UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SINDIKAT UMIROVLJENIKA HRVATSKE:

Olake najave mirovinske reforme

Sindikat umirovljenika Hrvatske sa zabrinutošću prati olake najave buduće mirovinske reforme, koja se, izgleda, svodi na tri dimenzije: prvo, kako dob za umirovljenje povećati na 67 godina; drugo, kako nastaviti privatizaciju mirovinskog sustava; te, treće, kako ”pojeftiniti” postojeće mirovine.

Od prve ideje se odustalo, jer se spoznalo kako Hrvati po umirovljenju žive bitno kraće od europskog prosjeka, pa je taj dio ”reforme” odgođen, te će do daljnjega vrijediti granica od 65 godina.

 

Drugo, privatizacija po modelu Svjetske banke se nastavlja tzv. jačanjem drugog stupa, tako da se od osakaćenog zdravstva oduzme 2% i prebaci u obvezatnu štednju drugoga stupa. Pri tom kao da nikoga nije briga za analize, jer bi se onda pogledalo prvo u vlastiti džep, pa saznalo kako su svi osim jednog ”privatnog” mirovinskog fonda lani poslovali s gubicima, nastavljajući trend od početka financijske krize 2008. (uz napomenu da stvari vlasnici fondova – radnici – nemaju nikakvog utjecaja na odlučivanje).

 

Također, saznalo bi se da je Hrvatska među rijetkim zemljama koje imaju obvezatan drugi stup i to na teret isključivo radnika (Makedonija, Bugarska, Albanija...), dok je znatan broj zemalja ili ukinuo drugi stup (Mađarska) ili prešao u dobrovoljni stup (Slovačka, Češka), odbio ga do daljnjega uvesti (Malta, BIH, Srbija, Crna Gora) ili zamrznuo/smanjio doprinose (Poljska, Estonija, Letonija, Litva, Rumunjska). I, uglavnom, drugi stup je u većini zemalja podijeljen između radnika i poslodavaca. Hrvatski drugi stup je ne samo preskup, negativno posluje, nego je k tome i netransparentne ulagačke politike, mogućno i podložne političkim utjecajima. Zašto ministar misli suprotno od vlada većine bivših socijalističkih zemalja, ne računajući većinu zapadnoeuropskih zemalja koje drugi stup uopće nemaju?

 

Treće, ministar glasno najavljuje kako će se usklađivanje mirovina maknuti s omražene „švicarske formule” (mješavina poravnanja prema plaćama i rastu cijena na malo) na praćenje troškova života. Sindikat umirovljenika Hrvatske godinama zagovara usklađivanje prema plaćama (odnosno prema rastu troškova života, ako plaće ne rastu  za određeno razdoblje), jer je neosporno da bi prijelaz isključivo na troškove života smanjio realnu i kupovnu vrijednost mirovina. SUH je mišljenja kako će ulaskom u Europsku uniju plaće i dalje rasti brže od troškova života, osobito od onih u koje se uračunavaju automobili, informatika i brojni drugi proizvodi i usluge koje umirovljenici gotovo i ne kupuju.

 

SUH pretpostavlja da je ministru i njegovoj ekipi vidljivo kako udjel prosječne mirovine u bruto plaći ubrzano pada, te je Hrvatsku već smjestio pri dnu europske ljestvice (24. mjesto), a osobito bi ga trebala zabrinuti činjenica da prosječna mirovina osoba koje su je ostvarile ove godine iznosi samo 1.797 kuna, što je 17% niže od „službeno” prosječne.

 

Sindikat umirovljenika Hrvatske stoga očekuje dovršetak posla s izdvajanjem svih tzv. mirovinskih davanja prema posebnim propisima iz općeg međugeneracijskog proračuna (pozdravljajući dosadašnje zahvate u povlaštene mirovine), prihvaća reviziju invalidskih mirovina, povrat tzv. „pune starosne mirovine” za 40 godina rada i plaćenih doprinosa te očekuje uvođenje dodatka i za radnike koji su morali ući u drugi mirovinski stup.

Međutim, ova će Vlada morati ispraviti veliku prevaru kojom je 1999. godine izračunata prva aktualna vrijednost mirovine u iznosu od 35,16 kn, odnosno samo 56 posto od stvarne zakonom propisane vrijednosti! Na osnovi te prve AVM određivane su daljnje vrijednosti automatskim povećavanjem prema formuli usklađivanja mirovina i – nepravda se samo povećava. SUH je na svoju predstavku dobio odgovor predsjednika Hrvatskoga sabora, kako je predstavka upućena Odboru za rad i socijalno partnerstvo, čiji ju je predsjednik uputio na izračun Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Odgovor se još čeka.

Sindikat umirovljenika Hrvatske uvjerenja je kako će se sva ova pitanja argumentirano raspraviti na sjednicama Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, čije se osnivanje i početak rada očekuje u rujnu. Nadamo se, prije „reforme”!

 

Jasna Petrović

                                                                                              v.d. predsjednica