UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


PRIOPĆENJE

ZAŠTO IGNORIRATE SIROMAŠTVO SADAŠNJIH UMIROVLJENIKA?

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske uoči drugog čitanja paketa mirovinskih zakona u Hrvatskom saboru dijelit će letke sa svojim zahtjevima saborskim zastupnicima, upozoravajući na katastrofalne razmjere siromaštva sadašnjih umirovljenika i ignoriranje njihovih zahtjeva.

     Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je kategorički odbilo gotovo sve prijedloge umirovljeničkih udruga, dok je istodobno prihvatilo većinu prijedloga obveznih mirovinskih fondova i financijske industrije.

     Svaki treći umirovljenik je u zoni siromaštva (32,7 posto); 98,2 posto ih prima mirovine niže od prosječne plaće, a 52 posto mirovina je ispod hrvatske linije siromaštva od 2.321 kune. Kopanje po kontejnerima i kantama za smeće te skupljanje ostataka hrane po tržnicama postalo je sramotni nacionalni sport, kojeg ministri i drugi političari ne vide kroz zatamnjena stakla svojih službenih automobila.

     Bezrazložno su odbili promjenu modela indeksacije mirovina na način da se usklađuju sa sto-postotnim povoljnijim indeksom rasta plaća ili cijena, već su prihvatili kozmetičku promjenu načina izračuna kojim se neće postaviti nikakva brana siromaštvu, iako su znali da to nije u skladu s predizbornim obećanjem aktualne Vlade o rastu mirovina prema 50% prosječne plaće, kao i u skladu sa sadašnjom gospodarskom i financijskom situacijom u državi. U zadnjih osam godina bruto plaće su porasle više od 12 posto, potrošačke cijene 6,5 posto, a mirovine samo 8 posto pa je indeks plaće prema mirovinama čak 148! Taj disparitet posebno je izražen u 2017. godini kad plaće porasle 5,3 posto, a mirovine tek 2,75 posto.

     Prosječna mirovina iznosi 2.405 kuna, ali skoro 174.000 umirovljenika prima mirovine niže od 1.000 kuna, dok čak 23 posto svih umirovljenika primaju tzv. najniže mirovine. Odbili su novi model usklađivanja s obrazloženjem da bi to već u 2019. godini koštalo dodatnih 337 milijuna kuna!

      Niti prijedlog Sindikata umirovljenika za povratak s najnižih na minimalne mirovine, koje su ukinute od 1.1.1999., nije prihvaćen. Tražilo se da minimalna zajamčena mirovina iznosi 45% minimalne bruto plaće, odnosno 1.548 kuna za 15 godina radnog staža, a na to bi se dodavao iznos jedne aktualne vrijednosti mirovine (65,6 kuna) za svaku daljnju godinu. Tako nitko sa 40 godina radnog staža ne bi mogao imati mirovinu nižu od 3.188 kuna. Na žalost, Ministarstvo nije prihvatilo uvesti tu osnovnu mjeru protiv siromaštva kakva se predlaže i Europskim socijalnim stupom i međunarodnim konvencijama, jer su im vlastiti stariji građani preskupi. No, to je i stajalište jedine umirovljeničke stranke koja ima zastupnika u Saboru. Ministarstvo je predložilo da najniža mirovina poraste za 3,13 posto od 1.7.2019., držeći da će tih prosječno 49 kuna više spasiti hrvatske umirovljenike od presude na bijedu.

     Ministarstvo je odbilo i uvođenje novog modela obiteljske mirovine, prema kojem u slučaju smrti partnera svatko zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodovnom cenzusu, i na 20-50 posto partnerove mirovine. S obzirom da je od ukupnog broja obiteljskih umirovljenika čak 94 posto žena, one su najizloženije rastućem siromaštvu, ukoliko se ne uvede ovakav model obiteljske mirovine. Treba naglasiti da je prosječna obiteljska mirovina vrlo niska, samo 1.924 kuna, a preživjeli partner ju koristi temeljem zajedničkih 60-tak godina radnog staža. Umjesto toga Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je predložilo „demografsku mjeru“, na način da svi koji će ići u mirovinu od početka sljedeće godine, a koristili su porodiljni ili roditeljski dopust, dobiju dodatnih šest mjeseci priznatog staža po djetetu. Naravno, to neće uključiti sadašnje umirovljenice/ke, već ih ostavlja da se utapaju u svojem jadu. SUH traži da se predložena mjera proširi na sve umirovljenike, te iskoristi za kompletnu reviziju mirovina.

     SUH je predložio da se paralelno uvede državna naknadu za osobe starije od 65 godina (tzv. „nacionalna mirovina“), tako da iznosi 30% bruto minimalne plaće, odnosno 1.032 kune, te da se instituti zajamčene minimalne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovoljstva umirovljenika koji su stekli mirovine temeljem rada. No, i to je ostavljeno za neke druge dane.

     Jedini zahtjev umirovljeničkih udruga koji je prihvaćen jest proširenje prava na rad svih umirovljenika, osobito prijevremenih, no i u tome se pogodovalo onima koji su mirovine stekli po posebnim propisima (vojni i policijski djelatnici i službene osobe), jer se njima uz rad do pola radnog vremena i zadržavanje pune mirovine, omogućava i puno radno vrijeme i pola mirovine. Ne može ova Vlada odbiti povlaštene!

     Nevjerojatno je tužno što je Ministarstvo rada odbilo zahtjev SUH-a da se mirovine umirovljenicima u ruralnim i nedostupnim krajevima ponovno dostavljaju poštom, osobito onima koji su slabije pokretni i težeg zdravlja. Briga njih za siromašne, slabe i ponižene. Stoga Sindikat umirovljenika izražava nadu da će se amandmanima ispraviti navedene nepravde.

                                                                                                                               Zagreb, 29.11.2018.