UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO NAS VESLAJU PRIVATNI OSIGURAVATELJI

Ne budite naivni, dopunsko osiguranje samo u HZZO-u!

 

Piše: Jasna A. Petrović

     Mirko iz Zagreba prošle je godine popustio pod višestrukim pozivi­ma iz jednog privatnog osigura­nja i s HZZO osiguranja prešao k njima, jer su mu ponudili policu s B listom lijekova. Mislio je kako se to isplati, jer je kroničar.

     „Pet kuna manje mjesečno plus B lista lijekova, prava prilika, zar ne? No, već za koji mjesec slijedilo je otrežnjenje. U lje­karni su mi pri podizanju lijeka s B liste rekli da moram platiti, jer sam potrošio limit! Kakav limit, imam dopunsko. No, pokazalo se da nisam čitao 'sitna slova' u kojima piše sve ono što mi nisu rekli, što su podlo prešutjeli. Limit je bio dva paki­ranja lijeka s B liste tijekom jedne godi­ne", priča Mirko.

Nerijetka je to priča kad osiguranici kod HZZO-a prihvate bez promišljanja ponudu nekog od osam postojećih pri­vatnih osiguravatelja na hrvatskom trži­štu. Svi u početku vjeruju da su „dobro prošli" a onda shvate da postoji i druga strana priče, odnosno ograničenja na koja nisu računali.

Zove nas Jadranka iz Siska. "Ne mo­žemo pratiti vaše troškove", rekla joj je službenica njezinog osi­guravatelja, jer je zadnje vrijeme češće na pretra- gama, pa je prešla limit od 3.300 kuna i zbog toga joj otkazuju ugovor o dopunskom zdravstve­nom osiguranju.

     "Ovako se loše i jadno nisam osjećala ni kad su mi spašavali život. Nesi­gurno i povrijeđeno. Zar dopunsko osiguranje treba samo zdravim ljudi­ma?", pita se Jadranka.

     Zvonimir iz Splita prije više od dvije godine sklopio je s osiguravajućom ku­ćom Uniqa ugovor o dopunskom zdrav­stvenog osiguranju koje je uredno pla­ćao 65 kuna mjesečno, no Uniqa mu je otkazala ugovor.

      „Kad sam potpisao ugovor, bio sam u potpunosti zdrav i nisam znao da se ne smijem mi razboljeti, jer da sam to znao, sigurno s njima ne bih potpisivao ugo­vor", rekao je Zvonimir i objasnio kako je obolio od Chronove bolesti zbog koje je veliki dio prošle godine proveo u bolnič­kom krevetu.

     I onda ga je nazvala službenica osigu­ranja i obavijestila kako mu neće produ­ljiti ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju zbog prekoračenja limita. Samo su mu hladno poručili kako im je neisplativ kao stranka. O postojanju ikakvog limita nije bio obaviješten prigo­dom potpisivanja ugovora, a niti su mu kasnije pismeno obrazloženo otkaziva­nje.

     „Čim su me obavijestili, otišao sam u HZZO i oni su mi odmah dali dopunsko osiguranje, jer kod njih nema nikakvih ograničenja", zaključio je, a osiguravatelj nam odgovara da je točno da su izvršili procjenu rizika i raskinuli ugovor.

Slično je doživjela i Petra. "Onkološki sam pacijent i zato su mi otkazali uslugu. Nisu pristali ni na moj prijedlog da mi povećaju cijenu police, ali sad se pitam zašto mi onda nisu vratili barem dio mo­jih uplata, s obzirom na to da godinama nisam trošila ništa", kazala je Petra.

     No, neki imaju i bolja iskustva, pa tako Katarina Miklečić Donadini iz Splita kazuje kako su je nakon dugogodišnjeg dopunskog kod Croatia osiguranja drsko odbili dalje osigurati zbog preboljenog karcinoma.

„Prešla sam u Uniqu, predočila nalaze i ugovorila s njima. Plaćam nešto veću premiju, jer ipak sam rizični osiguranik, ali nam je odnos korektan i ja sam zado­voljna", zaključuje.

     Dragi čitatelji, nemamo namjeru re­klamirati samo državni HZZO, niti smo za to plaćeni. Ipak, poslušajte one koji su svjedočili na Facebook stranici Sindikata umirovljenika Hrvatske, gdje je „prijatelj" Dragoslav Tomić dobro obrazložio:

     „Privukli su vas niskim cijenama, kako ste naivni! Ako HZZO i poveća cijenu do­punskog, najbolji je osiguratelj na ovom prostoru."

Završna poruka umirovljenicima je jasna, nemojte nasjedati na telefonsku prodaju ni mobitela, „jeftine struje", ali niti privatnih osiguravatelja dopunskog zdravstvenog osiguranja. Budite oprezni!

 

Stariji su nepoželjni

      Za razliku od HZZO-a, većina ostalih osiguravatelja osigurava samo do maksimalno 65. godine s tim da su police nakon 60. u pravilu dvostru­ko skuplje od onih državnog osiguravatelja. Sve to govori da je prije odluke o polici dopunskog nužno vrlo pažljivo ispitati sve moguće uvjete kako ne bi bilo iznenađenja onda kad ga najmanje trebamo.

    Svih sedam privatnih osiguravatelja ima ukupno oko 230.000 osigurani­ka, naspram HZZO-a koji je lani imao 1.734.845 polica koje plaćaju građani, odnosno ukupno 2.551.905 milijuna s policama koje plaća proračun.

     Najveći su problem iznenađenja i netransparentnost kod privatnih osi­guravatelja, dok je HZZO-ovo dopunsko najtransparentnije. No, u koruptiv- noj Hrvatskoj puno toga nije jasno, pa ni to da dopunsko osiguranje svih MORH-ovih zaposlenika dobiva privatni osiguravatelj, a ne državni, što bi bilo logično.

     Cijena police kod „privatnika" ovisi o dobi. Tako smo se predstavili kao otac i sin koji bi se osigurali, sin ima 28 godina, a tata 71 godinu te krenuli vrtjeti telefonske brojeve potencijalnih osiguravatelja.

     Mnogi su odmah odbili bilo kakvo osiguranje za osobu stariju od 60, od­nosno 65 godina ili je pak iznos osigurnine bio drastično veći. Eto rezultata mjesečnih iznosa, ovisno o paketu:

     HZZO: 70 kn za sve dobi Croatia osiguranje: 80 kn - 150 kn Uniqa: 65 kn - 190 kn Wiener: 45-65 kn - 130-230 kn Allianz: 45-65 kn - 170-250 kn

Generali: 63-90 kn - za starije od 60 godina samo individualni obračuni Merkur: 85-95 kn - za starije od 60 godina nema osiguranja Triglav: 30-70 kn - za starije od 65 godina nema osiguranja