UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ONO SI ŠTO JEDEŠ

Mogu li određene namirnice produljiti život?

 

     Danas se u čitavom svijetu provode intenzivna istraživanja o pomo­ći koju različite namirnice mogu pružiti u borbi protiv bolesti i njihovoj snazi za produžavanje života.      Tako je jedno znanstveno istraživanje, u kojem su se ispitivale prehrambene navike, provedeno na čak 26.500 osoba, otkri­lo da su oni koji su četiri do pet puta tjedno pojeli šačicu kikirikija ili lješnjaka imali upola manji rizik od srčanih, ko­ronarnih oboljenja, nego oni koji su to rijetko konzumirali. Ta je hrana dobar izvor nezasićenih masnih kiselina, vi­tamina E i magnezija. Kakva hrana čini ljude zdravijima?

U kuhinji je tajna

     Ljudi koji žive u mediteranskim zemljama imaju dobro zdravlje i dug životni vijek, a njihova kuhinja sa svježim voćem, povrćem, ribom, ma­slinovim uljem i cjelovitim žitarica­ma uklapa se u današnje koncepcije zdrave prehrane. Službena medicina otkriva ljekovita svojstva češnjaka te crvenog i žutog luka. Kemijski spo­jevi iz tih namirnica ubijaju bakteri­je, viruse i gljivice. Ekstrakt češnjaka usporava zgrušavanje krvi, što može smanjiti rizik od stvaranja krvnog ugruška i srčanog udara, a nekoliko je epidemioloških studija ukazalo i na povezanost luka i smanjenja rizika od raka želuca.

     Američki su znanstvenici eksperi­mentima na životinjama otkrili da je jedna kemijska supstanca u zelenom čaju snažan antioksidans, koji štiti od raka pluća. Japanci puše dvostruko više od Amerikanaca, pa je ipak nji­hova smrtnost od raka pluća upola manja. Možda činjenica da Japanci svakodnevno piju zeleni čaj objašnja­va zašto je to tako. Njihov je Nacional­ni centar za istraživanje raka obavio i ispitivanje na 250.000 Japanaca o ishrani sojom. Rezultati su pokazali da su oni koji su gotovo svakodnevno konzumirali juhu od soje imali značaj­no manji rizik umiranja od raka želu­ca, nego oni koji su tu juhu jeli rijetko ili nikad.

     Znanstvenici su otkrili da Eski­mi jedu velike količine masti, a ipak imaju značajno nisku smrtnost od sr­čanih bolesti. Jedan od razloga je to što njihova prehrana uključuje obilje ribe bogate omega - 3 masnim kise­linama. Ako se konzumiraju kroz dulji period, one sprečavaju zgrušavanje krvi, snižavaju razinu kolesterola u krvi, smanjuju upalne reakcije i uspo­ravaju razvoj ateroskleroze.

     Zaštitu od srčanih oboljenja neki istraživači pripisuju i pijenju vina. Crno vino sadrži supstancu kvercetin, koja je u pokusima na životinjama pokazala određena dobra svojstva u borbi protiv zloćudnih tumora. Znat­ne količine te supstance nalaze se i u crnom grožđu, prokulici, buči i crve­nom luku.

Trendovi novijeg vremena

     Prehrambeni trendovi novijeg vre­mena idu u prilog povrću, kao što su prokulica, kupus ili kelj. Za jednu sup- stancu nađenu u prokulici biokemičari kažu da bi mogla imati značajno djelo­vanje u prevenciji raka. Slična je situa­cija i s ostalim spomenutim povrćem.

     Već odavno je poznato da su li­mun, naranče, grejp, mandarine odli­čan izvor vitamina C, međutim znan­stvenici sada pronalaze u njima i pravo „zakopano blago" kemijskih supstanci koje unapređuju zdravlje. Ispitivanja su pokazala da pektin iz grejpa snižava količinu kolesterola u krvi i ateroskle- rotične plakove u arterijama.    Moderni nutricionisti preporučuju, osim ogra­ničenog unosa u organizam mesa i masnoća, što više konzumiranja voća, povrća, žitarica i mahunarki.

     Nema loše hrane, postoji samo loša prehrana. Mi jedemo mješavinu raznih vrsta hrana. Tako i treba biti kako bismo organizmu osigurali puni spektar hranjivih tvari i zaštitnih fak­tora u njima. Dakle, hranu moramo birati i našim mozgom, a ne samo osjetilima.

dr. Ivo Belan