UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

LAŽNI INVALIDI VIŠE NISU U OPASNOSTI

Vaga prešla na stranu nepravde

 

     Zamislite situaciju u kojoj vas HZMO zove svakih nekoliko godi­na na vještačenje kako bi potvrdio je li vaša invalidska mirovina pravilno dodijeljena. To je uvijek stres za prima­telja takve mirovine, jer uvijek postoji bojazan od gubitka stečenih prava. Ta­kva praksa nadležnih institucija bila je uobičajena s vremena na vrijeme, još od poslijeratnih vremena. Danas, kad se prilikom izmjene svakog propisa govori o„lažnim" invalidima, takav sustav u jav­nosti se smatra opravdanim.

     No, Ustavni sud očito smatra da takav sustav nadzora korištenja mirovinskih i invalidskih prava nije u skladu s općim propisima. Naime, 30. siječnja 2018. do­ nesena je odluka (U-I-1574/2016), ko­jom su ukinuti članci 103., 126.a, i stavak 5. članka 129. ZOMO-a koji su određivali uvjete naknadne kontrole i nadzora. Članak 103. je uređivao mogućnost da HZMO po službenoj dužnosti provodi naknadnu kontrolu i nadzor pojedinih slučajeva u kojima je doneseno rješenje da se ne može podnijeti žalba. To je zna­čilo, prema objašnjenju Ustavnog suda, da HZMO može izvan svih rokova za intervenciju u pravomoćna rješenja po­krenuti upravni spor kako bi utvrdio je li upotreba stvarnih prava u pojedinom slučaju zakonita ili nije.

Ništa sporno, ali...

U članku 126.a propisana je mo­gućnost obavljanja kontrolnog pre­gleda po službenoj dužnosti i to za osobe koje su stekla prava utvrđena na temelju smanjene radne sposob­nosti ili djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, tjelesnog oštećenja ili opće nesposobnosti za rad članova obitelji tijekom korištenja tih prava.     Slijedom toga, stavkom 5. članka 129. propisana je revizija Mi­nistarstva rada i mirovinskog sustava, ali ne na način da reviziju obavljaju isti vještaci koji su i donijeli prethodno rje­šenje. Takve odredbe ZOMO-a Ustavni sud smatra pretjeranim.

     „Ustavni sud smatra da zakonoda­vac ne smije omogućiti ispitivanje svih činjenica koje utječu na ostvarivanje, korištenje, gubitak i ponovno određi­vanje prava na mirovinsko osiguranje bez ikakvog vremenskog ograničenja", stoji u kratkom pojašnjenju odluke.

     Osnova za takvo mišljenje leži u Zakonu o upravnom postupku u ko­jem je propisano da se „pravomoćnost treba promatrati kao dio načela zaštite stečenih prava stranaka te se može po­ništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slu­čajevima propisanim zakonom. Takva intervencija u pravomoćnost moguća je samo ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima i nije protivno temeljnim odredbama i svrsi samoga ZUP-a".

     Ustavni sud smatra da HZMO može donijeti nove akte ako je činjenično stanje u pojedinom slučaju promije­njeno, ali samo ako je za to propisan rok. Prema ZUP-u, to može biti najvi­še tri godine od dana dostave pravo­moćnog rješenja stranci. Dakle, nije problem u nadzoru, već u vremenu njegovog provođenja. No, što to znači za korisnike?

     Ustavni sud donio je odluku ko­jom je, laički rečeno, zaštitio one koji su „lažni invalidi" čime je onemogu­ćio HZMO provede postupke kontro­le ako su se pojavile činjenice koje bi upućivale na to da je pravomoć­no rješenje o radnoj nesposobnosti dobiveno manipulacijama, lažnom dokumentacijom ili korumpiranjem državnih službenika. Dakle, korupci­ja nakon tri godine prestaje to biti, a laž postaje činjenica. HZMO će morati ubrzano raditi da pohvata rokove, no neke činjenice se naprosto saznaju slučajno, kasnije isplivaju na površinu, a ako je rok prošao, lažni invalidi su za­štićeni. Nazdravlje.

Suci protiv sudaca

     Zanimljivo je da su ustavni suci Miroslav Šumanović i Branko Br- kić dali izdvojeno mišljenje.

     „Nema pozivanja na stečena pra­va ako je stjecanje prava posljedi­ca nezakonitosti, a posebice ako je pravo na mirovinu stečeno na laž­noj izjavi, lažnoj ispravi ili lažnom dokazu. U tom je slučaju radi zaštite javnog interesa nužno onemogućiti daljnje korištenje toga prava. Takvo pravo - formalno stečeno pravomoć­nim upravnim aktom, u biti se zasni­va na manipulaciji i prijevari, pa sva­kom novom mjesečnom isplatom narušava pravni poredak, povjerenje u pravnu državu, a kod onih građana koji se uzdržavaju vlastitim radom i pritom od svoje zarade izdvajaju za one koji su na nedopušten način ste­kli tobožnje pravo na mirovinu, svaki put nanovo izaziva osjećaj nepravde i nepovjerenje u pravo i državu, stva­ra osjećaj da nepravo dominira iznad prava (nikada pravo ne smije ustupiti pred nepravdom)", napisali su Šuma­nović i Brkić. Tome su dodali i socijal­nu komponentu navodeći kako „laž­ne invalidske mirovine omogućuju radno sposobnom stanovništvu da živi bez rada, na teret onih koji rade, a ove potonje stavlja u svojevrsni 'ropski' položaj jer su dužni uzdrža­vati kao invalide one koji može biti 'pucaju od snage".

Ipak, jezičac vage pravde ovaj put je otišao u smjeru nepravde.

Milan Dalmacija