UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

JAVNO SAVJETOVANJE O MIROVINSKOJ REFORMI

Mahom prihvatili primjedbe banaka!

 

     Burno je bilo u saborskim krugovi­ma pretposljednjeg tjedna listo­pada. Nakon dovršenog javnog savjetovanja došlo je red na prvo čita­nje čak šest umirovljeničkih zakona koji će se mijenjati i dopunjavati u okviru mirovinske reforme. Naravno, najvažni­ji je Zakon o mirovinskom osiguranju, oko kojeg se još uvijek lome koplja, a zbog njega je čak održan i prosvjed.

     Maleni broj saborskih zastupnika se trudio obraniti svoje pozicije. Jedni su podržavali reformu potvrđujući kako su zastupnici financijske industrije, a drugima su puna usta bila umirovlje­ničkog siromaštva i rada do 67. godi­ne. Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić uporno je mantrao vi- še-manje iste rečenice kao i ranije. No, neke se stvari ipak mijenjaju, barem po usmenoj predaji.

     Tako je Pavić nakon prve stanke rekao kako će se provesti analiza mi­rovina po posebnim propisima. I to je nešto, s obzirom na to da dosad uopće nije bilo govora o bilo kakvom „zadira­nju" u povlaštene mirovine. Pozvao je i sindikate na još jedan razgovor kako bi s njima raspravio predloženi model linearne penalizacije od 3,4 posto po godini ranijeg umirovljenja.

     Moguće su i druge promjene, ali zasad sve stoji na načelnim usmenim ili pismenim obećanjima. Tako smo iz komentara na komentare izmjena i dopuna ZOMO-a, upućene na jav­nom savjetovanju, uspjeli doznati da se odustalo od prijedloga o doživotnoj otpremnini. Također, kriteriji za od­lazak u mirovinu za dugogodišnje osiguranike se neće mijenjati, što znači da će oni moći u mirovinu sa 60 godina života i 41 godinom staža. Rad uz mirovinu djelatnih vojnih, policijskih i službenih osoba bit će definiran po općem propisu (rad na pola radnog vremena uz punu mirovinu odnosno na puno radno vrijeme uz pola mirovine), t.j. na povoljniji način nego za obične umirovljenike. Također, dugogo­dišnji SUH-ov prijedlog o povratku prava na dostavu mirovine poštom, možda i zaživi, što će ovisiti o rezul­tatu procjene potencijalnog broja primatelja doplatka za pomoć i nje­gu u kući te osoba s invaliditetom, koje bi u budućnosti mogle dobiva­ti mirovinu putem pošte, neovisno o danu kada su otišli u mirovinu.

     Osim kozmetičkih promjena, vrijedi napomenuti kako rad do 67., sadašnji modeli obiteljskih mirovi­na i usklađivanja ostaju i dalje na snazi, a sudeći prema stavu MRMS-a neće se niti mijenjati. Uglavnom, velika većina prijedloga i primjedbi u javnom savjetovanju je odbijena, točnije Ministarstvo je odbilo 174, prihvatilo samo 26 prijedloga, a pri­mljeno na znanje 17! Među onima koji su prihvaćeni mahom su oni koje su uputile banke. Ništa neobič­no, jer i u drugim segmentima ban­ke su u Hrvatskoj na vlasti.

Milan Dalmacija