U nekakvom neistraženom kutku muškog mozga nalazi se jedan mali, ali podmukao strah – čak i neki od najsnažnijih muškaraca boje se liječnika. Medicinske sestre školskih dispanzera kažu da strah počinje još u najranijoj dobi u prvom ili drugom razredu osnovne škole. Kasnije taj strah raste s godinama i čini da dobrom broju odraslih muškaraca klecaju koljena već pri samom pogledu na bijeli mantil liječnika. Činjenica je da muškarci posjećuju ambulante oko 20 posto rjeđe nego žene, dok im je stopa smrtnosti nešto viša nego kod žena. Mnogi stručnjaci kažu da se strah nalazi vrlo visoko na listi razloga zbog kojih muškarci zaobilaze liječnika.
U pubertetu djevojke dobivaju mnogo savjeta, informacija i pomoći od svojih majki i učitelja, dok se dječake ostavlja praktički same. Kod njih je često vidljivo znatno nepoznavanje vlastitog tijela. Muškarci često uopće ne uočavaju potrebu da posjete liječnika, a isto tako, nisu svjesni najočitijih tjelesnih upozoravajućih simptoma. Takvo nepoznavanje vlastitog tijela može katkada imati i tragične posljedice. Mnogi aspekti života žena, kao što je menstrua- cija, trudnoća i briga oko obitelji, dovode žene liječniku redovito, što nije slučaj s muškarcima.
Njegovanje macho imidza
Osim što jednostavno nisu naviknuti na doktore, muškarci imaju i druge razloge za strah od traženja medicinske pomoći. Naše društvo i kultura kažu da muškarci moraju biti jaki i neranjivi. Oni muškarci koji to nisu, mogu se suočiti s ruganjem i ismijavanjem od strane svojih prijatelja.
Osim toga, tužiti se na bol smatra se slabošću. Koliko smo puta čuli primjedbu „Kog se vraga žališ da te boli, jesi li ti uopće muško?” Moj je djed živio s bolovima u svom trbuhu nekoliko tjedana, bez da je išta o tome govorio. Kad je konačno to spomenuo, odvezli smo ga hitno u bolnicu i pokazalo se da je hodao naokolo
s puknutim slijepim crijevom i upalom potrbušnice. Morao je biti hitno operiran, samo zato što nije „muški” potužiti se na bol!
Biti „muškarčina” također znači uvijek biti neovisan i držati sve pod kontrolom. Biti u ulozi bolesnika znači biti ovisan o nekome, a to mnogi muškarci nerado prihvaćaju. Za muškarce odlazak liječniku znači stavljati sebe u tuđe ruke, a toga se oni plaše, jer su od malih mogu trenirani da zadržavaju kontrolu nad svakim aspektom svojih života.
Kad muškarac ide liječniku, dobar dio onoga čega se boji jest da će mu doktor reći da promijeni svoj stil života. Te promjene kojih se boji mogu biti jednostavne, poput potrebe da se više posveti tjelovježbi, kako bi izbjegao povišeni krvni tlak, a mogu biti i zastrašujuće, poput potrebe da bude hospitaliziran ili operiran zbog ozbiljne bolesti. Strah da će čuti da su ozbiljno bolesni često drži muškarce podalje od liječnika.
Otiđite na pregled
Kako muškarci mogu svladati svoje strahove i početi koristiti prednosti koje proizlaze iz liječničke pomoći? Stručnjaci kažu daje potrebna ponovna edukacija na području misaonog procesa. Oni moraju shvatiti da zaobilaženje liječnika nije inteligentno, niti muški. To je glupo. U biti, muškarci moraju sebe uvjeriti da im je mnogo korisnije posjećivati liječnika redovno, nego štititi svoj „macho imidž” i izbjegavati suočavanje s činjenicom da su bolesni. Pored svega toga, strah muškaraca da će ispasti ranjivi katkada im onemogućuje da budu sasvim otvoreni pred liječnikom.
Postoji problem – kada otići do liječnika? Da bi se što bolje snalazili u tome, muškarci moraju imati dobar kontakt sa svojim tijelom, dobro poznavati svoj organizam. Ako im to uspije, zdravlje će biti bolje. Postat će mnogo oprezniji i vodit će više brige o svojoj tjelesnoj težini, uključit će se u neku od sportsko-rekrea- tivnih aktivnosti i naučit će kako smanjiti stres.
Muškarci jednostavno moraju naučiti više cijeniti svoje zdravlje nego svoje strahove. Treba priznati, to je teško, ali vrijedi potruditi se. Na koncu – ako može poslužiti za utjehu – ni muški liječnici nisu ništa bolji od drugih muškaraca!
dr. Ivo Belan
