UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


PRIOPĆENJE

ZAŠTO IGNORIRATE SIROMAŠTVO SADAŠNJIH UMIROVLJENIKA?

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske uoči drugog čitanja paketa mirovinskih zakona u Hrvatskom saboru dijelit će letke sa svojim zahtjevima saborskim zastupnicima, upozoravajući na katastrofalne razmjere siromaštva sadašnjih umirovljenika i ignoriranje njihovih zahtjeva.

     Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je kategorički odbilo gotovo sve prijedloge umirovljeničkih udruga, dok je istodobno prihvatilo većinu prijedloga obveznih mirovinskih fondova i financijske industrije.

     Svaki treći umirovljenik je u zoni siromaštva (32,7 posto); 98,2 posto ih prima mirovine niže od prosječne plaće, a 52 posto mirovina je ispod hrvatske linije siromaštva od 2.321 kune. Kopanje po kontejnerima i kantama za smeće te skupljanje ostataka hrane po tržnicama postalo je sramotni nacionalni sport, kojeg ministri i drugi političari ne vide kroz zatamnjena stakla svojih službenih automobila.

     Bezrazložno su odbili promjenu modela indeksacije mirovina na način da se usklađuju sa sto-postotnim povoljnijim indeksom rasta plaća ili cijena, već su prihvatili kozmetičku promjenu načina izračuna kojim se neće postaviti nikakva brana siromaštvu, iako su znali da to nije u skladu s predizbornim obećanjem aktualne Vlade o rastu mirovina prema 50% prosječne plaće, kao i u skladu sa sadašnjom gospodarskom i financijskom situacijom u državi. U zadnjih osam godina bruto plaće su porasle više od 12 posto, potrošačke cijene 6,5 posto, a mirovine samo 8 posto pa je indeks plaće prema mirovinama čak 148! Taj disparitet posebno je izražen u 2017. godini kad plaće porasle 5,3 posto, a mirovine tek 2,75 posto.

     Prosječna mirovina iznosi 2.405 kuna, ali skoro 174.000 umirovljenika prima mirovine niže od 1.000 kuna, dok čak 23 posto svih umirovljenika primaju tzv. najniže mirovine. Odbili su novi model usklađivanja s obrazloženjem da bi to već u 2019. godini koštalo dodatnih 337 milijuna kuna!

      Niti prijedlog Sindikata umirovljenika za povratak s najnižih na minimalne mirovine, koje su ukinute od 1.1.1999., nije prihvaćen. Tražilo se da minimalna zajamčena mirovina iznosi 45% minimalne bruto plaće, odnosno 1.548 kuna za 15 godina radnog staža, a na to bi se dodavao iznos jedne aktualne vrijednosti mirovine (65,6 kuna) za svaku daljnju godinu. Tako nitko sa 40 godina radnog staža ne bi mogao imati mirovinu nižu od 3.188 kuna. Na žalost, Ministarstvo nije prihvatilo uvesti tu osnovnu mjeru protiv siromaštva kakva se predlaže i Europskim socijalnim stupom i međunarodnim konvencijama, jer su im vlastiti stariji građani preskupi. No, to je i stajalište jedine umirovljeničke stranke koja ima zastupnika u Saboru. Ministarstvo je predložilo da najniža mirovina poraste za 3,13 posto od 1.7.2019., držeći da će tih prosječno 49 kuna više spasiti hrvatske umirovljenike od presude na bijedu.

     Ministarstvo je odbilo i uvođenje novog modela obiteljske mirovine, prema kojem u slučaju smrti partnera svatko zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodovnom cenzusu, i na 20-50 posto partnerove mirovine. S obzirom da je od ukupnog broja obiteljskih umirovljenika čak 94 posto žena, one su najizloženije rastućem siromaštvu, ukoliko se ne uvede ovakav model obiteljske mirovine. Treba naglasiti da je prosječna obiteljska mirovina vrlo niska, samo 1.924 kuna, a preživjeli partner ju koristi temeljem zajedničkih 60-tak godina radnog staža. Umjesto toga Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je predložilo „demografsku mjeru“, na način da svi koji će ići u mirovinu od početka sljedeće godine, a koristili su porodiljni ili roditeljski dopust, dobiju dodatnih šest mjeseci priznatog staža po djetetu. Naravno, to neće uključiti sadašnje umirovljenice/ke, već ih ostavlja da se utapaju u svojem jadu. SUH traži da se predložena mjera proširi na sve umirovljenike, te iskoristi za kompletnu reviziju mirovina.

     SUH je predložio da se paralelno uvede državna naknadu za osobe starije od 65 godina (tzv. „nacionalna mirovina“), tako da iznosi 30% bruto minimalne plaće, odnosno 1.032 kune, te da se instituti zajamčene minimalne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovoljstva umirovljenika koji su stekli mirovine temeljem rada. No, i to je ostavljeno za neke druge dane.

     Jedini zahtjev umirovljeničkih udruga koji je prihvaćen jest proširenje prava na rad svih umirovljenika, osobito prijevremenih, no i u tome se pogodovalo onima koji su mirovine stekli po posebnim propisima (vojni i policijski djelatnici i službene osobe), jer se njima uz rad do pola radnog vremena i zadržavanje pune mirovine, omogućava i puno radno vrijeme i pola mirovine. Ne može ova Vlada odbiti povlaštene!

     Nevjerojatno je tužno što je Ministarstvo rada odbilo zahtjev SUH-a da se mirovine umirovljenicima u ruralnim i nedostupnim krajevima ponovno dostavljaju poštom, osobito onima koji su slabije pokretni i težeg zdravlja. Briga njih za siromašne, slabe i ponižene. Stoga Sindikat umirovljenika izražava nadu da će se amandmanima ispraviti navedene nepravde.

                                                                                                                               Zagreb, 29.11.2018.