UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ZDRAVSTVENA REFORMA

Daljnjoj privatizaciji zdravstva otvorena vrata

 

     U okviru zdravstvene reforme pred­viđene su izmjene i dopune dvaju itekako bitnih zakona za umirov­ljeničku populaciju - Zakona o zdrav­stvenoj zaštiti (ZZZ) i Zakona o obve­znom zdravstvenom osiguranju (ZOZO). Iako su u drugoj radnoj skupini sudjelo­vali i predstavnici umirovljenika, čini se kako dosad nije napravljen konkretniji pomak od prvotnih prijedloga Ministar­stva zdravstva. Ili ipak jest?

     Zanimljivo je da je konačni prijedlog ZZZ-a nakon provedenih savjetovanja tijekom kojih je pristiglo više od 5.300 prijedloga i sugestija, s bitnim izmjena­ma u srpnju prošao kroz saborsku prvu raspravu i to pred jedva tridesetak za­stupnika. Liječnici su revoltirani jer je ministar Kujundžić odustao od potpune privatizacije ordinacija te se ipak predvi­đa zakonska obveza da do 25 posto liječ­nika PZZ mora ostati u radnom odnosu u domovima zdravlja (DZ). No za ostanak se, prema anketi, izjasnilo tek oko 10 po­sto liječnika dok ostali žele u privatnike. Dakle, ipak se nije dogodilo ono čega su se umirovljenici najviše pribojavali, a to potpuna privatizacija primarne zdrav­stvene zaštite u domovima zdravlja.

     Što je novo u ZZZ? Na primarnoj razini zdravstvene zaštite (PZZ) uvodi se sustav ordinacija što znači da se do­sadašnji sustav obavljanja PZZ na teme­lju koncesija mijenja u oblik privatnih praksi u ordinacijama. Sustav ordinaci­ja transparentnije određuje način i oblik organizacije djelatnosti primarne razine zdravstvene zaštite, bez vremenskog ograničenja, kao što je to bio slučaj s koncesijama, a kako bi se osigurao traj­niji i sigurniji oblik pravnog statusa nosi­teljima djelatnosti u PZZ. Nadalje, uvodi se primanje u radni odnos još jednog zdravstvenog radnika iste struke u or­dinaciji PZZ.

     Bitna je novost da se u PZZ uvode usluge specijalističko-konzilijarne zdrav­stvene zaštite, kao i dijela stacionarnih oblika te posebno dežurstvo u djelat­nosti obiteljske (opće) medicine, zdrav­stvene zaštite predškolske djece i den- talne zdravstvene zaštite koje obavljaju domovi zdravlja i privatni zdravstveni radnici koji obavljaju zdravstvenu dje­latnost u ordinaciji. Do sada su, naime, dežurstva obavljali samo zaposlenici u domovima zdravlja.

     Ono što zanima umirovljenike i stari­je osobe je što se novim zakonom ure­đuje i područje zdravstvenog turizma te pružanje palijativne skrbi na primar­noj razini zdravstvene djelatnosti u okvi­ru djelatnosti domova zdravlja te na se­kundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti.

     Predlaže se i restrukturiranje i racio­nalizacija bolničkog sustava u segmen­tu veteranskih bolnica, a dodatno se definira specijalna bolnica koja može obavljati i pojedine djelatnosti specifič­ne za opću bolnicu (osim hitne medici­ne),

     Uvodi se Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite, koji će obuhvaćati sve pružatelje zdravstvene zaštite, a s ciljem zaustavljanja iseljava­nja liječnika na rad u inozemstvo uvodi se mogućnost nagrađivanja za nat­prosječne rezultate rada radnika koji obavljaju zdravstvenu djelatnost pru­žanjem zdravstvene zaštite u procesu dijagnostike i liječenja ili sudjelovanjem u dijelu zdravstvene zaštite obavljanjem dijagnostičkih, odnosno terapijskih po­stupaka. Sustav nagrađivanja će se na­knadno urediti uredbom Vlade, tako da je to još uvijek „mačak u vreći".

     Iako je novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti u redovnoj proceduri i dalje ne znamo kako ćemo produžiti očekivano trajanje života i smanjiti broj pušača i alkoholičara. Ne znamo kako ćemo sma­njiti liste čekanja. Ne znamo kako ćemo smanjiti smrtnost od raka i nezaraznih kroničnih bolesti. Ne znamo kakva je epidemiološka slika i dobna struktu­ra pojedinih hrvatskih regija odnosno kakvu zdravstvenu skrb treba svaka od njih. Ne znamo kako i gdje treba sma­njiti broj bolnica i bolničkih odjela. Je­dino „znamo" da će privatna primarna zdravstvena zaštita bila učinkovitija od javne?!

     Konačni oblik zdravstvene reforme trebaju upotpuniti izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji sada kreće u javno savjetovanje. U njemu također ima novina koje će bitno utjecati na kvalitetu i dostupnost zdrav­stvene zaštite. Za ovaj drugi zakon po­sebno je zainteresirana financijska i osi- guravateljska industrija koja pokušava oslabiti HZZO i njegov sustav povoljnijih i besplatnih premija za građane slabijeg imovinskog statusa. No, o tome drugi put, nakon što izmjene prođu javno sa­vjetovanje.