UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SINDIKAT UMIROVLJENIKA HRVATSKE POZIVA VLADU RH:

Hitno postavite zid obrane protiv siromaštva!

Sindikat umirovljenika Hrvatske upozorava Vladu kako umjesto u susret Božiću, hrvatski umirovljenici hrle u susret siromaštvu. Trenutačno je više od jedne petine Hrvata u zoni rizika od siromaštva (građani samo četiri zemlje u EU su siromašniji), a stopa materijalne deprivacije pokazuje da je čak trećina stanovnika marginalizirana zbog nemogućnosti spajanja kraja s krajem. Oni najsiromašniji zaradili su primjerice 2010. godine samo 18.000 kuna, a za golo preživljavanje morali su potrošiti 28.496 kuna. Danas je situacija još puno gora. Hrana, stanovanje, gorivo, energija, gotovo da ne postoji kategorija koja nije poskupjela. Malo po malo, odričemo se svega bez čega možemo preživjeti.

Međutim, s najvećim rizikom od siromaštva suočavaju se osobe starije od 65 godina (prosječno 28,1 posto građana te dobne skupine, ali čak svaka treća žena)!  Prošlogodišnji podaci samo Bugarsku smještavaju iznad nas.Prema kriteriju statističkih obrazaca EU, rizik od siromaštva nastupa kada u nekoj od članica mirovina pada ispod 60 posto medijana plaće (2.700 kuna), pa je kod nas već 75 posto umirovljenika – siromašno.

Nemojmo stoga ni pomisliti kako je Vlada vratila usklađivanje mirovina (koje je na dvije i pol godine zamrznula bivša HDZ-ova vlada) zbog osobite socijalne osjetljivosti. Naprosto, ova Vlada zna da ne smije dirati mirovine, jer je Hrvatska prema realnoj vrijednosti mirovina spala na dno dna (udjel prosječne mirovine u prosječnoj bruto plaći za kolovoz je iznosio samo 27 posto, spram europskog prosjeka od oko 50 posto). Vlada, naprotiv, mora smišljati kako hitno povećati mirovine i zaustavi siromašenje, jer u protivnom neće ispuniti jedan od temeljnih zahtjeva Strategije EU 2020 – rezanje siromaštva.

Može li to Vlada učiniti bez da pokaže temeljnu količinu socijalne osjetljivosti te da probudi interes javnosti i potakne javne rasprave o pitanjima socijalne politike i siromaštva, osobito starijih? Vlada koja sa zadovoljstvom daje mikrofon raznoraznim ekonomskim analitičarima koji kazuju kako Hrvatska previše troši na socijalnu zaštitu, ili kako ima previše umirovljenika, nije osvijestila stvarno stanje siromaštva. Kad neki političari iz vrha izvršne vlasti preporučuju umirovljenicima da manje telefoniraju kako bi mogli pratiti visok skok cijena struje i plina, ili da zatvaraju prozore stanova kako bi štedjeli na grijanju, to više nikome nije smiješno. Još je gore kad drugi dužnosnik uvjerava osiromašeno starije građanstvo kako su oni zapravo bogati, pa im sprema poreze zbog kojih bi masovno mogli na ovršnom bubnju izgubiti i krovove nad glavom, jer situacija postaje tragična.

Onih oko 57 posto umirovljenika koji imaju mjesečne prihode niže od prosječne mirovine (2.183,75 kn), ionako već nemaju dovoljno za jesti, a sad će se započeti i smrzavati jer će toplane podići cijene za apsurdnih 37 posto. Ovrhe na stanovima siromašnih građana, uz izbacivanje iz stanova, već su započele, a za par mjeseci će najmanje deset posto umirovljenika imati ovršene mirovine (i to bez transparentne informacije tko je ovršitelj!). U svemu tome iz Vlade i nadležnih ministarstava nitko  ne predlaže mjere spašavanja od siromaštva, nitko ne predlaže npr. uvođenje „državne mirovine“ za građane starije od 65 godina, a koji mirovine nisu stekli radom (te nemaju drugih prihoda), ilipovećanje stalnih novčanih naknada najsiromašnijima (Hrvatska ima nevjerojatno niskih 0.27 posto iz BDP-a za tu namjenu).

Samo jedna od koalicijskih stranaka – Hrvatska stranka umirovljenika – predlaže hitno usvajanje novog modela usklađivanja mirovina, koji bi bio nešto povoljniji od postojeće „švicarske formule“. Sindikat umirovljenika Hrvatske podržava tu inicijativu, kao i svaku poboljšicu, uz upozorenje kako takvo krpanje neće zaustaviti masovni ulazak umirovljenika u zonu bijede, jer dva su najvažnija područja za smanjenje siromaštva: tržište rada i mirovinski sustav. Ali kako se na njima ne očekuju poboljšanja ni sljedeće godine, postoji opasnost da siromaštvo postane trajno. Jedino bi priznavanje prevare iz 1998. godine pri izračunu prve aktualne vrijednosti mirovine za oko 40 posto niže od zakonom propisane, te korekcija AVM makar za polovicu od „ukradene“ vrijednosti, mogla postaviti zid u obrani starijih građana od siromaštva.

Svaka vlada želi imati sretne i zadovoljne građane, a to nisu onih 80 posto građana - odnosno četiri od pet stanovnika – koji se prema anketama osjećaju  siromašnima jer smatraju kako su im uskraćena mnoga prava i dobra koja bi u normalnim društvima i vremenima imali. To nisu, uz najbolju volju i dostatnu količinu domoljublja, niti umirovljenici i stariji građani.

 Zagreb, 19.11.2012.

Kontakt: 095-925-1667

 

                                                                                              Jasna A. Petrović,

                                                                                             predsjednica SUH-a