UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

HOĆE LI POSKUPJETI POGREBI?

Bitka za monopol na grobljima

 

     Krajem ožujka 2018. ogromnu su halabuku u javnosti izazvali napisi o poskupljenju pogrebnih usluga i naknada izazvani 19. po redu izmjenom Zakona o komunalnoj djelatnosti. Novi Zakon je u veljači prošao prvo čitanje u Saboru, trenutno se nalazi u drugom či­tanju i izvjesno je da će u skorije vrijeme biti izglasan.

     Naime, mnogi su protumačili nove odredbe Zakona, koje se odnose na obavljanje pogrebnih usluga kao napad na komunalne tvrtke koje ih u manjim gradovima obavljaju, što bi posljedično dovelo do poskupljenja grobnih nakna­da, ali i samog ukopa, cvijeća, svijeća i svega ostalog što se treba pripremiti da traju kako su ovdje zakinuti, iako, uz Zakon o komunalnom gospodarstvu, postoji Zakon o komunalnoj djelatnosti koji bi trebao sve regulirati.

     „Dvadeset i nešto godina se borimo da uvedemo red u pogrebničku djelat­nost. Ona se dijeli na dva segmenta; po­grebničku djelatnost i pogrebničku ko­munalnu djelatnost. Mi radimo sve, od balzamiranja pokojnika do prodaje cvi­jeća, a komunalci bi trebali samo brinuti o održavanju groblja. Čak je i ministar ranije dao naputak da komunalne firme ne mogu ishoditi dozvole za komunalne djelatnosti, a one su svoje ljude slale na stručne ispite. Nitko se ne pridržava za­kona, od države, pa nadalje", kaže Damir Sapanjoš, predsjednik Udruge pogreb­nika Hrvatske.

     Gordijski je to čvor kojeg, čini se, nit­ko neće raspetljati. S obzirom da se ci­jene ispraćaja u Hrvatskoj kreću od pet do petnaest tisuća kuna, nijedna se od zaraćenih strana ne pita koliko si oža­lošćene obitelji mogu priuštiti njihovo prepucavanje.   Doduše, prijedlog novog Zakona o komunalnoj djelatnosti uvr­štava samo održavanje groblja i krema­torija te usluge ispraćaja, ukopa i kremi- ranja pokojnika. Osim toga u 26. članku Zakona predviđa se da „predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i drugu djelatnost koja se smatra komunalnom djelatnosti".

     Zakonom je određeno da to mogu biti trgovačka društva (privatni pogreb­nici), javne ustanove (komunalna druš­tva), službe, te pravne i fizičke osobe na temelju koncesije ili ugovora o obav­ljanju komunalne djelatnosti. Upravo ovdje leži najveći problem, jer i jedni i drugi smatraju da će time biti oštećeni, odnosno da će teško moći pokriti svoje troškove, ako se koncesije daju drugoj strani. Četiri sindikalne središnjice su ovdje na strani komunalnih poduzeća i imaju jasan argument.

     „Smatramo kako za dio komunalnih djelatnosti, koje su od posebnog javnog interesa (kao što su: opskrba i gospo­darenje pitkom vodom, odvoz otpada, kanalizacija i odvodnja, kremiranje, ukop...) ni pod koju cijenu ne bi smjele biti otvorene mogućnosti za koncesioni- ranje. Naime, takve usluge, kao one od izrazite važnosti za građane i gospodar­stvo ne smiju biti predmet komercija- lizacije, već moraju biti i ostati lako do­stupne svima, a ne smiju biti osnova za stjecanje zarade i dobiti privatnih kon- cesionara kroz podizanje cijena ili smanjenje razina usluga. Kakve bi im se tek neslućene mogućnosti za takva postu­panja otvorile koncesioniranjem nekih vitalno važnih komunalnih djelatnosti, kroz komercijalizaciju i podizanje cijena te maksimalno iskorištavanje zaposle­nih i njihovo minimalno plaćanje. Povrh rečenog, za tvrtke u vlasništvu lokalne samouprave koje obavljaju komunalne djelatnosti treba zakonom otvoriti mo­gućnost popratnog obavljanja i nekih komercijalnih poslova čija mogućnost proizlazi iz obavljanja osnovne komu­nalne djelatnosti. Sredstva priskrbljena na taj način mogla bi se utrošiti na bolje opremanje i organiziranje tih istih tvrt­ki i njihove osnovne djelatnosti, a što bi značilo uštede i smanjenje troškova za lokalno gospodarstvo i građane kao korisnike njihovih usluga", stoji u Izdvo­jenom mišljenju sindikalnih središnjica, vezanom za donošenje Zakona o komu­nalnom gospodarstvu.

Puno vike nizašto

     No, čini se kako su svi oglasili uzbunu oko krivog zakona. Iz Ministarstva gradi­teljstva, koje je predlagač novog Zakona o komunalnoj djelatnosti, dobili smo šturi odgovor kako se ne planiraju kon­cesije za pogrebnike, a promjene cijena svih komunalnih usluga prvo trebaju biti odobrene od gradonačelnika ili načelni­ka općina nakon detaljnog obrazloženja.

     Problem koji muči sve strane u ovoj priči reguliran je Zakonom o pogrebnič- koj djelatnosti iz 2015. u kojem u članku 4. stoji: „Pogrebnik je trgovačko društvo, trgovac pojedinac ili obrtnik upisan u odgovarajući registar za obavljanje po- grebničke djelatnosti koji ima sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, osim mrtvozornika imenovanog sukladno po­sebnim propisima koji reguliraju orga­nizaciju i rad mrtvozorničke službe", a u članku 24. stoji kako će sve koncesije biti ukinute stupanjem na snagu tog Zako­na, što je bilo prije tri godine.

     Dakle, cijene se neće mijenjati i neće se pripreme za ispraćaj obavljati na više mjesta, osim ako to već nije uobičajena praksa ili ako to ne odluči prvi čovjek grada ili općine. Kako bi prepucavanje između komunalaca i privatnih pogreb­nika prestalo, treba mijenjati Zakon o po- grebničkoj djelatnosti i to tako da bude usklađen sa Zakonom o komunalnoj djelatnosti u definiranju toga tko smije obavljati pogrebničke usluge.

Milan Dalmacija