UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

BRANIMIR BUNJAC - ZASTUPNIK SA SRCEM ZA STARIJE

Kako je drugi stup pojeo mirovine

 

     Dr.sc. Branimir Bunjac, najak­tivniji zastupnik Živog zida, posebno je poznat hrvat­skim umirovljenicima po svojim brojnim istupima vezanima uz položaj umirovljenika i mirovinsku reformu.

     Kada je prije dvije godine ušao u Sabor, obrazložio je kako su ga „za ulazak u politiku motivirali besper­spektivnost mladih, propast sred­njeg sloja i bijeda umirovljenika". Nesvakidašnja empatija za starije osobe tog 46-togodišnjeg doktora povijesnih znanosti iz Međimurja, svakako daje i Klubu Živog zida važnu međugeneracijsku dimenzi­ju. Jedan je od pet najaktivnijih za­stupnika, koji s jednakom strašću nastupa pred praznom i punom sabornicom, odmjereno, beskom­promisno i srčano.

     Za saborskom govorni­com prilikom prvog čitanja prijedloga izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom osi­guranju rekli ste kako je 2. mirovinski stup pljačka ep­skih razmjera. Zašto to sma­trate?

     Drugi mirovinski stup je Hrvat­skoj, kao i drugim postkomuni- stičkim zemljama, nametnut od Svjetske banke metodom pritisaka i ucjena. Cilj te kvazireforme je bio da se državama uzme njihov najvrjedniji novac, onaj namije­njen mirovinama, i preda banka­ma na upravljanje radi ostvarenja ekstra profita. Nekoliko hrabrijih vlada, poput slovenske ili češke, odbile su uvođenje drugoga stu­pa već u startu, dok su druge, po­put Poljske i Slovačke, od njega odustajale s vremenom.

     Hrvatska, na žalost, i dalje ustrajava u održanju ovoga po­gubnoga modela. Naime, do sada je u Obvezne mirovinske fondove prebačeno oko 100 mili­jardi državnoga novca, a zauzvrat smo dobili to da je proračunska rupa u HZMO ogromna i ne može se pokriti drugačije nego zaduži­vanjem. Upravo zbog toga nam je javni dug eksplodirao, kreditni rejting je pao, PDV je porastao sa 22 na 25 posto, zatvorena su mnoga radna mjesta, a istovre­meno je omjer mirovina i plaća snižen s 50 na 37 posto s tenden­cijom daljnjega pada.

     Najgore od svega je to što su mirovine iz 2. stupa u prosjeku za oko 600 kuna niže nego one iz 1. stupa. Dakle, dajemo 1/4 dopri­nosa bankama da bi država tonu­la u dužničko ropstvo, plaćamo više poreze i kamate na kredite, a sve zato da bi na kraju dobili niže mirovine! Očito je da imamo pot­puni kolaps sustava sa nesagledi- vim štetnim posljedicama.

     Podržavate li što će osiguranici iz 2. stupa dobiti do­datak na mirovinu od 20,25 posto?

     Ne podržavamo jer su to dodat­ni troškovi države, a već sada ima­mo previsoki javni dug i nedostaje nam 18 milijardi kuna za isplatu mirovina. U 2020.-oj nedostajat će nam 20 milijardi. Umjesto da drža­va destimulira ulaganja u 2. stup i pretvori ga u dobrovoljni, ona sada nekom vrstom mita pokuša­va uvjeriti radnike da ipak ostanu u nečemu što je pogubno na državu, ali i za njih same.

     Kad bi drugi mirovinski stup postao dobrovoljni i time bio sma­njen javni dug, automatski bi drža­va plaćala 3-4 milijarde kuna ma­nje godišnje kamata na dugove i tu bi se otvorio značajan prostor za povećanje mirovina.

     Poznato je da osiguranici s ispodprosječnim plaća­ma primaju niže mirovine iz 2. stupa, no vi upozoravate da je cijela formula štednje u II. stupu neisplativa i za one koji primaju iznadprosječne plaće (7.500 kuna). Kako to obrazlažete?

     Primjer izračuna je sljedeći. Ako netko ima neto plaću 7.500 kuna mjesečno daje otprilike 500 kuna u 2. stup ili 6.000 kuna godišnje. Zbog toga jer je drugi stup generirao rast PDV-a sa 22 na 25 posto isti radnik plaća oko 200 kuna poreza mje­sečno više nego ranije ili oko 2.400 kuna godišnje.

     Nadalje, obitelj koja, primjerice, ima stambeni kredit, mora plaća­ti oko 400 kuna više kamata nego da je javni dug bitno niži, a kredit­ni rejting države viši. Znači, tu ode još oko 4.800 kuna godišnje. Sve zajedno jedan zaposlenik plaća oko 13.200 kuna doprinosa, kamata i poreza za 2. stup godišnje i tako 30 do 40 godina zaredom, e da bi zauz­vrat imao oko 1.000 kuna mirovine iz drugoga stupa kroz desetak godi­na „uživanja" mirovine (ako računa­mo prosječni životni vijek u RH).

     Znači, za svaku kunu koju ćemo dobiti iz 2. stupa dali smo barem četiri kune, a govorili su da ćemo na svaku uloženu kunu imati dvo­struku dobit! To je ta pljačka koju sam spomenuo, a kvaka je u tome što se troškovi poreza i kamata ne računaju kao ulaganje u 2. stup već se eufemistički koristi naziv „tranzi­cijski troškovi".

     S tzv. ušteđevinom iz 2. stupa ne može se dobiti čak ni hipotekarni kredit. Vi ste i sami rekli da taj novac zapra­vo i ne postoji. Zašto je tomu tako?

     Banke ne govore istinu kada kažu da novac u 2. stupu pred­stavlja štednju. Štednjom se može slobodno raspolagati, a umirov­ljenici ne samo da to ne mogu, nego nemaju ni pravo glasa u če­tiri obvezna mirovinska fonda pri bankama. Njihovim novcem, me­đutim, slobodno raspolažu fond menadžeri za svakakva mutna ula­ganja i za isplate svojih plaća koje u prosjeku iznose 17 tisuća kuna!

Neki misle da u 2. stupu posto­ji gotovi novac, ali njega nema. Tamo su vrijednosni papiri koji se tek trebaju unovčiti jednoga lije­poga dana kada će svatko od nas ići u mirovinu. Da li će se moći unovčiti i po kojoj cijeni to ćemo tek vidjeti, obzirom da su OMF-ovi ulagali u dionice Agrokora, Petro­kemije, Uljanika i drugih teških gu­bitaša.

     Rekli ste da hrvatsku II. stup košta 100 milijardi kuna, kako bi u konačnici građani imali niže plaće i manje mirovine. Kako to ko­mentirate?

     Izračuni ozbiljnih ekonomista pokazuju da smo do sada platili oko 50 milijardi kuna više PDV-a i još 50 milijardi kuna više kamata zbog 2. stupa. To su ti tzv. „tranzi­cijski troškovi" koji što je još gore, nikada ne prestaju, već će se i po­većavati zbog daljnjih izdvajanja u 2. stup.

     Gdje je Hrvatska po adekvatnosti mirovina u odnosu na zemlje Europske unije i bivše Jugoslavije?

     Žalosno je reći, ali Hrvatska je po razini mirovina ne samo na dnu Europske unije, već i na području bivše Jugoslavije. Čak i BiH i Kosovo imaju povoljniji omjer miro­vina i plaća u odnosu na RH. Naš postotak od 37 posto je europski raritet, a uskoro bi mogao posta­ti i svjetski. Gori od nas će biti još samo Čile, koji je jedina zemlja s modelom 2. stupa kao i Hrvatska. Tamo mirovine trenutno iznose 20 posto prosječne plaće.

     Koji je vaš prijedlog mjera za podizanje mirovina i popravljanje umirovljenič­kog standarda?

     Živi zid nudi sveobuhvatna rje­šenja mirovinskoga sustava. Prije svega to činimo jer smatramo da naši umirovljenici zaslužuju dostat­na primanja za neovisan život po svim mjerilima građanskog stan­darda. Ako nećemo brinuti za naše roditelje, bake i djedove imamo li pravo očekivati da će netko sutra brinuti o nama samima?

     Nadalje, smatramo da mirovine ne predstavljaju trošak državi nego mogućnost za rast putem javne potrošnje i ušteda u proračunu. Već smo dali u saborsku proceduru naše prijedloge zakona o zajamče­noj minimalnoj mirovini i nacional­noj naknadi za starost. Uveli bismo minimalnu mirovinu od 3.200 kuna za nekoga tko ima 40 godina staža i 1.060 kuna naknade za nekoga tko nije ostvario pravo na mirovinu, a stariji je od 65 godina.

     Uz to, predlažemo da se uvede mogućnost da umirovljenici na­kon smrti partnera zadrže pravo na svoju mirovinu, ali i na dio par­tnerove. Zalažemo se da uvjeti za mirovinu budu 40 godina radnoga staža i 65 godina života. Uveli bi­smo povoljniji način izračuna mi­rovina i njihovog usklađivanja od postojećega. Ukinuli bismo HRT pristojbu kao parafiskalni namet i izvor mnogih ovrha. Imamo jasne i razrađene planove i računice kako umirovljenicima povećati mirovi­ne i obraniti ih od rastućeg siro­maštva.

     Što biste učinili s miro­vinama po posebnim propi­sima?

     Povlaštene mirovine uzimaju između pet i osam milijardi kuna godišnje. Nemamo ništa protiv da pojedine skupine umirovljenika imaju posebna prava, poput obi­telji poginulih hrvatskih branitelja, ali smatramo da je potrebno na­praviti reviziju povlaštenih mirovi­na na način da ih prestanu dobivati oni koji su ih ostvarili nezasluženo. Također mislimo da je sredstva za povlaštene mirovine potrebno osi­gurati u izdvojenom fondu, a ne na teret HZMO-a.

     Što ćete, kao saborski zastupnik, poduzeti ako ovi prijedlozi mirovinske refor­me budu usvojeni?

     Nastavit ćemo djelovati u prav­cu stvarnih, a ne kozmetičkih pro­mjena. Pozvat ćemo umirovljenike da daju svoj glas onim strankama koje će se prema njima odnositi s punim poštovanjem, a ne samo kao zaboravljenom dijelu društva koje treba u predizbornim prigo­dama spominjati radi zavaravanja vlastite savjesti. Naš je konačni cilj umirovljenike pretvoriti u ne­ovisan, ravnopravan i aktivni dio društva. O tim pitanjima s nama neće biti ni najmanjeg kompromi­sa. Nama je doista stalo do dobro­biti petine zaboravljenih i zanema­renih hrvatskih građana!