UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Otvorena su vam vrata

     Od 2. do 5. listopada u predvorju Radničkog doma na Krešimirovom trgu održani su Dani otvorenih vrata Povjere­ništva SUH Zagreb. Bila je to prilika da 14 podružnica koje djeluju na području metropole predstave svoj rad i aktivnosti.

     Tom prilikom su postavljeni panoi na kojima su prikazane fotografije s brojnih izleta, radionica i drugih događanja koje su podružnice održale. Članovi nekih podružnica su donijeli i ručne radove, kako bi pokazali svoju kreativnost i umijeće te privukli one koji imaju slobodnog vremena i talenta za rukotvorine.

      „Mi smo jedna od udruga koje organiziraju aktivnosti za umi­rovljenike i starije osobe u Gradu Zagrebu. Cilj nam je u grad­skim četvrtima organizirati umirovljenicima i starijim osobama sadržaje koji će oplemeniti i ispuniti dio njihova slobodnog vre­mena, a istovremeno im pružati nova znanja koja će koristiti u svakodnevnom životu i organizirati druženja s ciljem smanjiva­nja socijalne i društvene izoliranosti", naglasila je na otvorenju predsjednica Povjereništva Biserka Budigam.

     Uz aktivnosti i rukotvorine, predstavljen je i rad Pravnog i Psihološkog savjetovališta te Glas umirovljenika, a prikazani su i kratki filmići o sindikalnoj borbi za prava umirovljenika i o zlou­potrebi starijih. Privuklo je to umirovljenike, a neki su se odlučili i aktivirati u SUH-u.