UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DODATNI ZDRAVSTVENI DOPRINOS

Ukinite ga ili promijenite način obračuna!

 

     Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske, udruge koje oku­pljaju više od 300.000 umirovljenika i starijih osoba diljem Hrvatske, u okviru tekućih rasprava za poreznu reformu po­krenule su 17. rujna 2018. inicijativu glede načina obračuna do­datnog zdravstvenog doprinosa te uputili dopis ministru finan­cija Zdravku Mariću, koji, kao i obično, uopće nije odgovorio.

     Člankom 14. stavkom 1. točkama 3.1. i 3.2. Zakona o dopri­nosima (NN br. 84/08-115/16) propisan je način obračuna do­datnog doprinosa za zdravstveno osiguranje. lsti se obračunava po stopi od jedan posto, ako je mjesečni iznos mirovine manji ili jednak iznosu prosječene neto plaće ili po stopi od tri posto, ako je mjesečni iznos mirovine viši od iznosa prosječne neto plaće. Prosječna neto plaća utvrđuje se prema objavi Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj neto plaći po zapo­slenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj - kolovoz prethodne godine te iznosi 5.960 kuna.

     No, tu počinje problem, jer dodatni doprinos po stopi od jedan posto ide na teret sredstava državnog proračuna, a ob­veznik obračunavanja doprinosa jest Hrvatski zavod za mirovin­sko osiguranje, dok je obveznik doprinosa po stopi od tri posto sam osiguranik. Od plaćanja dodatnog zdravstvenog doprinosa izuzeti su i svi branitelji.

     Kako Ministarstvo financija na opetovana traženja umirov­ljeničkih udruga od 2009. godine, kad je takav doprinos/namet uveden, nije ni jedanput ozbiljno razmotrio zahtjev za ukidanjem dodatnog zdravstvenog doprinosa za mirovine, zatraženo je da se u okviru aktualne porezne reforme promijeni način obračuna spomenutog dodatka i to na način da se u točki 2. članka 134.c. mjesečna osnovica definira kao iznos mirovine koji prelazi iznos prosječne neto plaće.

     „Predloženim načinom utvrđivanja osnovice, ne bi se diskrimi­niralo umirovljenike koji su obveznici plaćanja dodatnog dopri­nosa od tri posto, jer bi se doprinos obračunavao na razliku iznad iznosa prosječne neto plaće za osam mjeseci prethodne godine, što je i odgovarajuće načinu obračuna dohotka, dok je postojeći način imanentan načinu obračuna dobiti", navodi se u inicijativi koju su potpisale predsjednice umirovljeničkih udruga Višnja For- tuna i Jasna A. Petrović.