UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

8. KONGRES FERPA-e

Deset milijuna umirovljeničkih zahtjeva

 

     U zgradi ITUC/Međunarodne kon­federacije sindikata u Bruxellesu održan je 16. i 17. listopada 2018. Osmi kongres FERPA-e u čijem radu su sudjelovali predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović i potpredsjednik Vladimir Buršić. Na kongresu je aktivno radilo stotinjak redovitih i desetak proma­tračkih delegata iz 22 zemlje cijele Europe. U radnom predsjedništvu pr­vog dana rada Kongresa bila je i pred­sjednica SUH-a, koja je uzela riječ i za govornicom kongresa među 21 disku­tantom. U fokusu svih rasprava su bili problemi starijih osoba, uz opći dojam da porastom djelovanja desnih i ek­stremnih snaga u EU opada i standard umirovljenika.

     Financijski i korporativni kapita­lizam prevladava u Europi i u takvoj zajednici umirovljenici i mladi postaju najugroženije skupine i tonu prema dnu siromaštva.

     FERPA se treba boriti za redovito i zadovoljavajuće usklađivanja mirovi­na kako bi se zaustavilo siromaštvo. Treba tražiti povećano ulaganje u socijalne servise kako bi starije oso­be ostajale što duže u svom domu. K tome, naša Europa koju smo stvorili sa željom da bude socijalna i humana zajednica uz slobodno kretanje među narodima ne smije imati na granicama zidove i žice.

     Prvog dana rada prihvaćeni su i izvještaji o radu predsjednika FER- PA-e Michela Devachta, predsjednice Ženskog odbora Ane Martinez Lopez te financijski izvještaj. U svim je izvje­štajima bilo puno riječi o viziji i osna­živanju ove snažne deset milijunske organizacije.

     U popodnevnim satima je pred­sjednik Statutarne radne grupe Dick De Graaf izložio bitne izmjene Statuta, što je prihvaćeno većinom glasova.

     Drugi dan rada Kongresa prezen­tirana je i usvojena Rezolucija 8. kon­gresa, a nakon toga su izabrani Ago- stino Siciliano iz talijanskog UILP-a za generalnog tajnika, a Angeles Brailes iz španjolskog UJP-UGT za zamjenicu generalnog tajnika. Za predsjedni­ka je izabran Lajos Meyer iz mađar­skog SZEF-a. Regiju Zapadne Europe u Nadzornom odboru, nakon dva mandata predsjednice SUH-a, preu­zima Metka Roksandić iz slovenskog SUS-a.

     Delegatima i gostima se obratio i generalni tajnik ETUC/Europske sin­dikalne federacije Luca Visentin, koji je naglasio kako ETUC postaje sve vidljiviji u borbi za umirovljenička prava, a posebno im je stalo da FERPA dobije punopravni status unutar eu­ropskog sindikalnog pokreta. Osvr­nuvši se na Europski socijalni stup kao katalog minimalnih prava, nagla­sio je kako to nije dovoljno već da tre­ba vratiti socijalnu Europu. Na kraju je naglasio kako se i sindikati trebaju vratiti iz isključivih sindikalnih pitanja u svu širinu borbe za ljudska prava, što uključuje i migrantska prava.

     Nakon gotovo tri godine zastoja u aktivnostima zbog nemogućnosti rada prijašnje generalne tajnice Carle Cantone, FERPA se opet diže na noge i postaje vidljivija u svojoj europskoj sindikalnoj obitelji, te i prema europ­skim institucijama.

Iz Rezolucije 8. kongresa

Stari nisu teret, već dodatna društvena vrijednost

... FERPA stremi stvaranju jake, socijalne i ujedinjene Europe, što je jedini odgovor izazovima globaliza- cije i beskrupuloznom kapitalizmu ... FERPA se protivi destruktiv­nim tendencijama populizma, sve vidljivijeg u Europi

... Znakovi ekonomskog oporav­ka nakon globalne krize još uvijek ne zacjeljuju duboke socijalne rane uzrokovane godinama gubitka rad­nih mjesta, porasta prekarnih i nesi­gurnih poslova, smanjenja kupovne moći plaća i mirovina i rastuće ne­jednakosti

... Gubitak i rezovi u socijalnim i zdravstvenim uslugama i privatiza­cija javnih sustava i servisa, doveli su do osiromašivanja svih stanovni­ka, a osobito onih najranjivijih kao što su umirovljene i starije osobe, te FERPA ima obvezu pronaći na to od­govore

... Pogrešno je percipirati umi­rovljenike kao neaktivne osobe, jer i dalje posjeduju stanovitu kupovnu moć, te zato nisu društveni teret, već šansa i ulog za razvoj društva, oni su dodatna društvena vrijednost

     Potrebno je boriti se protiv diskriminacije temeljem dobi i bilo kakvih pokušaja da se podcijeni važnost solidarnosti među genera­cijama

     Umirovljene žene žrtve su cjeloživotnog izostanka ravnoteže između rada i obiteljskih obveza, žr­tve su i manjih plaća i mirovina zbog isprekidanih radnih karijera zbog rodiljnih i obiteljskih obveza