UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ONO SI ŠTO JEDEŠ

Mogu li određene namirnice produljiti život?

 

     Danas se u čitavom svijetu provode intenzivna istraživanja o pomo­ći koju različite namirnice mogu pružiti u borbi protiv bolesti i njihovoj snazi za produžavanje života.      Tako je jedno znanstveno istraživanje, u kojem su se ispitivale prehrambene navike, provedeno na čak 26.500 osoba, otkri­lo da su oni koji su četiri do pet puta tjedno pojeli šačicu kikirikija ili lješnjaka imali upola manji rizik od srčanih, ko­ronarnih oboljenja, nego oni koji su to rijetko konzumirali. Ta je hrana dobar izvor nezasićenih masnih kiselina, vi­tamina E i magnezija. Kakva hrana čini ljude zdravijima?

U kuhinji je tajna

     Ljudi koji žive u mediteranskim zemljama imaju dobro zdravlje i dug životni vijek, a njihova kuhinja sa svježim voćem, povrćem, ribom, ma­slinovim uljem i cjelovitim žitarica­ma uklapa se u današnje koncepcije zdrave prehrane. Službena medicina otkriva ljekovita svojstva češnjaka te crvenog i žutog luka. Kemijski spo­jevi iz tih namirnica ubijaju bakteri­je, viruse i gljivice. Ekstrakt češnjaka usporava zgrušavanje krvi, što može smanjiti rizik od stvaranja krvnog ugruška i srčanog udara, a nekoliko je epidemioloških studija ukazalo i na povezanost luka i smanjenja rizika od raka želuca.

     Američki su znanstvenici eksperi­mentima na životinjama otkrili da je jedna kemijska supstanca u zelenom čaju snažan antioksidans, koji štiti od raka pluća. Japanci puše dvostruko više od Amerikanaca, pa je ipak nji­hova smrtnost od raka pluća upola manja. Možda činjenica da Japanci svakodnevno piju zeleni čaj objašnja­va zašto je to tako. Njihov je Nacional­ni centar za istraživanje raka obavio i ispitivanje na 250.000 Japanaca o ishrani sojom. Rezultati su pokazali da su oni koji su gotovo svakodnevno konzumirali juhu od soje imali značaj­no manji rizik umiranja od raka želu­ca, nego oni koji su tu juhu jeli rijetko ili nikad.

     Znanstvenici su otkrili da Eski­mi jedu velike količine masti, a ipak imaju značajno nisku smrtnost od sr­čanih bolesti. Jedan od razloga je to što njihova prehrana uključuje obilje ribe bogate omega - 3 masnim kise­linama. Ako se konzumiraju kroz dulji period, one sprečavaju zgrušavanje krvi, snižavaju razinu kolesterola u krvi, smanjuju upalne reakcije i uspo­ravaju razvoj ateroskleroze.

     Zaštitu od srčanih oboljenja neki istraživači pripisuju i pijenju vina. Crno vino sadrži supstancu kvercetin, koja je u pokusima na životinjama pokazala određena dobra svojstva u borbi protiv zloćudnih tumora. Znat­ne količine te supstance nalaze se i u crnom grožđu, prokulici, buči i crve­nom luku.

Trendovi novijeg vremena

     Prehrambeni trendovi novijeg vre­mena idu u prilog povrću, kao što su prokulica, kupus ili kelj. Za jednu sup- stancu nađenu u prokulici biokemičari kažu da bi mogla imati značajno djelo­vanje u prevenciji raka. Slična je situa­cija i s ostalim spomenutim povrćem.

     Već odavno je poznato da su li­mun, naranče, grejp, mandarine odli­čan izvor vitamina C, međutim znan­stvenici sada pronalaze u njima i pravo „zakopano blago" kemijskih supstanci koje unapređuju zdravlje. Ispitivanja su pokazala da pektin iz grejpa snižava količinu kolesterola u krvi i ateroskle- rotične plakove u arterijama.    Moderni nutricionisti preporučuju, osim ogra­ničenog unosa u organizam mesa i masnoća, što više konzumiranja voća, povrća, žitarica i mahunarki.

     Nema loše hrane, postoji samo loša prehrana. Mi jedemo mješavinu raznih vrsta hrana. Tako i treba biti kako bismo organizmu osigurali puni spektar hranjivih tvari i zaštitnih fak­tora u njima. Dakle, hranu moramo birati i našim mozgom, a ne samo osjetilima.

dr. Ivo Belan