UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


KAZNA ZA VIŠESTRUKO MAJČINSTVO

Više djece - manja mirovina

     Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova obratila se pritužiteljica koja je navela da ona kao majka šestero djece zbog majčinstva, odnosno korištenja rodiljnih i roditeljskih dopusta ima mirovinu od 2.400 kuna iako ima višu stručnu spremu te 39 godina i šest mjeseci mirovinskog staža. Jesu li mirovine doista niže ženama koje imaju više djece? Jesu. Posve je sigurno da bi ova šesterostruka majka imala barem za trećinu višu mirovinu da nije rodila niti jedno dijete.

     Pravobraniteljica se stoga još krajem 2017. godine obratila Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Ministarstvu rada i mirovinskog sustava s prijedlogom da se osnuje Međuresorna rad­na skupina koja bi razmotrila problematiku jaza u mi­rovinama između žena i muškaraca te preporučila da se razmotri mogućnost uvođenja mehanizama za is­pravljanje nejednakosti koje mogu dovesti do razlika u mirovinama, a posebice uvođenje sustava „bodova za skrb" kao i osmišljavanje„sustava mirovinskih kreditnih bodova". Sustav creditinga, odnosno različitih mjera kojima se kroz zakone nastoji kompenzirati prekide u karijeri i niža primanja za vrijeme rodiljnih i roditeljskih dopusta, postoji u brojnim zemljama, primjerice na način da se ta razdoblja u radnoj karijeri obračunavaju prema prosječnim primanjima ili priznaju dodatne go­dine radnog staža po djetetu.

     Činjenica je da je taj problem postao vidljiviji tek posljednjih desetak godina, jer od 2007. godine u izra­čun mirovine ulazi čitavi staž, uključujući i vrijeme pro­vedeno na rodiljnom ili roditeljskom dopustu.