UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

PRIJEPOR OKO VLADINA PRIJEDLOGA

Oslobađanje od poreza čini dosmrtno uzdržavanje popularnim

 

     Ugovori o dosmrtnom uzdržavanju jedan su od zakonski priznatih oblika uzdržavanja starijih osoba u Hrvatskoj. No, također su često sredstvo manipulacije i ekonomskog zlostavljanja starijih osoba. Razlog tomu jest što se, za razliku od ugovora o doživotnom uzdržavanju, davatelj uzdržavanja može odmah nakon potpisa ugovora uknjižiti na nekretninu primatelja uzdržavanja i bez njegova znanja. To znači da je primatelj uzdr­žavanja prisiljen otići u dom, živjeti u neadekvatnim prostorima davatelja uzdržavanja ili pak završiti na cesti, bez mogućnosti da promijeni situaciju.

     No, osim toga, postoji još jedan razlog zbog kojeg bi se ta­kvi štetni ugovori mogli još više popularizirati. Naime, davatelji dosmrtnog uzdržavanja bi, prema prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o porezu na promet nekretninama, bili oslobođeni od plaćanja poreza na promet nekretnina, koji iznosi četiri posto vri­jednosti nekretnine u trenutku njezina stjecanja.

     Konkretno, to znači sljedeće: davatelj uzdržavanja potpiše ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s primateljem uzdržavanja te se odmah i bez njegova znanja, uknjiži na njegovu kuću ili stan i pritom je još oslobođen plaćanja poreza na promet nekretni­nama od četiri posto, što znači da je praktički dobio nekretninu besplatno.

     Prepoznala je to i pučka pravobraniteljica Lora Vidović te je oštro reagirala na takvu odredbu. U okviru savjetovanja o pore­znoj reformi našao se i Zakon o porezu na promet nekretninama u kojem su ove odredbe definirane. Pravobraniteljica je zatraži­la izmjenu članka 13. točke 7., iz kojeg bi se, prema prijedlogu, uklonila mogućnost oslobađanja od plaćanja poreza onima koji su sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

     „Sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju je rizičan prav­ni posao, jer vlasništvo imovine koja je predmet ugovora prelazi u vlasništvo davatelja uzdržavanja odmah po sklapanju ugovora. Poznato je da sklapanjem ovih ugovora, neovisno o propisanoj strogoj formi i zaštitnim mehanizmima, postoji niz manipulacija zbog čega se starije osobe osjećaju prevarene, pa čak i kad su davatelji uzdržavanja potomci.      Primjerice, primatelji uzdržavanja koji ne ostvaruju ugovoreno uzdržavanje i skrb temeljem ugovo­ra o dosmrtnom uzdržavanju ne mogu uvijek vratiti svoju imovi­nu, jer postoje situacije da je njihova imovina u međuvremenu otuđena i postala je vlasništvo trećih osoba. Također, ako se spo­razumno ne raskine ugovor, primateljima uzdržavanja preostaju dugotrajni sudski postupci za raskid tih ugovora, kojeg najče­šće i ne dožive. Nadalje, stariji primatelji uzdržavanja u teškoj su situaciji što su prevareni, posebice kad je to od strane vlastitih potomaka, pa sudske postupke radi raskida ugovora uopće i ne pokreću", ističe se u mišljenju Pučke pravobraniteljice.

     Time bi se, smatra pravobraniteljica, doprinijelo prakticiranju sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji su donekle pravno sigurniji za primatelje uzdržavanja; barem u tolikoj mjeri da ne ostaju bez svoje imovine za vrijeme života. Ako Vlada ne prihvati ovaj prijedlog, otvara se prostor za pojačano ekonomsko zanemarivanje starijih osoba, ali i sve veće manipulacije najranji­vije populacije u Hrvatskoj.

Milan Dalmacija

 

 

OBESPRAVLJENI SIN

     K.M. je 2011. potpisala sa svojom kćeri N.B. ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Iako se kćer o njoj dobro brinula, zbog toga je došla u sukob sa sinom V.M. s ko­jim je i živjela u stanu. Protiv njega je podnijela tužbu za iseljenje iz stana, smatrajući se i dalje vlasnicom. Sin je podnio protutužbu, tražeći ništavnost tog ugovora. Spor se rastegnuo do ove godine, a K.M. je u međuvre­menu umrla. Sud je sada presudio kako ona nije bila svjesna pravnih posljedica takvog ugovora, pa je sina, slučajno ili namjerno, ugovorom ostavila bez ikakvog prava na nasljedstvo, a uz to ga nije niti mogla„izbaciti" iz stana.

 

NEODLUČNI SUDOVI

     N.M. je 2010. potpisao ugovor o dosmrtnom uzdr­žavanju s N.A., koji se odmah po potpisu ugovora uknjižio na stan u vlasništvu N.M. Nakon nekoliko godina N.M. je odlučio sudskim putem zatražiti raskid ugovora

vraćanje vlasništva u prijašnje stanje, jer je međuso­ban odnos postao nesnošljiv, ali i zato jer se N.A. nije o njemu brinuo nakon što je obolio. N.A. mu je odgovorio protutužbom u kojoj traži povrat više od 100.000 kuna koje je uložio u uređenje stana i plaćanje režija. Nakon nekoliko godina, prvostupanjski sud nalaže raskidanje ugovora i povrat ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, no drugostupanjski je sud prije nekoliko mjeseci pobio tu odluku. N.M. je još živ, ali je pitanje hoće li dočekati pravdu i kakva će ona biti. Pitanje je, naposljetku, što je tu pravda?

 

ZOVITE PRAVNO SAVJETOVALIŠTE

Tel. 01/4615-797

E-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Pošta ili osobni dolazak: Sindikat umirovljenika Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. 2, 10 000 Zagreb