UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SAMOUBOJSTVA STARIJIH OSOBA

Stariji dižu ruku na sebe češće nego ostali

 

     Samoubojstvo je i dalje tabu tema u javnosti, iako je jasna potreba o tome razgovarati i ozbiljno promišljati. Hr­vatska, srećom, nije ekstreman primjer, no određeni trendovi postaju zanimljivi. Oni se, nažalost, uglavnom vežu za starije oso­be, koje se sve manje libe dići ruku na sebe.

     Prema podacima Državnog zavoda za statistiku i MUP-a za razdoblje od 2007. do 2017., osobe starije od 60 godina čine između 40 i 50 posto svih suicida u Hr­vatskoj na godišnjoj razini. Ukupna stopa samoubojstava starijih od 60 godina veća je nego u ostalim dobnim skupinama. Pri­tom je najgora bila 2008. kada su sebi pre­sudile čak 402 starije osobe. Upečatljiv je i podatak da se u dva do tri puta većoj mjeri ubijaju muškarci, nego žene. Možda kao još uvijek tradicionalno društvu stavljamo preveliki teret na muškarca za primarnog hranitelja obitelji.

Alarmantnih 50 posto

     S druge strane, najmanji broj samou­bojstava starijih osoba zabilježen je 2013. kad je 271 osoba odlučila skončati na ovaj način. Također, to je godina u kojoj je su­icid počinilo najmanje starijih žena (67) i muškaraca (204). Iz cjelokupne statistike vidljivo je da je broj samoubojstava kod starijih osoba u blagome porastu, naroči­to u posljednje tri godine.

     Dok je Hrvatska prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2012. prema broju samoubojstava bila u prosje­ku (11,6 osoba na 100.000 stanovnika), ne smije se dopustiti mogući porast trenda, za što je potrebno ozbiljno poraditi na prevenciji.

     Teško je od oka prosuditi što su sve razlozi rastućem broju samoubojica u starijoj dobnoj skupini, no motivi se ipak naziru.

     „Stari su često i žrtve prijevara, ili pak naglo osiromaše odlaskom u mirovinu ili po smrti partnera, ili otkaza prije mirovi­ne. Neizlječive bolesti i tjelesna patnja ta­kođer su česti razlozi za samoubojstvo, a tu je i samoća", ističe psihologinja SUH-a Biserka Budigam, te dodaje kako ima i drugih uzročnika, poput pronalaska utje­he u alkoholu, opijatima i sličnom. Česti simptom je i nepovjerenje prema psiho­lozima ili bilo kojoj drugoj vrsti stručne pomoći.

     Brojni domaći i strani psiholozi i so­ciolozi pokušali su pronaći sve uzroke suicida. Većina ih se slaže kako su, osim psihičkih stanja, to i društvene okolnosti. Tako psihijatrinja Dragica Kozarić-Kova- čić sa suradnicima navodi da su „samou­bojstva češća u doba velikih ekonomskih kriza, a stagniraju i vrijeme gospodarskog napretka. Suprotno laičkom očekivanju, stopa samoubojstava smanjuje se tijekom ratnih razdoblja, a povećava u poratnom razdoblju." Ista znanstvenica navodi i kako je opće poznata činjenica da su samou­bojstva češća u velikim gradovima i kod starijih ljudi.

Brojni motivi

     Starost donosi veću emocionalnu osjetljivost, pa „okidači" za suicid mogu biti posvuda. Najbolnije od svega jest to što se potencijalni samoubojice često obraćaju svojim bližnjima, te otvoreno iskazuju namjeru suicida. Stoga je važno što više razgovarati, ali i ozbiljno shvatiti i zaustaviti potencijalnog samoubojicu u naumu. U tom smislu, ističe psihologinja Budigam „svatko je odgovoran za samou­bojstvo čovjeka iz svoga okruženja". Kako statistika kaže, češće će to biti muškarac negoli žena.

     Sociolog Aleksandar Štulhofer je proučavao poveznicu između suicida i socijalne isključenosti. Definirao je socijalnu isključenost kao „začarani krug koji čine nezaposlenost, siromaštvo i socijalna izolacija" i zaključio kako je povezanost socijalne isključenosti i samoubojstva najčešće neizravna, ali navodi kako je ipak moguće da se kod dugotrajne socijalne isključenosti mogu pojačati čimbenici koji utječu na odluku o počinjenju suicida. U Hrvatskoj, gdje je svaka treća osoba starija od 65 godina u zoni siromaštva, logično je pretpostaviti visok utjecaj siromaštva, ovrha, dugova, gubitka dostojanstva. Ništa čudno da broj samoubojica, osobito ranjive kategorije starijih osoba, raste. Čak 78% svih globalno počinjenih samoubojstava bilježe se u zemljama s niskom ili srednjom ekonomskom razvijenošću. A Hrvatska razvojno uporno klizi ka dnu; sada smo tek nešto razvijeniji od Bugarske.

     Ako ćemo gledati ukupnu statistiku, u Hrvatskoj svakog dana dvije osobe skončaju život od vlastite ruke, a još dvije to pokušaju. Hrvatska je prošla ratno i poratno razdoblje te ekonomsku krizu, pa je, prema mišljenju stručnjaka, izvjesno da su upravo to bili uzročnici povećanog broja samoubojstava u pojedinim razdobljima. No i raspad tradicionalne obitelji i sve veća usamljenost, koja je u trećoj životnoj dobi učestala, faktori su koji utječu na sve veći postotak samoubojstava baka i djedova.

      Da, stope smrtnosti zbog samoubojstava rastu s dobi. Samoubojica će vjerojatnije biti stariji muškarac koji će skratiti svoje muke vješanjem i to u urbanom kontinentalnom dijelu Hrvatske. Teško je spriječiti, no neke preventivne mjere mogu se poduzeti, primjerice, povećanje mirovina, otvaranje klubova i programa za starije u gradovima sjevera Hrvatske. Prije svega, potrebno je vratiti dostojanstvo starijim osobama.

Milan Dalmacija