UVODNA RIJEČ

Guljenje lubenice

Piše: Jasna A. Petrović

     NASA-in inženjer je pred koju godinu patentirao novi način guljenja i serviranja lubenice. Potrebne su dvije podjednake lubenice, jednu ogulite i ispolirate brusnim papirom, a drugu prepolovite i izdubite (izdubljeno bacite ili pasirate u sok) te ih potom samo spojite, ostalo je dječja igra, a možete to nazvati i mirovinskom reformom na hrvatski način.

     Nije ministar Pavić osobito inventivan, već je naprosto uzeo oguljenu lubenicu od Miranda Mrsića, a on izdubio dru­gu lubenicu, pa ih spojio. Ne bi se on dosjetio dubljenju lu­benice, da mu nisu pomogle četiri inozemne banke koje drže četiri obvezna mirovinska fonda drugog stupa, a čija je mašto­vitost od 2002. godine, kad je uveden drugi mirovinski stup, pokazala neslućene razmjere. Izmislili su privatizaciju četvrtine mirovinskog sustava tako da u najboljoj maniri najomiljenijeg književnog negativca 20. stoljeća, Ostapa Bendera, uzmu drža­vi 5,5 milijardi kuna, a onda joj te iste novce posude uz visoke kamate, i tako kroz 17 godina proizvedu 100 milijardi javnog duga. Ma to je sitnica za domaćeg fondovskog Bendera.

     Pitate se kakva je njemu pak korist? Pa čovjek lijepo ima prosječno 17.000 kuna mjesečne plaće, vozi se u automobili­ma s guznim grijanjem, moćan je i svemoguć, a što je najvaž­nije, može se bez ikakvog nadzora onih čiji novac obrće igrati do besvijesti. Može, jer mu se hoće, kupiti Ledo dionice za po 8.000 kuna, a prodati ih po 603 kune. Može uvjeravati„štediše" kako im čuvaju i kapitaliziraju mirovinsku štednju, a da pri tom tog novca niti nema u opipljivoj formi.

     Lukavi Bender smisli kako napraviti opću medijsku hajku na vlast kako bi od države izmuzli još 20,25 posto iz javnih fi­nancija dodatka na mirovinu, a onda će od tog dodatka, onima bogatijima isplatiti 15 posto gotovine pri odlasku u mirovinu. Suprotno definiciji da je svrha mirovine zaštita od siromaštva u starosti. Suprotno pameti i interesu starih.

     I kad već vidi da mu ipak pohlepa nije zadovoljena, smisli novi bankarski proizvod, posmrtni kredit. Kako je nakon deset­ljetnog pohoda domaćih lešinara ostalo još dosta nekretnina u vlasništvu staraca, hajde da Bender ubere svoju žrtvu paljeni­cu.    Dat će starcima, ali samo onima s vrijednim nekretninama, kredit u npr. 70 posto vrijednosti, odmah ili na mjesečne obro­ke, a onda će dodati administrativne troškove i visoke kamate te za bagatelu doći do ogromne nekretninske mase, kojom će onda diktirati cijene na tržištu.

     Što je igra? To je aktivnost jedne ili više osoba koja služi za razonodu i zabavu. Bit igre je postići neki cilj pridržavajući se zadanih pravila. Sve se poklapa, pogotovo ako ti sam pišeš pravila.

     E moj Ostape, što je guljenje lubenice spram guljenja na­roda, zar ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OVRHE I PRAVA POTROŠAČA

Kako se obraniti od beskrupuloznog zakona

 

     Svakodnevno se susrećemo s problemima po­trošača koji su dobili opomenu pred ovrhu ili se već provodi ovršni postupak, a oni ne znaju što trebaju učiniti ili su već učinili pogrešan korak. Prije svega treba znati da je ovrha je postupak pri­silne naplate nekih tražbina, koje mogu nastati po osnovi neplaćenih računa, obračuna kamata, sudskih odluka i rješenja, javnobilježničkih ispra­va i ostaloga. Prije same ovrhe potrošači najčešće dobivaju opomenu i to uglavnom za neplaćene ra­čune režijskih troškova, TV pretplate ili telefonskih računa.

     Na opomeni piše rok od osam dana u kojem je potrebno uložiti pisani prigovor i adresirati ga onome tko je opomenu poslao. Prigovor se pod­nosi, ako su računi uredno podmireni, s dokazima (kopijama računa) ili se potrebno pozvati na zasta­ru, ako je ona nastupila, a računi nisu podmireni.

     Zastara nastupa za račune koji se plaćaju mje­sečno za režijske troškove u roku od godinu dana od njihovog dospijeća, a zastara za komunalnu naknadu i pričuvu je tri godine. Ako unatoč prigo­voru, potrošač ponovo dobije opomenu, treba se obratiti tržišnoj inspekciji koja će poduzeti potreb­ne mjere.

     Vrlo često se događa da potrošači dobiju opo­mene pred ovrhu za račune koje su platili prije četiri do pet, pa i više godina, ali nemaju dokaza o uplati, jer ne čuvaju račune toliko dugo. Mnogi ponovo plaćaju račune kako ne bi imali problema s ovrhama, no i u takvim slučajevima se treba uložiti prigovor i pozvati se na zastaru.

     Prijedlog za ovrhu podnosi ovrhovoditelj sudu kada raspolaže ovršnom ispravom, a javnom bi­lježniku kada raspolaže vjerodostojnom ispravom. Kome će ovrhovoditelj podnijeti prijedlog za ovr­hu ili zahtjev za izravnu naplatu ovisi o predmetu ovrhe.

Reagirajte na vrijeme

     Rješenje o ovrsi sukladno zakonskim odredba­ma dostavlja se potrošaču na adresu prebivališta koju sud, odnosno javni bilježnik, pribavlja iz evi­dencije MUP-a.    Ako dostava ne uspije na toj adre­si, pokušava se još jednom u roku između 30 i 60 dana. Ako niti ovo ne uspije, rješenje se oglašava na e-oglasnoj ploči sudova i protekom osam dana od isticanja rješenja na e-oglasnoj ploči, smatra se da je dostava izvršena i kreće postupak ovrhe.

     Puno potrošača ne reagira na obavijest pošte i ne podiže pošiljku ili podignu pošiljku, a ne ulažu prigovor ili žalbu na rješenje u roku od osam dana, što je pogrešno, jer je onda kasno za poduzimanje bilo kakve radnje kako bi zaštitili svoja prava. Upravo su se udruge za zaštitu potrošača iz­ borile da se dostava vrši na ovakav način, jer su ranije pošiljke dostavljane na neispravne adrese i pokretani su postupci o kojima potrošači nisu imali nikakvog saznanja.

     Ako je rješenje o ovrsi došlo od suda, potrošač ima pravo žalbe na to rješenje. Ona ne odgađa provedbu ovrhe, osim ako zakonom nije drugačije određeno. Ako je rješenje o ovrsi došlo od javnog bilježnika, na njega se ulaže prigovor. Kada zapri­mi prigovor, javni bilježnik spis dostavlja sudu koji treba odlučiti o prigovoru. Ako je prigovor pravo­doban i obrazlžen, sud odgađa ovrhu i postupak se nastavlja, a ako prigovor nije obrazložen sud će ga odbaciti kao nepotpun. I u sudskom postupku se potrošač treba pozvati na zastaru, ako je ona nastupila, jer sud ne vodi računa o zastari po služ­benoj dužnosti i ako potrošač ne istakne prigovor zastare, ovrha će se provesti.

FINA sve zna?

     Najčešće se ovrha provodi na novčanim sred­stvima, a može se provesti i na nekretninama i pokretninama, vrijednosnim papirima, poslovnim udjelima i ostalome.

     Ovrhu na novčanim sredstvima po računu provodi FINA i to na temelju zaprimljene osnove za plaćanje i popunjenog zahtjeva kojeg propisu­je Ovršni zakon. FINA ne provjerava utemeljenost zahtjeva, već daje naloge bankama za izvršavanje ovrhe temeljem OIB-a ovršenika i bez njegove su­glasnosti. Tako većina potrošača u pokušaju podi­zanja novca u banci ili plaćanja računa saznaje da im je račun dijelom ovršen ili u cijelosti blokiran, ovisno o iznosu tražbine.

     Ako ne znate tko vam je proveo ovrhu treba otići u FINU i tamo saznati tko vas je i za koliki iznos ovršio. Svoja primanja na računu (plaće i mirovine) možete zaštititi otvaranjem zaštićenog računa, a zahtjev za tim računom podnosi se u FINI, koja o tome obavještava banku koja otvara posebni ra­čun i uplatitelja primanja (HZMO ili poslodavca) i od tog trenutka zaštićeni dio primanja dolazi na posebni račun.

     Od prošle godine najvažnija novost jest da ako ovršenik (dužnik) prima plaću koja je manja od prosječne netoplaće u Republici u prethodnoj ka­lendarskoj godini, dakle za 2017. godinu, iznosila je 5.664 kune, od ovrhe je izuzet iznos u visini 3/4 plaće ovršenika, ali ne više od 2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj. Ovrha se provodi sve dok se ne namiri iznos koji je ovršeniku utvrđen u rješenju o ovrsi. Ovrha na nekretninama najčešće se provodi deložacijama, a zastarijeva tek prote­kom od 10 godina od dostave rješenja o ovrsi.

Ana Knežević