirovinskog stupa u smislu njegove djelomične dobrovoljnosti. Pozdravljamo što je povećana najniža mirovi­na, pa makar i na 3,13 posto, iako to nikako nije dovoljno. Na kraju, dobro je što je prošireno pravo na rad i na prijevremene umirovljenike, iako nismo u cijelosti zadovoljni rješenjem koje pogoduje nekim povlaštenim kategorijama.

     „Moglo je i bolje, puno bolje, no riječ je o necjelovitoj refor­mi koja treba biti nastavljena brojnim drugim mjerama", kratko je za medije komentirala predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, a kao prve navela je kompletno preispitivanje svih mirovina po posebnim propisima, daljnju reformu drugog mirovinskog stu­pa u potpuno dobrovoljni model, te najvažnije - zaustavljanje stampeda siromašenja umirovljenika minimalnom mirovinom te novim modelima usklađivanja mirovina i obiteljskih s pra­vom nasljeđivanja.