UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


MUKE PO REŽIJAMA

Kada nastupa zastara za naplatu računa?

 

     Često se u praksi susrećemo sa slučajevima gdje potroša­či dobivaju opomene za račune od prije tri, pet, pa i 10 godina. Budući da nemaju uvijek sačuvane uplatnice tih računa, ponovo ih plaćaju, što je pogrešno. Kako riješiti ovaj problem? Treba se pozvati na zastaru i račun se ne mora pono­vo plaćati.

     Svi računi koje plaćamo svaki mjesec ili tzv. režije, suklad­no odredbama Zakona o zaštiti potrošača zastarijevaju godinu dana od njihova dospijeća, osim komunalne naknade koja za­starijeva za tri godine. Primjerice, račun za potrošnju električne energije koji je imao datum dospijeća, odnosno plaćanja 15. lip­nja 2017. zastarijeva 16. lipnja 2018. Zastara se uvijek računa od prvog sljedećeg dana od dospijeća računa. To konkretno znači da potrošač nakon tog datuma nije obvezan platiti taj račun.

     Ovdje treba biti na oprezu, jer zastara ne djeluje automatski, već se potrošač pisanim putem treba obratiti davatelju usluge ili javnom bilježniku, ako je on poslao opomenu i pozvati se na zastaru. Prigovor na dostavljenu opomenu za zastarjeli račun treba napisati odmah, a najkasnije 15 dana od primitka opome­ne i poslati poštom, preporučeno s povratnicom.

     Ako je potraživanje već utuženo, a bilo je u zastari, potrošač se i na sudu treba pozvati na zastaru. Naime, sud ne vodi računa po službenoj dužnosti o zastari i ako se potrošač ne pozove na nju, sudit će kao da je nema, odnosno, presudit će da je potro­šač dužan platiti račun koji se potražuje.

     Komunalna naknada je vrsta poreza i za nju zastara nastupa protekom roka od tri godine. Ako potrošač dobije opomenu za neplaćenu komunalnu naknadu, a prošlo je više od tri godine od njezina dospijeća, treba postupiti jednako kao i u slučaju ra­čuna za „režije". Ako je potraživanje za komunalnu naknadu već utuženo i postoji pravomoćna sudska presuda i ovršno rješenje, zastara nastupa nakon 10 godina od pravomoćnosti.

     Potrošači, također, moraju paziti da ne prekinu zastaru, pri­mjerice tako da im se ponudi da plate samo kamate ili potpišu izjavu da će podmiriti dugovanje. Ako učine neku od tih radnji, zastara se prekida i ponovo teče rok od 10 godina kada se dug može naplatiti.

Ana Knežević, predsjednica HUZP