UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

RADNIČKI SINDIKATI PROTIV RADA UMIROVLJENIKA?

Bolje Ukrajinci i Filipinci, nego domaći umirovljenici

 

     Tri najveće hrvatske sindikalne sre­dišnjice (Savez samostalnih sindi­kata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati i Hrvatska udruga radničkih sindikata) 12. srpnja 2018. uputili su svim članovima Radne skupine za refor­mu mirovinskog sustava svoje otvoreno pismo sa stajalištima i zahtjevima za ta­kvu reformu kojom bi se postigla održi- vost sustava i adekvatnost mirovina. Na­vode kako je nužno smanjiti pritisak na mirovinski sustav.

     Nevjerojatno i istinito je da su rad­nički sindikati pronašli umirovljenike kao moguće „krivce" za „nova optere­ćenja i mirovinskog sustava i sustava rada". Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je na stalno zagovaranje umi­rovljeničkih udruga, koje okupljaju bivše radnike, predložilo da se proširi krug umirovljenika koji mogu raditi i prima­ti mirovinu, jer pre­ma postojećim za­konskim propisima zaposliti se uz mi­rovinu, i to na pola radnog vremena, mogu samo tzv. sta­rosni umirovljenici i profesionalni invali­di, te po posebnim propisima branitelji.

     Sindikat umirovlje­nika je protiv takvog diskriminatornog rješenja iz mandata Miranda Mrsića, pokrenuo čak i zahtjev za ocjenu ustavnosti. Bezuspješno. Novi krug umirovljenika po općim propisima bili bi starosni umirovljenici za dugogo­dišnji rad te prijevremeni starosni umi­rovljenici, a prema posebnim propisima umirovljeni djelatni vojni i policijski služ­benici i ovlaštene službene osobe.

Nelojalna konkurencija

     Sindikati su se preplašili većeg ulaska na tržište rada domaćih umirovljenika, ali se, izgleda, ne boje Ukrajinaca i Fili­pinaca, Rumunja i stanovnika BiH. Piše u njihovom očitovanju jasno i glasno da su umirovljenici „nelojalna konkurencija radnicima".

     U kojoj biste to europskoj zemlji mo­gli naći sindikalnu središnjicu koja svoje bivše članove, dakle isto radnike, naziva konkurencijom, i to nelojalnom, jer da bi ovi pristali raditi za niže plaće i„po fleksi­bilnijim oblicima ugovora o radu"?! Neki sindikalni lideri su zamislili kako će onda radnici masovno odlaziti ranije u miro­vinu kako bi se odmah zaposlili uz niže plaće, kao da se u Hrvatskoj na svakom uglu nude radna mjesta.

     Prvo, posjetimo kako siva ekonomija u Hrvatskoj okuplja velik broj formal­no nezaposlenih i umirovljenih osoba. Međutim, službeno tržište rada starijih radnika u Hrvatskoj na ljestvici je najni­žih u EU. Naime, samo 38,1 posto Hrvata u dobi od 50 do 64 godine, a tri posto starijih od 65 godina - rade. S druge strane, prosjek zaposlenosti istih dob­nih skupina u Europskoj uniji je čak 72,4 posto, odnosno 9,5 posto. Hrvatski po­slodavci očito ne vole starije radnike, pa kako bi se pomamili za onima starijima od šezdesetak godina?

     To dokazuje i da je broj umirovljeni­ka koji su 2017. godine koristili zakonsku mogućnost zapošljavanja do pola rad­nog vremena uz zadržavanje mirovine, a to su mogli samo starosni umirovljenici, relativno nizak - samo 4.012 osoba. No, pogrešno je prosuditi kako u Hrvatskoj ne postoji tržište rada za starije osobe, odnosno umirovljenike, jer je dobro po­znato da oni masovno rade na crnom tržištu rada, osobito u području usluga u kućanstvu, socijalnih usluga skrbi o starijima, čuvanja djece, poljoprivrede i slično. Međutim, rade u pravilu na poslo­vima koji nisu konkurentni mlađim rad­nicima, a slično je i u drugim zemljama.

     Važnost povratka umirovljenika na tržište rada, posebice onih mlađih, odav­no su shvatile velike ekonomije Europ­ske unije, poput Njemačke, Francuske, Italije... Prema podacima Europske fon­dacije za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, na europskom tržištu rada već je pet milijuna umirovljenika, a većina zemalja dopušta rad u mirovini bez obu­stave mirovine, a iznimno, dio država poput Mađarske, Njemačke ili Austrije ima ograničenu neoporezivu mjesečnu zaradu. Iako je u zapadnoeuropskim zemljama motiv umirovljenika za rad često želja za održavanjem aktivnog ži­vota i zadržavanja socijalne sredine, kod nas umirovljenici žele raditi zbog nedo­statnih prihoda te ostaje pitanje koliko bi njih zapravo željelo raditi da imaju mi­rovine dostatne za dostojanstven život.

Kako to radi EU

     U Austriji se umirovljenicima mlađim od 65 godina mirovina obustavlja ako je veća od 349 eura, ali za starije od 65 go­dina nema nikakvog limita niti obustave. U Bugarskoj nema limita, kao ni u Cipru i Italiji. Portugal nema limita, kao ni Slovač­ka. U Rumunjskoj se mogu kombinirati rad i mirovina ako je miro­vina niža od prosječne bruto plaće. U Sloveni­ji je također dopušten rad, uz zadržavanje mirovine, ako je osoba prešla starosnu dob za umirovljenje. I u Češkoj je sličan prin­cip bez ograničenja za one s mirovinama iznad starosne dobi.

     Estonija nema ni­kakvo ograničenje radu umirovljenika uz zadržavanje mirovine, kao ni Litva i Le­tonija, dok Poljska ima limite za one koji su mlađi od dobi za starosnu mirovinu. Švedska i Finska nemaju nikakvih ogra­ničenja, a Luksemburg ih ima samo za one koji su mlađi od 65 godina. U Špa­njolskoj se reducira mirovina prema du­žini radnog dana. Na Malti se za rad do 65 godina starosti plaća 10 posto plaće za doprinose, ali čim napunite 65 godi­na, doprinosi se ukidaju i na plaću.

     Kod nas za drugi dohodak, pa imao ti i 99 godina, moraš plaćati 50 posto svih doprinosa, čime se destimulira rad u sta­rijoj dobi. To što u većini zemlja plaćanje doprinosa prestaje kad se dosegne sta­rosna dob nije briga naše sindikalne lide­re, jer oni smatraju da umirovljenicima treba nabiti pune doprinose i za drugi dohodak, a isto bi priredili i studentima. Briga ih što je samo ove godine kvota za novo zapošljavanje stranaca u Republi­ci Hrvatskoj iznosila 29.769 dozvola za boravak i rad. Bolje kuhar s Filipina nego kuharica iz Slavonije?! Nazdravlje.

Jasna A. Petrović