UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAJEDNIČKI STAV UMIROVLJENIČKIH UDRUGA

Zašto SUH i MUH podržavaju početak reforme drugog stupa

 

     Nema stvarne mirovinske reforme u Hrvatskoj bez dva važna pre­duvjeta: da se razradi i provede cjelovita reforma obveznog drugog mirovinskog stupa, te da se provede odvajanje svih mirovina prema poseb­nim propisima. Kad se od ukupnog go­dišnjeg troška za sve mirovine (38 mi­lijardi kuna) odbije 21 milijarda kuna prikupljena doprinosima, ostaje ma­njak od 17 milijardi. No, od toga nešto više od 6 milijardi godišnje čini trošak drugog obveznog mirovinskog stupa (pet posto doprinosa, kamate i nakna­de), a oko 6 milijardi je trošak mirovi­na po posebnim propisima. Sve druge mirovine temeljem rada i solidarnosti (obiteljske, invalidske) su izrazito niske i terete javni proračun samo s dodat­nih pet milijardi kuna", stoji u priopće­nju kojeg su potpisali Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske.

     Motiv je bilo predstavljanje glavnih mjera koje Ministarstvo rada i mirovin­skog sustava želi implementirati u mi­rovinsku reformu i početi s njihovom primjenom već od 1. siječnja. Najvaž­nija mjera je omogućavanje dobrovolj­nog prelaska osiguranika iz drugog u prvi stup prilikom umirovljenja, čime bi automatski stekli pravo i na dodatak do 27 posto, koji je uveden samo za umirovljene iz prvog stupa. SUH i MUH napominju kako je „ministar Marko Pa- vić posve razložno iznio taj prijedlog i njime nije ukinuo drugi mirovinski stup, ali je načeo reformu drugog ob­veznog mirovinskog stupa i tako prvi put uvažio i mišljenja koja Matica i Sindikat umirovljenika već godinama iznose."

     Ovaj prijedlog ministra je na zadnje noge podigao bankarski lobi i zago­vornike privatiziranog mirovinskog su­stava, osobito iz akademske zajednice, koji se u medijima predstavljaju kao spasitelji umirovljenika. No, istina je sasvim drugačija, a srećom je to i mini­star shvatio. Već je i samo njegovo uvo­đenje 2002. godine bilo sumnjivo, jer je ishođeno pritiskom Svjetske banke.

Štetan za državu i umirovljenike

     „Drugi stup je nastao tako što je smanjena uplata u prvi stup generacij­ske solidarnosti sa 20 na 15 posto od bruto plaće zaposlenih pa se pet posto obavezno uplaćuje u drugi stup. Preba­civanjem tih pet posto, što je godišnje više od pet milijardi kuna, u privatne mirovinske fondove, stvoren je ogro­man financijski nedostatak za isplatu sadašnjih mirovi­na pa se to namiruje iz dr­žavnog proračuna.    Država stoga uzima taj isti novac od bankara, zadužuje se i plaća visoke kamate pa je takav model doveo do enormnog povećanja dr­žavnog javnog duga", stoji u priopćenju.

     Ne treba niti spomi­njati da članice Europske unije ne poznaju ovakav model obveznog drugog mirovinskog stupa, kakav ima Hrvatska. Čak su i one zemlje koje su donedavno imale takav model, odlu­čile prijeći na dobrovoljni model drugog stupa i tako spasile svoje umirovljenike i javne financije. Redom su to Poljska, Slovačka, Mađar­ska, Bugarska i Rumunjska, a Slovenci i Česi su nakon podrobnih analiza još pri­je 16 godina odbile uvesti obvezni drugi stup u svoje mirovinske sustave. Dakle, svi su glupi i razvijaju se, a Hrvati su pametni i nazadu­ju. Hrvatska je kao Pale sam na svijetu, a bankarski lobiji tu vide priliku.

     „U drugom stupu sada je u Hrvatskoj akumulirano oko 95 mili­jardi kuna i očito je to preveliki zalogaj, koji traži vrlo ozbiljne i odgovorne odlu­ke o njegovoj sudbini, ali se ne smiju za­nemariti iskustva drugih zemalja. Proti­vimo se povećanju izdvajanja u drugi stup, a posebno ne na račun prvog stu­pa iz kojeg mirovinu primaju gotovo svi sadašnji umirovljenici", kažu u SUH-u i MUH-u i dodaju kako je potrebno izvr­šiti dubinsku reformu drugog stupa.

Dajte svima 27 posto iz svog džepa

     Razloga za to je mnogo, počevši od rastućeg siromaštva starijih osoba, koje sa sobom nosi i druge negativne posljedice, preko javnih financija op­terećenih s 9,3 milijarde kuna tranzicij­skog troška, koji je ustvari dug privat­nih mirovinskih fondova, pa do činje­nica da svi osigurani u drugom stupu nemaju pravo na mirovinski dodatak od 27 posto. SUH i MUH podržavaju rješavanje ovog problema, koji će u mnogočemu olakšati svima rođenima 1962. godine i kasnije, ali i upozorava­ju: „Kad je riječ o dodatku na mirovinu od 27 posto, glasnogovornici financij­ske industrije netočno, tendenciozno i namjerno stvaraju paniku, jer ovdje nitko nikome ništa ne otima i ne odu­zima. Pravo na dodatak na mirovinu imaju samo umirovljenici koji su mi­rovinu ostvarili isključivo prema Za­konu o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 1999. na dalje. Od 1. siječnja 2012. dodatak na mirovinu postao je sastavni dio mirovine, ali se on ne od­nosi na umirovljenike koji ne uplaćuju puni mirovinski doprinos od 20 posto u prvi stup."

     SUH i MUH smatraju ovo dobrim početkom mirovinske reforme, ali po­učeni iskustvima dosadašnjih 17 loših pokušaja, pušu i na hladno. Uz ove mjere predlažu i promjenu formule za usklađivanje mirovina, uvođenje mini­malne mirovine i drugih mjera kojima bi se zaustavilo daljnje siromašenje umirovljenika. Velika su očekivanja umirovljeničkih udruga od MRMS-a i Vlade da već u ovoj reformi nađu na­čina za to.