UVODNA RIJEČ

Psihijatar iz kontejnera

Piše: Jasna A. Petrović

     Zove se Trpimir Glavina i predstojnik je splitske klinike za psihijatriju. On je ili lud, ili je bolestan ili je zao. Pročitajte što je rekao o starima u radijskoj emisiji U mreži Prvoga, emitiranoj na četvrtom programu HRT-a. “Današnja civilizacija, rekao bih, ima najviše problema, nažalost, sa starim ljudima i smećem, koliko god to groteskno zvučalo. Ne znamo što ćemo ni s jednima ni s drugima!”

     Na tematskoj Facebook stranici Pokret protiv siromaštva starijih osoba ovu je izjavu prokomentiralo šestotinjak pratitelja. Globalni je zaključak da je riječ o čovjeku koji je zao, iako možda nije usamljen u takvom mišljenju. Definitivno nije preporučljivo starima skončati u njegovom reciklažnom psihijatrijskom dvorištu.

     Usporedba starih ljudi i smeća možda i nije previše šokantna, jer ova zemlja nije razvila strategije, politike i mjere kojima bi obranila njihovo dostojanstvo i standard. Osim Irske, Hrvatska je najgora EU zemlja po vrednovanju starijih osoba, jer za razliku od drugih država, jedan umirovljenik vrijedi samo 38 posto radnika, koliko iznosi udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći. U Hrvatskoj je taj negativni trend opadanja realne vrijednosti mirovina čak propisan zakonom, jer se mirovine usklađuju po nepovoljnoj formuli.

     Da, stari su teret društvu, siromasi bez priznanja za svoj prosječno 32-godišnji rad i isto toliko godina punjenja državnog proračuna porezima i doprinosima. Da, stari su obezvrijeđeni, poniženi i prevareni. U zadnjih tridesetak godina se nisu gradili ni domovi umirovljenika, već se poticalo privatizaciju socijalnih usluga, bez kriterija i nadzora. Takvi su domovi naprosto spremišta potrošenih tijela, riblje konzerve u kojima su korisnici natiskani bez ikakvog poštovanja. I onda svako toliko plane neka baklja, a samo ove godine izgorjelo ih je osam, a nedavno je gorio još jedan na sjeveru Hrvatske, ali su ih pravovremeno pretovarili.

     Treba li onda kriviti tog psihijatra Glavinu i mahati mu pri­jetnjom prijave zbog govora mržnje temeljem dobi? Zašto nije reagirala Pučka pravobraniteljica koja se uporno protivi osnivanju ureda posebnog pravobranitelja za starije osobe? Možda ovom psihijatru samo treba psihijatar? Ili je on ipak samo glasnogovornik većinskog društvenog stava, bez srama i etike?    Njegova usporedba starih ljudi i smeća je slika njegove kulture i ljudskosti, ali i društvenog motrišta ojačanog pandemijom. Zbog starih se, a ne zbog pandemije, ne može živjeti normalno?!

     Psihijatar Glavina, poručuju stari kroz brojne komentare njegovog javnog ispada, trebao bi se pogledati u ogledalo, pa će vidjeti - cijeli deponij. I da, točno je da je veliki društveni problem suočiti se sa starenjem stanovništva, ali i odstranjiva­njem i recikliranjem smeća. No, pored brige o starcima i smeću, možda nam je prioritet riješiti se budala, na vlasti i pri vlasti.

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DUGO VRELO LJETO

Dehidracija - naš najveći neprijatelj

 

     Dehidracija - isušenje organizma - stanje je koje se često ne pre­pozna, može pogoditi ljude svih dobi, a katkad može biti fatalno. Svatko od nas u određenom trenutku doživljava dehidraciju. Budući da njeni rani simp­tomi (glavobolja, suha usta, vrtoglavica, umor) nisu specifični, ljudi obično ne uoče da su dehidrirali, uzmu nešto te­kućine, odmore se i to djeluje. Međutim, ako dopuste da se ta loša situacija pre­dugo održava, mogu se izložiti ozbiljnoj opasnosti.

     Uzročnici gubitka tekućine iz tijela, primjerice toplina, hladnoća, tjelovježba, produženo izlaganje niskoj vlažnosti zra­ka, povišena tjelesna temperatura, pro­ljev i povraćanje, mogu stvoriti uvjete za potencijalno opasnu dehidraciju. Lišeno tekućine, tijelo izvlači tekućinu iz tjele­snih stanica s ciljem da obnovi uobičajen volumen krvi.      Budući da se nedostatak stanične tekućine nastavlja, taj pokušaj obnavljanja krvi ne uspijeva. Nedovoljna količina krvi znači pad krvnog tlaka, što dovodi do umora, vrtoglavice i glavobo­lje. U ovoj fazi dehidracije, mjere koje se mogu poduzeti su odmor i uzimanje te­kućine. Međutim, kad je dehidracija jače izražena, kad je prisutna mučnina, grčevi u mišićima ili čak nesvjestica, potrebna je hitna medicinska pomoć.     Krvni tlak može pasti na opasno niske razine.

 Skriveni neprijatelj

     Jedan od problema je taj što je žeđ slab indikator potreba tijela za tekući­nom. U normalnim okolnostima do vre­mena kad osjetimo žeđ već smo izgubili oko jedan posto tjelesne težine u teku­ćini, to jest oko 75 dekagrama u osobe teške oko 75 kilograma. Mnogi ljudi nisu svjesni te potrebe za tekućinom. Osoba teška 65 do 70 kilograma treba unijeti minimalno dvije litre tekućine dnevno putem pića i hrane. Za vrijeme vrućih dana, eventualno s dodatkom neke tje­lovježbe, unos tekućine u organizam mora biti povećan proporcionalno ono­me što je izgubljeno.

     Kad je toplina uzročni faktor, dehi­dracija može dovesti do toplotnog is­crpljivanja. Zajedno s gubitkom vode, tijelo gubi i elektrolite, prvenstveno na­trij, kloride i kalij, koji su neophodni za normalno funkcioniranje stanica i živaca. Toplotni udar nastaje za vrijeme dugo­trajnog izlaganja toplini, tjelovježbom ili kombinacijom jednog i drugog.    Tjele­sna temperatura često naraste iznad 40 stupnjeva, puls je ubrzan, koža je topla i suha, vid se zamućuje, a slušanje je ote­žano. Ako se tjelesna unutarnja tempera­tura brzo ne smanji, mogu nastati grčevi, koma i - fatalni svršetak.

     Posebna pažnja treba biti posvećena djeci, jer ona imaju manje žlijezda znoj- nica nego odrasli, a i njihovi su tjelesni sustavi za reguliranje topline još nedo­voljno razvijeni. Također i osobe starije od 55 godina imaju manje djelotvorne tjelesne„termostate" i slabiji osjećaj žeđi.

 

Kako izbjeći dehidraciju?

     Osim što je potrebno piti šest do osam čaša vode dnevno, smanjite unos kave, čaja, alkohola i bezalko­holnih pića koja sadrže kofein, zato jer svi oni pospješuju eliminaciju vode iz tijela. Osobe koje planiraju dodatnu fi­zičku aktivnost, trebaju povećati unos vode i sokova prije same aktivnosti.

     Ako je mokraća bistra, hidrirani ste u dovoljnoj mjeri. Međutim ako je ona intenzivno jače žuta, organizam treba tekućinu! Ako tijelo ima dovoljnu ko­ličinu tekućine, koža je mekana i elas­tična. Kad je tijelo dehidrirano, koža postaje sve više suha i kruta. Liječenje dehidracije zahtijeva mirovanje na svježem, hladnom mjestu, uzimanje tekućine - u težim slučajevima i putem infuzije. Dobra metoda za nadomje- štanje elektrolita je pileća juha, koja je izvrstan izvor vode, kalija i soli. Prepo­ručljivo je nositi odgovarajuću odjeću, koja omogućuje tijelu da „diše" i tako se samo hladi.

     Tinejdžeri i mlađe odrasle osobe skloni su postupati sa svojim tijelom kao da su besmrtni. Oni su posebno ra­njivi na iscrpljenost i dehidraciju u vri­jeme kad ih neko sportsko natjecanje, ponos, ambicije ili obaveze tjeraju da postižu što bolje rezultate, a zanema­ruju temeljne ljudske potrebe - umje­renost, odmor i vodu. Ne dopustite da se to i vama dogodi!

dr. Ivo Belan