UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO NAS VESLAJU PRIVATNI OSIGURAVATELJI

Ne budite naivni, dopunsko osiguranje samo u HZZO-u!

 

Piše: Jasna A. Petrović

     Mirko iz Zagreba prošle je godine popustio pod višestrukim pozivi­ma iz jednog privatnog osigura­nja i s HZZO osiguranja prešao k njima, jer su mu ponudili policu s B listom lijekova. Mislio je kako se to isplati, jer je kroničar.

     „Pet kuna manje mjesečno plus B lista lijekova, prava prilika, zar ne? No, već za koji mjesec slijedilo je otrežnjenje. U lje­karni su mi pri podizanju lijeka s B liste rekli da moram platiti, jer sam potrošio limit! Kakav limit, imam dopunsko. No, pokazalo se da nisam čitao 'sitna slova' u kojima piše sve ono što mi nisu rekli, što su podlo prešutjeli. Limit je bio dva paki­ranja lijeka s B liste tijekom jedne godi­ne", priča Mirko.

Nerijetka je to priča kad osiguranici kod HZZO-a prihvate bez promišljanja ponudu nekog od osam postojećih pri­vatnih osiguravatelja na hrvatskom trži­štu. Svi u početku vjeruju da su „dobro prošli" a onda shvate da postoji i druga strana priče, odnosno ograničenja na koja nisu računali.

Zove nas Jadranka iz Siska. "Ne mo­žemo pratiti vaše troškove", rekla joj je službenica njezinog osi­guravatelja, jer je zadnje vrijeme češće na pretra- gama, pa je prešla limit od 3.300 kuna i zbog toga joj otkazuju ugovor o dopunskom zdravstve­nom osiguranju.

     "Ovako se loše i jadno nisam osjećala ni kad su mi spašavali život. Nesi­gurno i povrijeđeno. Zar dopunsko osiguranje treba samo zdravim ljudi­ma?", pita se Jadranka.

     Zvonimir iz Splita prije više od dvije godine sklopio je s osiguravajućom ku­ćom Uniqa ugovor o dopunskom zdrav­stvenog osiguranju koje je uredno pla­ćao 65 kuna mjesečno, no Uniqa mu je otkazala ugovor.

      „Kad sam potpisao ugovor, bio sam u potpunosti zdrav i nisam znao da se ne smijem mi razboljeti, jer da sam to znao, sigurno s njima ne bih potpisivao ugo­vor", rekao je Zvonimir i objasnio kako je obolio od Chronove bolesti zbog koje je veliki dio prošle godine proveo u bolnič­kom krevetu.

     I onda ga je nazvala službenica osigu­ranja i obavijestila kako mu neće produ­ljiti ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju zbog prekoračenja limita. Samo su mu hladno poručili kako im je neisplativ kao stranka. O postojanju ikakvog limita nije bio obaviješten prigo­dom potpisivanja ugovora, a niti su mu kasnije pismeno obrazloženo otkaziva­nje.

     „Čim su me obavijestili, otišao sam u HZZO i oni su mi odmah dali dopunsko osiguranje, jer kod njih nema nikakvih ograničenja", zaključio je, a osiguravatelj nam odgovara da je točno da su izvršili procjenu rizika i raskinuli ugovor.

Slično je doživjela i Petra. "Onkološki sam pacijent i zato su mi otkazali uslugu. Nisu pristali ni na moj prijedlog da mi povećaju cijenu police, ali sad se pitam zašto mi onda nisu vratili barem dio mo­jih uplata, s obzirom na to da godinama nisam trošila ništa", kazala je Petra.

     No, neki imaju i bolja iskustva, pa tako Katarina Miklečić Donadini iz Splita kazuje kako su je nakon dugogodišnjeg dopunskog kod Croatia osiguranja drsko odbili dalje osigurati zbog preboljenog karcinoma.

„Prešla sam u Uniqu, predočila nalaze i ugovorila s njima. Plaćam nešto veću premiju, jer ipak sam rizični osiguranik, ali nam je odnos korektan i ja sam zado­voljna", zaključuje.

     Dragi čitatelji, nemamo namjeru re­klamirati samo državni HZZO, niti smo za to plaćeni. Ipak, poslušajte one koji su svjedočili na Facebook stranici Sindikata umirovljenika Hrvatske, gdje je „prijatelj" Dragoslav Tomić dobro obrazložio:

     „Privukli su vas niskim cijenama, kako ste naivni! Ako HZZO i poveća cijenu do­punskog, najbolji je osiguratelj na ovom prostoru."

Završna poruka umirovljenicima je jasna, nemojte nasjedati na telefonsku prodaju ni mobitela, „jeftine struje", ali niti privatnih osiguravatelja dopunskog zdravstvenog osiguranja. Budite oprezni!

 

Stariji su nepoželjni

      Za razliku od HZZO-a, većina ostalih osiguravatelja osigurava samo do maksimalno 65. godine s tim da su police nakon 60. u pravilu dvostru­ko skuplje od onih državnog osiguravatelja. Sve to govori da je prije odluke o polici dopunskog nužno vrlo pažljivo ispitati sve moguće uvjete kako ne bi bilo iznenađenja onda kad ga najmanje trebamo.

    Svih sedam privatnih osiguravatelja ima ukupno oko 230.000 osigurani­ka, naspram HZZO-a koji je lani imao 1.734.845 polica koje plaćaju građani, odnosno ukupno 2.551.905 milijuna s policama koje plaća proračun.

     Najveći su problem iznenađenja i netransparentnost kod privatnih osi­guravatelja, dok je HZZO-ovo dopunsko najtransparentnije. No, u koruptiv- noj Hrvatskoj puno toga nije jasno, pa ni to da dopunsko osiguranje svih MORH-ovih zaposlenika dobiva privatni osiguravatelj, a ne državni, što bi bilo logično.

     Cijena police kod „privatnika" ovisi o dobi. Tako smo se predstavili kao otac i sin koji bi se osigurali, sin ima 28 godina, a tata 71 godinu te krenuli vrtjeti telefonske brojeve potencijalnih osiguravatelja.

     Mnogi su odmah odbili bilo kakvo osiguranje za osobu stariju od 60, od­nosno 65 godina ili je pak iznos osigurnine bio drastično veći. Eto rezultata mjesečnih iznosa, ovisno o paketu:

     HZZO: 70 kn za sve dobi Croatia osiguranje: 80 kn - 150 kn Uniqa: 65 kn - 190 kn Wiener: 45-65 kn - 130-230 kn Allianz: 45-65 kn - 170-250 kn

Generali: 63-90 kn - za starije od 60 godina samo individualni obračuni Merkur: 85-95 kn - za starije od 60 godina nema osiguranja Triglav: 30-70 kn - za starije od 65 godina nema osiguranja