UVODNA RIJEČ
Blindirane ružičaste naočale
Piše: Jasna A. Petrović
Nakon što je obišla sve županije, Predsjednica Kolinda je konačno odlučila 7. veljače„doputovati" u grad Zagreb pa se tako, umjesto ZET-ovim tramvajem, svečanom štićenom kolonom blindiranih automobila dovezla do gradonačelnika Bandića. I onda je bubnula: „Znala sam dosta toga o Zagrebu, jer živim ovdje i susrećem se s gradonačelnikom, međutim, jesam, čula sam dosta podataka, posebno oko socijalnih davanja. Vidite da na ulicama grada, za razliku od mnogih gradova, nema beskućnika. Zagreb je beskućnicima omogućio krov nad glavom."
Dakle, socijalna agenda Predsjednice koja ide po drugi mandat je dopunjena. Prvo je za Silvestrovo u jednom umirovljeničkom domu nahranila siromašne starice i starce tortom, koju je valjda kupila iz vlastitog džepa, a sada je prošla besplatno, jer nije morala udomiti čak ni psića Kiku. Beskućnika nema, pa im ne mora kupiti čak ni kikiriki.
No šokirani zagrebački beskućnici su joj odgovorili na Fa- cebooku i pozvali je u noćnu šetnju bez blindiranih ružičastih naočala Glavnim kolodvorom i vagonima bez voznog reda, gdje bi upoznala petstotinjak zagrebačkih beskućnika, najisključenijih građana s periferije humanosti. Čini li Grad Zagreb dovoljno? Zakonodavac je vrući krumpir beskućnika „uvalio" lokalnoj vlasti ne želeći priznati da je među njima najveći broj onih koji ispunjavaju zakonske uvjete za stalni smještaj (psihički bolesni, stariji od 65 godina, osobe s intelektualnim teškoćama, radno nesposobni zbog bolesti i tako dalje) i da trebaju biti briga nadležnog ministarstva, a ne lokalaca.
No, Kolinda to ne zna. Ona hodi po svijetu s blindiranim ružičastim naočalama; ona ne zna da beskućnik nije samo onaj koji nema kuću, već i onaj koji nema adekvatni smještaj i uvjete stanovanja. Neki kažu da je pala s Marsa.
A na Facebook profilima objavljeno je na tisuće komentara građana koji su šokirani sljepilom Predsjednice za siromaštvo koje osvaja gradske ulice. Ona ne sreće svog profesora iz gimnazije koji je sramotnom penzijom osuđen na skupljanje plastičnih boca i kopanje po kontejnerima, jer je ona srednju školu završila u Los Alamosu u Americi. Ona ne pozna Petra s mirovinom od 1.600 kuna koji ima sreće i boravi u jednom zagrebačkom umirovljeničkom domu, ali mu je to nedovoljno za trošak hrane i smještaja, pa svake večeri odlazi kružiti gradom dok ne skupi dovoljno plastičnih boca za doplatiti smještaj. Hoće li sutra imati za razliku i ostati bez doma?
Ona ne pozna baku Milicu koja ima mirovinu od 2.320 kuna, u visini hrvatske linije siromaštva, ali čak 53 posto umirovljenika prima mirovine niže od službenog ulaza u siromaštvo. Baka Milica nema novca za kupiti darove unucima, pa im plete šalove i čarape po cijelu godinu; plete i raspliće. Baka Milica je rekla da je glasala za Kolindu jer je - lijepa. I opet će.
Web stranice naših podružnica
PRAVA U TRGOVINI
Kupac je skoro uvijek u pravu
Kupci, odnosno potrošači svakodnevno se susreću s nizom situacija u prodavaonicama u kojima ne znaju kako postupiti, pa onda najčešći ishod bude na njihovu štetu. Navest ćemo najčešće primjere i savjete kako postupiti u takvim slučajevima.
Vraćanje sitnog novca
Česte su situacije da na blagajni kažu da nemaju za vratiti pet ili deset lipa. Uvijek inzistirajte da vam vrate taj sitniš, jer se radi o obićnom nemaru trgovca i podcjenjivanju kupaca. Sitnog novca u opticaju ima dovoljno i svaki ga je trgovac dužan imati u dostatnim količinama.
Nemate dovoljno novca ili ne želite kupiti sve što ste stavili u košaricu
Potrošač uvijek ima pravo odustati od kupnje proizvoda, iako ih je odabrao i stavio u košaricu. Ako vam se dogodi da nemate dovoljno novca za sve što ste odabrali ili jednostavno neki proizvod ne želite kupiti, imate pravo odustati od kupnje bez ikakvih posljedica. Svjedoci smo da su prodavači često neugodni prema kupcima u takvim situacijama. Ako vam se to dogodi pristojno opomenite prodavača, a ako je i dalje neugodan potražite njegovog šefa i prijavite problem.
Jedna je cijena istaknuta na proizvodu, a drugu (veću) obračunaju na blagajni
Ovo je situacija koja se vrlo često događa i potrošač ima pravo reklamirati tu cijenu i platiti cijenu koja je bila na proizvodu. Uvijek provjerite cijenu proizvoda kojeg kupujete i provjerite račun dok ste još u prodavaonici. Ako se cijene ne slažu - reklamirajte. Zbog gužvi i redova na blagajnama kupci ne stignu prekontrolirati račune, zato izbjegavajte takve situacije i uvijek usporedite cijene.
Zapakirani proizvodi su najčešće skuplji nego oni koji kupujemo na pultu
Najčešće je to slučaj kod suhomesnatih proizvoda (salame, kobasice), zato pažljivo proučite cijene i odaberite ono što je za vas povoljnije. Također su česte situacije da kupujemo 10 ili 20 dekagrama nečega, a na vagi gotovo uvijek bude više. Prodavač pita može li tako ostati i kupci najčešće pristaju, ali ako vam to ne odgovara bez ustručavanja inzistirajte na količini koju ste tražili.
Zamjena proizvoda
Prije nego što nešto kupite raspitajte se kod trgovca možete li to zamijeniti ili vratiti, naročito ako se radi o skupljim proizvodima (odjeća, obuća, tehnička roba). Naime, trgovac nema zakonsku obavezu zamijeniti ispravan proizvod, već je to samo njegova dobra volja i poštena trgovačka praksa. Stoga se uvijek prije kupnje raspitajte o svim mogućnostima. Dobar trgovac će to uvijek učiniti.
Zaustavljanje i pregledavanje kupaca od strane trgovaca ili zaštitara
Često se zna dogoditi da prodavač ili zaštitar zaustave kupca u prodavaonici i traže da pokaže sadržaj svoje torbe, jer sumnjaju da je nešto uzeo ili se oglasio alarm. Važno je znati da vas ne smiju pregledavati ni prodavač, ni zaštitar bez nazočnosti dva svjedoka (ni policija to ne smije raditi ako ju pozovu). Ako vam se takva situacija ipak dogodi, odmah to prijavite tržišnoj inspekciji ili udruzi potrošača.
Ana Knežević