UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

JAVNO SAVJETOVANJE O MIROVINSKOJ REFORMI

Mahom prihvatili primjedbe banaka!

 

     Burno je bilo u saborskim krugovi­ma pretposljednjeg tjedna listo­pada. Nakon dovršenog javnog savjetovanja došlo je red na prvo čita­nje čak šest umirovljeničkih zakona koji će se mijenjati i dopunjavati u okviru mirovinske reforme. Naravno, najvažni­ji je Zakon o mirovinskom osiguranju, oko kojeg se još uvijek lome koplja, a zbog njega je čak održan i prosvjed.

     Maleni broj saborskih zastupnika se trudio obraniti svoje pozicije. Jedni su podržavali reformu potvrđujući kako su zastupnici financijske industrije, a drugima su puna usta bila umirovlje­ničkog siromaštva i rada do 67. godi­ne. Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić uporno je mantrao vi- še-manje iste rečenice kao i ranije. No, neke se stvari ipak mijenjaju, barem po usmenoj predaji.

     Tako je Pavić nakon prve stanke rekao kako će se provesti analiza mi­rovina po posebnim propisima. I to je nešto, s obzirom na to da dosad uopće nije bilo govora o bilo kakvom „zadira­nju" u povlaštene mirovine. Pozvao je i sindikate na još jedan razgovor kako bi s njima raspravio predloženi model linearne penalizacije od 3,4 posto po godini ranijeg umirovljenja.

     Moguće su i druge promjene, ali zasad sve stoji na načelnim usmenim ili pismenim obećanjima. Tako smo iz komentara na komentare izmjena i dopuna ZOMO-a, upućene na jav­nom savjetovanju, uspjeli doznati da se odustalo od prijedloga o doživotnoj otpremnini. Također, kriteriji za od­lazak u mirovinu za dugogodišnje osiguranike se neće mijenjati, što znači da će oni moći u mirovinu sa 60 godina života i 41 godinom staža. Rad uz mirovinu djelatnih vojnih, policijskih i službenih osoba bit će definiran po općem propisu (rad na pola radnog vremena uz punu mirovinu odnosno na puno radno vrijeme uz pola mirovine), t.j. na povoljniji način nego za obične umirovljenike. Također, dugogo­dišnji SUH-ov prijedlog o povratku prava na dostavu mirovine poštom, možda i zaživi, što će ovisiti o rezul­tatu procjene potencijalnog broja primatelja doplatka za pomoć i nje­gu u kući te osoba s invaliditetom, koje bi u budućnosti mogle dobiva­ti mirovinu putem pošte, neovisno o danu kada su otišli u mirovinu.

     Osim kozmetičkih promjena, vrijedi napomenuti kako rad do 67., sadašnji modeli obiteljskih mirovi­na i usklađivanja ostaju i dalje na snazi, a sudeći prema stavu MRMS-a neće se niti mijenjati. Uglavnom, velika većina prijedloga i primjedbi u javnom savjetovanju je odbijena, točnije Ministarstvo je odbilo 174, prihvatilo samo 26 prijedloga, a pri­mljeno na znanje 17! Među onima koji su prihvaćeni mahom su oni koje su uputile banke. Ništa neobič­no, jer i u drugim segmentima ban­ke su u Hrvatskoj na vlasti.

Milan Dalmacija