UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SILVANO HRELJA,

PREDSJEDNIK HRVATSKE STRANKE UMIROVLJENIKA

 

Protiv smo ovakve reforme!

 

     Smatramo da svaki budući umi­rovljenik u narednih 10 godina mora imati pravo izlaska iz II. stu­pa ako mu je ta opcija povoljnija, kao što smatramo da treba trajno omogućiti izlazak iz II. stupa za sve one čiji obračun daje ukupnu mirovinu manju od najniže

 

Kakvi će biti glavni prijedlozi Vas i Vaše stranke na miro­vinsku reformu u tekućem javnom savjetovanju?

     Prijedlog mirovinske reforme znači da će sadašnji radni­ci raditi duže za niže mirovine. Sadašnji umirovljenici neće osjetiti značajnije promjene osim u slučaju najnižih miro­vina koje će, prema neslužbenim najavama, rasti tri posto.

     Rast najnižih mirovina od tri posto je posebno kontro- verzan za buduće umirovljenike koji će imati najnižu mirovi­nu, jer se time bez kriterija nagrađuju oni kojima je mirovina veća od onoga što su uplaćivali. Osim toga, Vlada predlaže dizanje penalizacije bez obzira na godine staža. Konkretno, osoba koja odlazi u mirovinu pet godina ranije bit će doži­votno penalizirana 20,4 posto, ali će joj mirovina, ako je naj­niža, rasti tri posto. Ovakve mjere HSU smatra populističkim i one nemaju veze s proklamiranom solidarnošću.

     Osim toga, veoma je problematična ideja podizanja dobi za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina i to iz niza razloga. Osim što takva mjera ne donosi nikakvu ekonom­sku korist nego služi isključivo za podilaženje Europskoj ko­misiji, u našoj zemlji je očekivano trajanje života tri godine kraće nego u EU, dok je očekivano trajanje zdravog života nakon 65. godine dvostruko kraće od prosjeka EU gdje ve­ćina zemalja ima prag na 65 godina za odlazak u mirovinu.

     Ukratko, predložit ćemo da se ne dira dob za odlazak u mirovinu, tražit ćemo da se penalizacija ostavi ovakva ka­kva je sada, a što se tiče instituta 60/41 kao uvjet za odlazak u starosnu mirovinu bez penalizacije, tu ćemo biti rezolutni i tražit ćemo da Vlada ne dira taj institut jer smatramo da je 41 godina radnog staža sasvim dovoljna za punu mirovi­nu. Zalagat ćemo se za stimulaciju od 0,34 posto svima koji duže ostaju na tržištu rada.

Držite li da je potrebna paralelna reforma mirovina po posebnim propisima?

     Reformu mirovina po posebnim propisima započela je Vlada Zorana Milanovića odvajanjem dijela mirovina po općim propisima od dijela mirovine po posebnim propi­sima koji bi se usklađivao samo kad rast BDP-a bude veći od tri posto. Sadašnja   Vlada je to srušila iako je Europska komisija tražila nastavak te reforme.

Koje rješenje podržavate u vezi mirovina iz I. i II. stupa, koje su i do 30 posto niže od onih iz I. stupa?

     Podržavamo 27 posto dodatka na godine uplate do­prinosa u I. stup po stopi od 20 posto, dakle do 2002. godine. Također, zadovoljni smo mogućnošću isplate 20,25 posto dodatka na osnovnu mirovinu za godine uplate doprinosa po stopi od 15 posto. Smatramo da svaki budući umirovljenik u narednih 10 godina mora imati pravo izlaska iz II. stupa ako mu je ta opcija po­voljnija, kao što smatramo da treba trajno omogućiti izlazak iz II. stupa za sve one čiji obračun daje ukupnu mirovinu manju od najniže. Zalažemo se i za to da se omogući isplata mirovine iz II. stupa na 20 godina s na­sljeđivanjem neisplaćenog dijela, jer tek bi tada štednja u II. stupu postala imovina. Isto tako, smatramo da treba ukinuti MOD.

Podržavate li da se izdvajanje za II. stup poveća na račun I. javnog stupa?

     Samo ako poslodavci hoće dodatno izdvajati u II. stup za svoje zaposlenike jedan do dva posto dodatnih dopri­nosa. Dodatno izdvajanje iz bruto plaće radnika nam je neprihvatljivo.

Kako komentirate otpor sindikata prema proširenju pra­va na rad umirovljenika?

     Bojim se da su radnički sindikati nedovoljno upoznati sa suštinom ovog dijela priče. Rad umirovljenika može u određenom trenutku 'špice' potreba za radnicima doseći dimenziju 20-25 tisuća zaposlenih do četiri sata dnevno koji uredno plaćaju doprinose i poreze. Sindikati se trebaju boriti protiv prekarnog rada, kao što je, na primjer, dio rada preko student servisa. Ako smo zagovornici cjeloživotnog učenja onda ne možemo ograničavati rad u okvirima rad­nih sposobnosti čovjeka.

Slažete li se s umirovljeničkim udrugama da je promje­na formule usklađivanja mirovina prioritetno pitanje za ovu reformu?

     HSU je za vrijeme Vlade premijera Milanovića predlaga­la formulu 80-20 za usklađivanje, a kompromisni prijedlog je postao 70-30. O toj temi treba argumentirano rasprav­ljati, a ne temeljem prvih statističkih pokazatelja na koje naiđemo. Smatram da su obiteljske mirovine prvi prioritet kojeg treba rješavati u mirovinskom sustavu, a za to ova Vlada nema sluha.

Milan Dalmacija