UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

DUGO VRELO LJETO

Dehidracija - naš najveći neprijatelj

 

     Dehidracija - isušenje organizma - stanje je koje se često ne pre­pozna, može pogoditi ljude svih dobi, a katkad može biti fatalno. Svatko od nas u određenom trenutku doživljava dehidraciju. Budući da njeni rani simp­tomi (glavobolja, suha usta, vrtoglavica, umor) nisu specifični, ljudi obično ne uoče da su dehidrirali, uzmu nešto te­kućine, odmore se i to djeluje. Međutim, ako dopuste da se ta loša situacija pre­dugo održava, mogu se izložiti ozbiljnoj opasnosti.

     Uzročnici gubitka tekućine iz tijela, primjerice toplina, hladnoća, tjelovježba, produženo izlaganje niskoj vlažnosti zra­ka, povišena tjelesna temperatura, pro­ljev i povraćanje, mogu stvoriti uvjete za potencijalno opasnu dehidraciju. Lišeno tekućine, tijelo izvlači tekućinu iz tjele­snih stanica s ciljem da obnovi uobičajen volumen krvi.      Budući da se nedostatak stanične tekućine nastavlja, taj pokušaj obnavljanja krvi ne uspijeva. Nedovoljna količina krvi znači pad krvnog tlaka, što dovodi do umora, vrtoglavice i glavobo­lje. U ovoj fazi dehidracije, mjere koje se mogu poduzeti su odmor i uzimanje te­kućine. Međutim, kad je dehidracija jače izražena, kad je prisutna mučnina, grčevi u mišićima ili čak nesvjestica, potrebna je hitna medicinska pomoć.     Krvni tlak može pasti na opasno niske razine.

 Skriveni neprijatelj

     Jedan od problema je taj što je žeđ slab indikator potreba tijela za tekući­nom. U normalnim okolnostima do vre­mena kad osjetimo žeđ već smo izgubili oko jedan posto tjelesne težine u teku­ćini, to jest oko 75 dekagrama u osobe teške oko 75 kilograma. Mnogi ljudi nisu svjesni te potrebe za tekućinom. Osoba teška 65 do 70 kilograma treba unijeti minimalno dvije litre tekućine dnevno putem pića i hrane. Za vrijeme vrućih dana, eventualno s dodatkom neke tje­lovježbe, unos tekućine u organizam mora biti povećan proporcionalno ono­me što je izgubljeno.

     Kad je toplina uzročni faktor, dehi­dracija može dovesti do toplotnog is­crpljivanja. Zajedno s gubitkom vode, tijelo gubi i elektrolite, prvenstveno na­trij, kloride i kalij, koji su neophodni za normalno funkcioniranje stanica i živaca. Toplotni udar nastaje za vrijeme dugo­trajnog izlaganja toplini, tjelovježbom ili kombinacijom jednog i drugog.    Tjele­sna temperatura često naraste iznad 40 stupnjeva, puls je ubrzan, koža je topla i suha, vid se zamućuje, a slušanje je ote­žano. Ako se tjelesna unutarnja tempera­tura brzo ne smanji, mogu nastati grčevi, koma i - fatalni svršetak.

     Posebna pažnja treba biti posvećena djeci, jer ona imaju manje žlijezda znoj- nica nego odrasli, a i njihovi su tjelesni sustavi za reguliranje topline još nedo­voljno razvijeni. Također i osobe starije od 55 godina imaju manje djelotvorne tjelesne„termostate" i slabiji osjećaj žeđi.

 

Kako izbjeći dehidraciju?

     Osim što je potrebno piti šest do osam čaša vode dnevno, smanjite unos kave, čaja, alkohola i bezalko­holnih pića koja sadrže kofein, zato jer svi oni pospješuju eliminaciju vode iz tijela. Osobe koje planiraju dodatnu fi­zičku aktivnost, trebaju povećati unos vode i sokova prije same aktivnosti.

     Ako je mokraća bistra, hidrirani ste u dovoljnoj mjeri. Međutim ako je ona intenzivno jače žuta, organizam treba tekućinu! Ako tijelo ima dovoljnu ko­ličinu tekućine, koža je mekana i elas­tična. Kad je tijelo dehidrirano, koža postaje sve više suha i kruta. Liječenje dehidracije zahtijeva mirovanje na svježem, hladnom mjestu, uzimanje tekućine - u težim slučajevima i putem infuzije. Dobra metoda za nadomje- štanje elektrolita je pileća juha, koja je izvrstan izvor vode, kalija i soli. Prepo­ručljivo je nositi odgovarajuću odjeću, koja omogućuje tijelu da „diše" i tako se samo hladi.

     Tinejdžeri i mlađe odrasle osobe skloni su postupati sa svojim tijelom kao da su besmrtni. Oni su posebno ra­njivi na iscrpljenost i dehidraciju u vri­jeme kad ih neko sportsko natjecanje, ponos, ambicije ili obaveze tjeraju da postižu što bolje rezultate, a zanema­ruju temeljne ljudske potrebe - umje­renost, odmor i vodu. Ne dopustite da se to i vama dogodi!

dr. Ivo Belan