UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ŠTO PREDLAŽU UMIROVLJENIČKE UDRUGE KAO DODATNE MJERE PROTIV SIROMAŠTVA?

Zahtijevamo veće mirovine

 

     S ciljem suzbijanja siromaštva i snaženje adekvatnosti mirovina umirovljeničke udruge iznose svoje prijed­loge, utoliko više što se u Hrvatskoj svaka treća osoba starija od 65 godina nalazi u zoni siromaštva. Prosječna mi­rovina iznosi 2.344 kune, a medijan 2.152 kune, dok je linija siromaštva u 2017. godini iznosila 2.180 kuna, a što iskazu­je da se najmanje 53 posto mirovina nalazi ispod hrvatske linije siromaštva.

Relativna bruto vrijednost mirovine iznosi samo 29 posto (udjel prosječne bruto mirovine u prosječnoj bruto plaći), a relativna neto vrijednost je 37,35 posto u odno­su na neto prosječnu plaću, što je najniže od svih zemalja nastalih na teritoriju bivše Jugoslavije, dok je po ukupnom siromaštvu starijih osoba Hrvatska u vrhu EU ljestvice.

1.     Promjena formule usklađivanja mirovina

Najvažnija mjera mirovinske reforme treba biti promje­na formule usklađivanja mirovina po 100-postotnom iznosu povoljnijeg indeksa rasta, odnosno onom indeksu koji je više rastao, neovisno o tome jesu li to plaće ili potrošačke cijene.

Naime, u zadnjih osam godina bruto plaće su porasle 12,10 posto, potrošačke cijene 6,50 posto, a mirovine 8,16 po­sto - indeks rasta plaća prema mirovinama je čak 148!

  1. Uvođenje novog modela obiteljske mirovine

Dok sadašnji model predviđa odabir mirovine pokojnog partnera (70 posto) ili zadržavanje vlastite mirovine stečene ra­dom, ovisno o tome što je povoljnije, predlažemo novi model obiteljske mirovine kojim bi se, ovisno o prihodovnom/imovin- skom cenzusu, omogućilo - uz zadržavanje vlastite mirovine, nasljeđivanje i dijela od 20 do 50 posto mirovine pokojnog par­tnera. Prosječna obiteljska mirovina je 1.939 kuna mjesečno, što je za najmanje 250 kuna ispod linije siromaštva u Hrvatskoj.

     K tome, kako Hrvatska spada u zemlje koje imaju visoku stopu samačkih domaćinstava starijih osoba, mjere koje bi zaustavile rastuće siromaštvo te kategorije stanovnika su neophodne.

  1. Uvođenje zajamčene minimalne mirovine

Zajamčena minimalna mirovina je postojala do kra­ja 1998., kada je preimenovana u najnižu mirovinu i time promijenila svrhu solidarnosti s najslabijima. Naime, dok je minimalna mirovina solidarni instrument zaštite od dna siromaštva, najnižom mirovinom se tek jamči mirovina pre­ma godinama radnog staža.

Umirovljenici predlažu da se minimalne mirovine auto­matski vežu s minimalnom bruto plaćom, tako da njezin donji prag za 15 godina radnog staža (što je uvjet za stjeca­nje starosne mirovine) mirovina iznosi 45 posto minimalne plaće, odnosno sada 1.548 kuna, a za svaku dodatnu go­dinu staža bi se dodavao iznos jedne aktualne vrijednosti mirovine, 63,88 kuna. Time bi minimalna mirovina za 30 godina radnog staža (1.548 + 15 godina x 63,88/958 kuna) iznosila 2.506 kuna; a za 40 god staža (1.548 + 25 godina x 63,88) - 3.145 kuna.

  1. Državna naknada za starije od 65 godina

Ovaj se prijedlog kolokvijalno naziva uvođenjem „na­cionalne mirovine" i takvu naknadu za starije od najče­šće 65 godina života imaju gotovo sve EU zemlje i više od 110 zemalja u svijetu. Hrvatska bi takvu naknadu trebala uvesti paralelno s mirovinskom reformom, iako ne i kao njezin dio jer je riječ o socijalnom, a ne mirovinskom da­vanju. Na potrebu žurnog uvođenja ukazuje i podatak da Hrvatska, uz Španjolsku, ima samo 64 posto pokrivenosti stanovništva starijeg od 65 godina starosnim mirovina­ma (za razliku od većine EU zemalja koje imaju 90-100 posto pokrivenosti).

Predlaže se da se i nacionalna mirovina veže uz mini­malnu bruto plaću i da iznosi 30 posto bruto minimalne plaće, što je 1.032 kune te da se institut zajamčene mini­malne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovoljstva umirovljenika koji su stekli mirovine temeljem rada.

 

NEOZBILJAN NAČIN RADA RADNE SKUPINE

     Umirovljeničke udruge ukazale su na neprofesi­onalnost predlagača (MRMS) spram članova Radne skupine, s obzirom na to da su glavne promjene prije predstavljanja Radnoj skupini bile djelomično obzna­njene u medijima, što je dovelo do preuranjenih reak­cija javnosti, ali i do plasmana djelomično ili potpuno netočnih informacija.

     Smatraju neprimjerenim i to da predstavnici umi­rovljenika nisu konzultirani o prijedlozima izmjena najvažnijeg zakona za umirovljeničku populaciju, koja čini gotovo 20 posto ukupne populacije Republike Hr­vatske, a niti kroz Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe kao savjetodavno tijelo Vlade RH.

     Pitanje je i na osnovi čega su doneseni utvrđeni pri­jedlozi, s obzirom na to da još uvijek nije pripremljena analitička podloga projiciranih rezultata, niti je izrađe­na simulacija dugoročnih učinaka na mirovinski sustav.