UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

BRANIMIR BUNJAC - ZASTUPNIK SA SRCEM ZA STARIJE

Kako je drugi stup pojeo mirovine

 

     Dr.sc. Branimir Bunjac, najak­tivniji zastupnik Živog zida, posebno je poznat hrvat­skim umirovljenicima po svojim brojnim istupima vezanima uz položaj umirovljenika i mirovinsku reformu.

     Kada je prije dvije godine ušao u Sabor, obrazložio je kako su ga „za ulazak u politiku motivirali besper­spektivnost mladih, propast sred­njeg sloja i bijeda umirovljenika". Nesvakidašnja empatija za starije osobe tog 46-togodišnjeg doktora povijesnih znanosti iz Međimurja, svakako daje i Klubu Živog zida važnu međugeneracijsku dimenzi­ju. Jedan je od pet najaktivnijih za­stupnika, koji s jednakom strašću nastupa pred praznom i punom sabornicom, odmjereno, beskom­promisno i srčano.

     Za saborskom govorni­com prilikom prvog čitanja prijedloga izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom osi­guranju rekli ste kako je 2. mirovinski stup pljačka ep­skih razmjera. Zašto to sma­trate?

     Drugi mirovinski stup je Hrvat­skoj, kao i drugim postkomuni- stičkim zemljama, nametnut od Svjetske banke metodom pritisaka i ucjena. Cilj te kvazireforme je bio da se državama uzme njihov najvrjedniji novac, onaj namije­njen mirovinama, i preda banka­ma na upravljanje radi ostvarenja ekstra profita. Nekoliko hrabrijih vlada, poput slovenske ili češke, odbile su uvođenje drugoga stu­pa već u startu, dok su druge, po­put Poljske i Slovačke, od njega odustajale s vremenom.

     Hrvatska, na žalost, i dalje ustrajava u održanju ovoga po­gubnoga modela. Naime, do sada je u Obvezne mirovinske fondove prebačeno oko 100 mili­jardi državnoga novca, a zauzvrat smo dobili to da je proračunska rupa u HZMO ogromna i ne može se pokriti drugačije nego zaduži­vanjem. Upravo zbog toga nam je javni dug eksplodirao, kreditni rejting je pao, PDV je porastao sa 22 na 25 posto, zatvorena su mnoga radna mjesta, a istovre­meno je omjer mirovina i plaća snižen s 50 na 37 posto s tenden­cijom daljnjega pada.

     Najgore od svega je to što su mirovine iz 2. stupa u prosjeku za oko 600 kuna niže nego one iz 1. stupa. Dakle, dajemo 1/4 dopri­nosa bankama da bi država tonu­la u dužničko ropstvo, plaćamo više poreze i kamate na kredite, a sve zato da bi na kraju dobili niže mirovine! Očito je da imamo pot­puni kolaps sustava sa nesagledi- vim štetnim posljedicama.

     Podržavate li što će osiguranici iz 2. stupa dobiti do­datak na mirovinu od 20,25 posto?

     Ne podržavamo jer su to dodat­ni troškovi države, a već sada ima­mo previsoki javni dug i nedostaje nam 18 milijardi kuna za isplatu mirovina. U 2020.-oj nedostajat će nam 20 milijardi. Umjesto da drža­va destimulira ulaganja u 2. stup i pretvori ga u dobrovoljni, ona sada nekom vrstom mita pokuša­va uvjeriti radnike da ipak ostanu u nečemu što je pogubno na državu, ali i za njih same.

     Kad bi drugi mirovinski stup postao dobrovoljni i time bio sma­njen javni dug, automatski bi drža­va plaćala 3-4 milijarde kuna ma­nje godišnje kamata na dugove i tu bi se otvorio značajan prostor za povećanje mirovina.

     Poznato je da osiguranici s ispodprosječnim plaća­ma primaju niže mirovine iz 2. stupa, no vi upozoravate da je cijela formula štednje u II. stupu neisplativa i za one koji primaju iznadprosječne plaće (7.500 kuna). Kako to obrazlažete?

     Primjer izračuna je sljedeći. Ako netko ima neto plaću 7.500 kuna mjesečno daje otprilike 500 kuna u 2. stup ili 6.000 kuna godišnje. Zbog toga jer je drugi stup generirao rast PDV-a sa 22 na 25 posto isti radnik plaća oko 200 kuna poreza mje­sečno više nego ranije ili oko 2.400 kuna godišnje.

     Nadalje, obitelj koja, primjerice, ima stambeni kredit, mora plaća­ti oko 400 kuna više kamata nego da je javni dug bitno niži, a kredit­ni rejting države viši. Znači, tu ode još oko 4.800 kuna godišnje. Sve zajedno jedan zaposlenik plaća oko 13.200 kuna doprinosa, kamata i poreza za 2. stup godišnje i tako 30 do 40 godina zaredom, e da bi zauz­vrat imao oko 1.000 kuna mirovine iz drugoga stupa kroz desetak godi­na „uživanja" mirovine (ako računa­mo prosječni životni vijek u RH).

     Znači, za svaku kunu koju ćemo dobiti iz 2. stupa dali smo barem četiri kune, a govorili su da ćemo na svaku uloženu kunu imati dvo­struku dobit! To je ta pljačka koju sam spomenuo, a kvaka je u tome što se troškovi poreza i kamata ne računaju kao ulaganje u 2. stup već se eufemistički koristi naziv „tranzi­cijski troškovi".

     S tzv. ušteđevinom iz 2. stupa ne može se dobiti čak ni hipotekarni kredit. Vi ste i sami rekli da taj novac zapra­vo i ne postoji. Zašto je tomu tako?

     Banke ne govore istinu kada kažu da novac u 2. stupu pred­stavlja štednju. Štednjom se može slobodno raspolagati, a umirov­ljenici ne samo da to ne mogu, nego nemaju ni pravo glasa u če­tiri obvezna mirovinska fonda pri bankama. Njihovim novcem, me­đutim, slobodno raspolažu fond menadžeri za svakakva mutna ula­ganja i za isplate svojih plaća koje u prosjeku iznose 17 tisuća kuna!

Neki misle da u 2. stupu posto­ji gotovi novac, ali njega nema. Tamo su vrijednosni papiri koji se tek trebaju unovčiti jednoga lije­poga dana kada će svatko od nas ići u mirovinu. Da li će se moći unovčiti i po kojoj cijeni to ćemo tek vidjeti, obzirom da su OMF-ovi ulagali u dionice Agrokora, Petro­kemije, Uljanika i drugih teških gu­bitaša.

     Rekli ste da hrvatsku II. stup košta 100 milijardi kuna, kako bi u konačnici građani imali niže plaće i manje mirovine. Kako to ko­mentirate?

     Izračuni ozbiljnih ekonomista pokazuju da smo do sada platili oko 50 milijardi kuna više PDV-a i još 50 milijardi kuna više kamata zbog 2. stupa. To su ti tzv. „tranzi­cijski troškovi" koji što je još gore, nikada ne prestaju, već će se i po­većavati zbog daljnjih izdvajanja u 2. stup.

     Gdje je Hrvatska po adekvatnosti mirovina u odnosu na zemlje Europske unije i bivše Jugoslavije?

     Žalosno je reći, ali Hrvatska je po razini mirovina ne samo na dnu Europske unije, već i na području bivše Jugoslavije. Čak i BiH i Kosovo imaju povoljniji omjer miro­vina i plaća u odnosu na RH. Naš postotak od 37 posto je europski raritet, a uskoro bi mogao posta­ti i svjetski. Gori od nas će biti još samo Čile, koji je jedina zemlja s modelom 2. stupa kao i Hrvatska. Tamo mirovine trenutno iznose 20 posto prosječne plaće.

     Koji je vaš prijedlog mjera za podizanje mirovina i popravljanje umirovljenič­kog standarda?

     Živi zid nudi sveobuhvatna rje­šenja mirovinskoga sustava. Prije svega to činimo jer smatramo da naši umirovljenici zaslužuju dostat­na primanja za neovisan život po svim mjerilima građanskog stan­darda. Ako nećemo brinuti za naše roditelje, bake i djedove imamo li pravo očekivati da će netko sutra brinuti o nama samima?

     Nadalje, smatramo da mirovine ne predstavljaju trošak državi nego mogućnost za rast putem javne potrošnje i ušteda u proračunu. Već smo dali u saborsku proceduru naše prijedloge zakona o zajamče­noj minimalnoj mirovini i nacional­noj naknadi za starost. Uveli bismo minimalnu mirovinu od 3.200 kuna za nekoga tko ima 40 godina staža i 1.060 kuna naknade za nekoga tko nije ostvario pravo na mirovinu, a stariji je od 65 godina.

     Uz to, predlažemo da se uvede mogućnost da umirovljenici na­kon smrti partnera zadrže pravo na svoju mirovinu, ali i na dio par­tnerove. Zalažemo se da uvjeti za mirovinu budu 40 godina radnoga staža i 65 godina života. Uveli bi­smo povoljniji način izračuna mi­rovina i njihovog usklađivanja od postojećega. Ukinuli bismo HRT pristojbu kao parafiskalni namet i izvor mnogih ovrha. Imamo jasne i razrađene planove i računice kako umirovljenicima povećati mirovi­ne i obraniti ih od rastućeg siro­maštva.

     Što biste učinili s miro­vinama po posebnim propi­sima?

     Povlaštene mirovine uzimaju između pet i osam milijardi kuna godišnje. Nemamo ništa protiv da pojedine skupine umirovljenika imaju posebna prava, poput obi­telji poginulih hrvatskih branitelja, ali smatramo da je potrebno na­praviti reviziju povlaštenih mirovi­na na način da ih prestanu dobivati oni koji su ih ostvarili nezasluženo. Također mislimo da je sredstva za povlaštene mirovine potrebno osi­gurati u izdvojenom fondu, a ne na teret HZMO-a.

     Što ćete, kao saborski zastupnik, poduzeti ako ovi prijedlozi mirovinske refor­me budu usvojeni?

     Nastavit ćemo djelovati u prav­cu stvarnih, a ne kozmetičkih pro­mjena. Pozvat ćemo umirovljenike da daju svoj glas onim strankama koje će se prema njima odnositi s punim poštovanjem, a ne samo kao zaboravljenom dijelu društva koje treba u predizbornim prigo­dama spominjati radi zavaravanja vlastite savjesti. Naš je konačni cilj umirovljenike pretvoriti u ne­ovisan, ravnopravan i aktivni dio društva. O tim pitanjima s nama neće biti ni najmanjeg kompromi­sa. Nama je doista stalo do dobro­biti petine zaboravljenih i zanema­renih hrvatskih građana!