UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

HOĆE LI POSKUPJETI POGREBI?

Bitka za monopol na grobljima

 

     Krajem ožujka 2018. ogromnu su halabuku u javnosti izazvali napisi o poskupljenju pogrebnih usluga i naknada izazvani 19. po redu izmjenom Zakona o komunalnoj djelatnosti. Novi Zakon je u veljači prošao prvo čitanje u Saboru, trenutno se nalazi u drugom či­tanju i izvjesno je da će u skorije vrijeme biti izglasan.

     Naime, mnogi su protumačili nove odredbe Zakona, koje se odnose na obavljanje pogrebnih usluga kao napad na komunalne tvrtke koje ih u manjim gradovima obavljaju, što bi posljedično dovelo do poskupljenja grobnih nakna­da, ali i samog ukopa, cvijeća, svijeća i svega ostalog što se treba pripremiti da traju kako su ovdje zakinuti, iako, uz Zakon o komunalnom gospodarstvu, postoji Zakon o komunalnoj djelatnosti koji bi trebao sve regulirati.

     „Dvadeset i nešto godina se borimo da uvedemo red u pogrebničku djelat­nost. Ona se dijeli na dva segmenta; po­grebničku djelatnost i pogrebničku ko­munalnu djelatnost. Mi radimo sve, od balzamiranja pokojnika do prodaje cvi­jeća, a komunalci bi trebali samo brinuti o održavanju groblja. Čak je i ministar ranije dao naputak da komunalne firme ne mogu ishoditi dozvole za komunalne djelatnosti, a one su svoje ljude slale na stručne ispite. Nitko se ne pridržava za­kona, od države, pa nadalje", kaže Damir Sapanjoš, predsjednik Udruge pogreb­nika Hrvatske.

     Gordijski je to čvor kojeg, čini se, nit­ko neće raspetljati. S obzirom da se ci­jene ispraćaja u Hrvatskoj kreću od pet do petnaest tisuća kuna, nijedna se od zaraćenih strana ne pita koliko si oža­lošćene obitelji mogu priuštiti njihovo prepucavanje.   Doduše, prijedlog novog Zakona o komunalnoj djelatnosti uvr­štava samo održavanje groblja i krema­torija te usluge ispraćaja, ukopa i kremi- ranja pokojnika. Osim toga u 26. članku Zakona predviđa se da „predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i drugu djelatnost koja se smatra komunalnom djelatnosti".

     Zakonom je određeno da to mogu biti trgovačka društva (privatni pogreb­nici), javne ustanove (komunalna druš­tva), službe, te pravne i fizičke osobe na temelju koncesije ili ugovora o obav­ljanju komunalne djelatnosti. Upravo ovdje leži najveći problem, jer i jedni i drugi smatraju da će time biti oštećeni, odnosno da će teško moći pokriti svoje troškove, ako se koncesije daju drugoj strani. Četiri sindikalne središnjice su ovdje na strani komunalnih poduzeća i imaju jasan argument.

     „Smatramo kako za dio komunalnih djelatnosti, koje su od posebnog javnog interesa (kao što su: opskrba i gospo­darenje pitkom vodom, odvoz otpada, kanalizacija i odvodnja, kremiranje, ukop...) ni pod koju cijenu ne bi smjele biti otvorene mogućnosti za koncesioni- ranje. Naime, takve usluge, kao one od izrazite važnosti za građane i gospodar­stvo ne smiju biti predmet komercija- lizacije, već moraju biti i ostati lako do­stupne svima, a ne smiju biti osnova za stjecanje zarade i dobiti privatnih kon- cesionara kroz podizanje cijena ili smanjenje razina usluga. Kakve bi im se tek neslućene mogućnosti za takva postu­panja otvorile koncesioniranjem nekih vitalno važnih komunalnih djelatnosti, kroz komercijalizaciju i podizanje cijena te maksimalno iskorištavanje zaposle­nih i njihovo minimalno plaćanje. Povrh rečenog, za tvrtke u vlasništvu lokalne samouprave koje obavljaju komunalne djelatnosti treba zakonom otvoriti mo­gućnost popratnog obavljanja i nekih komercijalnih poslova čija mogućnost proizlazi iz obavljanja osnovne komu­nalne djelatnosti. Sredstva priskrbljena na taj način mogla bi se utrošiti na bolje opremanje i organiziranje tih istih tvrt­ki i njihove osnovne djelatnosti, a što bi značilo uštede i smanjenje troškova za lokalno gospodarstvo i građane kao korisnike njihovih usluga", stoji u Izdvo­jenom mišljenju sindikalnih središnjica, vezanom za donošenje Zakona o komu­nalnom gospodarstvu.

Puno vike nizašto

     No, čini se kako su svi oglasili uzbunu oko krivog zakona. Iz Ministarstva gradi­teljstva, koje je predlagač novog Zakona o komunalnoj djelatnosti, dobili smo šturi odgovor kako se ne planiraju kon­cesije za pogrebnike, a promjene cijena svih komunalnih usluga prvo trebaju biti odobrene od gradonačelnika ili načelni­ka općina nakon detaljnog obrazloženja.

     Problem koji muči sve strane u ovoj priči reguliran je Zakonom o pogrebnič- koj djelatnosti iz 2015. u kojem u članku 4. stoji: „Pogrebnik je trgovačko društvo, trgovac pojedinac ili obrtnik upisan u odgovarajući registar za obavljanje po- grebničke djelatnosti koji ima sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, osim mrtvozornika imenovanog sukladno po­sebnim propisima koji reguliraju orga­nizaciju i rad mrtvozorničke službe", a u članku 24. stoji kako će sve koncesije biti ukinute stupanjem na snagu tog Zako­na, što je bilo prije tri godine.

     Dakle, cijene se neće mijenjati i neće se pripreme za ispraćaj obavljati na više mjesta, osim ako to već nije uobičajena praksa ili ako to ne odluči prvi čovjek grada ili općine. Kako bi prepucavanje između komunalaca i privatnih pogreb­nika prestalo, treba mijenjati Zakon o po- grebničkoj djelatnosti i to tako da bude usklađen sa Zakonom o komunalnoj djelatnosti u definiranju toga tko smije obavljati pogrebničke usluge.

Milan Dalmacija