UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

HOĆE LI POSKUPJETI POGREBI?

Bitka za monopol na grobljima

 

     Krajem ožujka 2018. ogromnu su halabuku u javnosti izazvali napisi o poskupljenju pogrebnih usluga i naknada izazvani 19. po redu izmjenom Zakona o komunalnoj djelatnosti. Novi Zakon je u veljači prošao prvo čitanje u Saboru, trenutno se nalazi u drugom či­tanju i izvjesno je da će u skorije vrijeme biti izglasan.

     Naime, mnogi su protumačili nove odredbe Zakona, koje se odnose na obavljanje pogrebnih usluga kao napad na komunalne tvrtke koje ih u manjim gradovima obavljaju, što bi posljedično dovelo do poskupljenja grobnih nakna­da, ali i samog ukopa, cvijeća, svijeća i svega ostalog što se treba pripremiti da traju kako su ovdje zakinuti, iako, uz Zakon o komunalnom gospodarstvu, postoji Zakon o komunalnoj djelatnosti koji bi trebao sve regulirati.

     „Dvadeset i nešto godina se borimo da uvedemo red u pogrebničku djelat­nost. Ona se dijeli na dva segmenta; po­grebničku djelatnost i pogrebničku ko­munalnu djelatnost. Mi radimo sve, od balzamiranja pokojnika do prodaje cvi­jeća, a komunalci bi trebali samo brinuti o održavanju groblja. Čak je i ministar ranije dao naputak da komunalne firme ne mogu ishoditi dozvole za komunalne djelatnosti, a one su svoje ljude slale na stručne ispite. Nitko se ne pridržava za­kona, od države, pa nadalje", kaže Damir Sapanjoš, predsjednik Udruge pogreb­nika Hrvatske.

     Gordijski je to čvor kojeg, čini se, nit­ko neće raspetljati. S obzirom da se ci­jene ispraćaja u Hrvatskoj kreću od pet do petnaest tisuća kuna, nijedna se od zaraćenih strana ne pita koliko si oža­lošćene obitelji mogu priuštiti njihovo prepucavanje.   Doduše, prijedlog novog Zakona o komunalnoj djelatnosti uvr­štava samo održavanje groblja i krema­torija te usluge ispraćaja, ukopa i kremi- ranja pokojnika. Osim toga u 26. članku Zakona predviđa se da „predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i drugu djelatnost koja se smatra komunalnom djelatnosti".

     Zakonom je određeno da to mogu biti trgovačka društva (privatni pogreb­nici), javne ustanove (komunalna druš­tva), službe, te pravne i fizičke osobe na temelju koncesije ili ugovora o obav­ljanju komunalne djelatnosti. Upravo ovdje leži najveći problem, jer i jedni i drugi smatraju da će time biti oštećeni, odnosno da će teško moći pokriti svoje troškove, ako se koncesije daju drugoj strani. Četiri sindikalne središnjice su ovdje na strani komunalnih poduzeća i imaju jasan argument.

     „Smatramo kako za dio komunalnih djelatnosti, koje su od posebnog javnog interesa (kao što su: opskrba i gospo­darenje pitkom vodom, odvoz otpada, kanalizacija i odvodnja, kremiranje, ukop...) ni pod koju cijenu ne bi smjele biti otvorene mogućnosti za koncesioni- ranje. Naime, takve usluge, kao one od izrazite važnosti za građane i gospodar­stvo ne smiju biti predmet komercija- lizacije, već moraju biti i ostati lako do­stupne svima, a ne smiju biti osnova za stjecanje zarade i dobiti privatnih kon- cesionara kroz podizanje cijena ili smanjenje razina usluga. Kakve bi im se tek neslućene mogućnosti za takva postu­panja otvorile koncesioniranjem nekih vitalno važnih komunalnih djelatnosti, kroz komercijalizaciju i podizanje cijena te maksimalno iskorištavanje zaposle­nih i njihovo minimalno plaćanje. Povrh rečenog, za tvrtke u vlasništvu lokalne samouprave koje obavljaju komunalne djelatnosti treba zakonom otvoriti mo­gućnost popratnog obavljanja i nekih komercijalnih poslova čija mogućnost proizlazi iz obavljanja osnovne komu­nalne djelatnosti. Sredstva priskrbljena na taj način mogla bi se utrošiti na bolje opremanje i organiziranje tih istih tvrt­ki i njihove osnovne djelatnosti, a što bi značilo uštede i smanjenje troškova za lokalno gospodarstvo i građane kao korisnike njihovih usluga", stoji u Izdvo­jenom mišljenju sindikalnih središnjica, vezanom za donošenje Zakona o komu­nalnom gospodarstvu.

Puno vike nizašto

     No, čini se kako su svi oglasili uzbunu oko krivog zakona. Iz Ministarstva gradi­teljstva, koje je predlagač novog Zakona o komunalnoj djelatnosti, dobili smo šturi odgovor kako se ne planiraju kon­cesije za pogrebnike, a promjene cijena svih komunalnih usluga prvo trebaju biti odobrene od gradonačelnika ili načelni­ka općina nakon detaljnog obrazloženja.

     Problem koji muči sve strane u ovoj priči reguliran je Zakonom o pogrebnič- koj djelatnosti iz 2015. u kojem u članku 4. stoji: „Pogrebnik je trgovačko društvo, trgovac pojedinac ili obrtnik upisan u odgovarajući registar za obavljanje po- grebničke djelatnosti koji ima sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, osim mrtvozornika imenovanog sukladno po­sebnim propisima koji reguliraju orga­nizaciju i rad mrtvozorničke službe", a u članku 24. stoji kako će sve koncesije biti ukinute stupanjem na snagu tog Zako­na, što je bilo prije tri godine.

     Dakle, cijene se neće mijenjati i neće se pripreme za ispraćaj obavljati na više mjesta, osim ako to već nije uobičajena praksa ili ako to ne odluči prvi čovjek grada ili općine. Kako bi prepucavanje između komunalaca i privatnih pogreb­nika prestalo, treba mijenjati Zakon o po- grebničkoj djelatnosti i to tako da bude usklađen sa Zakonom o komunalnoj djelatnosti u definiranju toga tko smije obavljati pogrebničke usluge.

Milan Dalmacija