UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

UMIROVLJENIČKE UDRUGE TRAŽE PREDSTAVNIKE U UPRAVNOM VIJEĆU HZZO

Zašto ste zaobišli najveću i najranjiviju skupinu pacijenata?

     Umirovljeničke udruge Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) i Matica umirovljenika Hrvatske (MUH) u više navrata su predla­gale izmjenu stavka (2) članka 102. Zakona o obveznom zdrav­stvenom osiguranju na način da se ugrade i dva mjesta za predstavnike umirovljenika i starijih osoba, kao najveće skupine korisnika zdravstve­ne zaštite i osiguranih osoba (stavak 10. članka 7.). Time bi se Upravno vijeće s devet povećalo na jedanaest članova. No, iako je ministar Milan Kujundžić pozitivno odgovorio na takvu inicijativu, u izmjenama ZO- ZO-a nije došlo do korekcije te je stoga Sindikat umirovljenika 7. srpnja 2018. uputio novi pisani zahtjev    Radnoj skupini za izradu Nacrta prijed­loga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstve­nom osiguranju.

     U obrazloženju se navodi kako umirovljenici i starije osobe čine naj­veću skupinu osiguranih osoba i korisnika zdravstvene zaštite, a k tome su dijelom i dalje osigurane osobe (dodatni zdravstveni doprinos, do­prinos na rad uz mirovinu, itd.). Naglašeno je da umirovljeničke udru­ge imaju dva predstavnika i u Upravnom vijeću HZMO-a, te šest pred­stavnika u Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe te da je participacija predstavnika umirovljenika i starijih osoba u odlučivanju među temeljnim demokratskim pravima zajamčenima europskim i hr­vatskim vrijednosnim načelima. Očekuje se prihvaćanje ove inicijative.