UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAJEDNIČKI STAV UMIROVLJENIČKIH UDRUGA

Zašto SUH i MUH podržavaju početak reforme drugog stupa

 

     Nema stvarne mirovinske reforme u Hrvatskoj bez dva važna pre­duvjeta: da se razradi i provede cjelovita reforma obveznog drugog mirovinskog stupa, te da se provede odvajanje svih mirovina prema poseb­nim propisima. Kad se od ukupnog go­dišnjeg troška za sve mirovine (38 mi­lijardi kuna) odbije 21 milijarda kuna prikupljena doprinosima, ostaje ma­njak od 17 milijardi. No, od toga nešto više od 6 milijardi godišnje čini trošak drugog obveznog mirovinskog stupa (pet posto doprinosa, kamate i nakna­de), a oko 6 milijardi je trošak mirovi­na po posebnim propisima. Sve druge mirovine temeljem rada i solidarnosti (obiteljske, invalidske) su izrazito niske i terete javni proračun samo s dodat­nih pet milijardi kuna", stoji u priopće­nju kojeg su potpisali Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske.

     Motiv je bilo predstavljanje glavnih mjera koje Ministarstvo rada i mirovin­skog sustava želi implementirati u mi­rovinsku reformu i početi s njihovom primjenom već od 1. siječnja. Najvaž­nija mjera je omogućavanje dobrovolj­nog prelaska osiguranika iz drugog u prvi stup prilikom umirovljenja, čime bi automatski stekli pravo i na dodatak do 27 posto, koji je uveden samo za umirovljene iz prvog stupa. SUH i MUH napominju kako je „ministar Marko Pa- vić posve razložno iznio taj prijedlog i njime nije ukinuo drugi mirovinski stup, ali je načeo reformu drugog ob­veznog mirovinskog stupa i tako prvi put uvažio i mišljenja koja Matica i Sindikat umirovljenika već godinama iznose."

     Ovaj prijedlog ministra je na zadnje noge podigao bankarski lobi i zago­vornike privatiziranog mirovinskog su­stava, osobito iz akademske zajednice, koji se u medijima predstavljaju kao spasitelji umirovljenika. No, istina je sasvim drugačija, a srećom je to i mini­star shvatio. Već je i samo njegovo uvo­đenje 2002. godine bilo sumnjivo, jer je ishođeno pritiskom Svjetske banke.

Štetan za državu i umirovljenike

     „Drugi stup je nastao tako što je smanjena uplata u prvi stup generacij­ske solidarnosti sa 20 na 15 posto od bruto plaće zaposlenih pa se pet posto obavezno uplaćuje u drugi stup. Preba­civanjem tih pet posto, što je godišnje više od pet milijardi kuna, u privatne mirovinske fondove, stvoren je ogro­man financijski nedostatak za isplatu sadašnjih mirovi­na pa se to namiruje iz dr­žavnog proračuna.    Država stoga uzima taj isti novac od bankara, zadužuje se i plaća visoke kamate pa je takav model doveo do enormnog povećanja dr­žavnog javnog duga", stoji u priopćenju.

     Ne treba niti spomi­njati da članice Europske unije ne poznaju ovakav model obveznog drugog mirovinskog stupa, kakav ima Hrvatska. Čak su i one zemlje koje su donedavno imale takav model, odlu­čile prijeći na dobrovoljni model drugog stupa i tako spasile svoje umirovljenike i javne financije. Redom su to Poljska, Slovačka, Mađar­ska, Bugarska i Rumunjska, a Slovenci i Česi su nakon podrobnih analiza još pri­je 16 godina odbile uvesti obvezni drugi stup u svoje mirovinske sustave. Dakle, svi su glupi i razvijaju se, a Hrvati su pametni i nazadu­ju. Hrvatska je kao Pale sam na svijetu, a bankarski lobiji tu vide priliku.

     „U drugom stupu sada je u Hrvatskoj akumulirano oko 95 mili­jardi kuna i očito je to preveliki zalogaj, koji traži vrlo ozbiljne i odgovorne odlu­ke o njegovoj sudbini, ali se ne smiju za­nemariti iskustva drugih zemalja. Proti­vimo se povećanju izdvajanja u drugi stup, a posebno ne na račun prvog stu­pa iz kojeg mirovinu primaju gotovo svi sadašnji umirovljenici", kažu u SUH-u i MUH-u i dodaju kako je potrebno izvr­šiti dubinsku reformu drugog stupa.

Dajte svima 27 posto iz svog džepa

     Razloga za to je mnogo, počevši od rastućeg siromaštva starijih osoba, koje sa sobom nosi i druge negativne posljedice, preko javnih financija op­terećenih s 9,3 milijarde kuna tranzicij­skog troška, koji je ustvari dug privat­nih mirovinskih fondova, pa do činje­nica da svi osigurani u drugom stupu nemaju pravo na mirovinski dodatak od 27 posto. SUH i MUH podržavaju rješavanje ovog problema, koji će u mnogočemu olakšati svima rođenima 1962. godine i kasnije, ali i upozorava­ju: „Kad je riječ o dodatku na mirovinu od 27 posto, glasnogovornici financij­ske industrije netočno, tendenciozno i namjerno stvaraju paniku, jer ovdje nitko nikome ništa ne otima i ne odu­zima. Pravo na dodatak na mirovinu imaju samo umirovljenici koji su mi­rovinu ostvarili isključivo prema Za­konu o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 1999. na dalje. Od 1. siječnja 2012. dodatak na mirovinu postao je sastavni dio mirovine, ali se on ne od­nosi na umirovljenike koji ne uplaćuju puni mirovinski doprinos od 20 posto u prvi stup."

     SUH i MUH smatraju ovo dobrim početkom mirovinske reforme, ali po­učeni iskustvima dosadašnjih 17 loših pokušaja, pušu i na hladno. Uz ove mjere predlažu i promjenu formule za usklađivanje mirovina, uvođenje mini­malne mirovine i drugih mjera kojima bi se zaustavilo daljnje siromašenje umirovljenika. Velika su očekivanja umirovljeničkih udruga od MRMS-a i Vlade da već u ovoj reformi nađu na­čina za to.