UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAKON O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU

Kako obraniti javno zdravstvo

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) ima predstav­nicu (Biserka Budigam) u Radnoj skupini za izmje­nu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO). Istina, na prvom je sastanku Skupine dogovo­reno da se dostave prijedlozi o izmjenama ZOZO-a pri­je nego što se pristupi izradi prijedloga izmjena, ali na općenito pitanje stigli su i općeniti komentari. Naime, Ministarstvo zdravstva, kao inicijator izmjena ZOZO-a nije odmah dalo nikakav uvodni okvir, niti je obrazložilo motive izmjena ZOZO-a.

     SUH je podržao stavove i prijedloge Saveza samostal­nih sindikata Hrvatske, čiji je udruženi član. To je zahtjev za utvrđivanje smjera izmjena ZOZO-a podizanju kvali­tete i osiguravanju dostupnosti zdravstvenih usluga u javnom sustavu, tako da izmjene ZOZO-a treba usmjeriti k većoj fizičkoj i cjenovnoj dostupnosti javnozdravstve- nih usluga korisnicima, posebice u području primarne zdravstvene zaštite te podizanju kvalitete usluga. Pritom je važno voditi se činjenicom da je starijima, slabije obra­zovanima, siromašnima, osobama u ruralnim područji­ma i slično, pristup uslugama lošiji od onih u urbanim sredinama, obrazovanijim, bogatijima, mlađima. Stoga je zatraženo jasno razdvajanje javnog i privatnog zdrav­stva odnosno zaustavljanje prelijevanja javnih sredstava u privatne džepove. Među inim je predloženo stimulira­nje poslodavaca na zapošljavanje ili zadržavanje starijih radnika, jer kod nas postoji vidljiva dobna diskriminacija spram starijih zaposlenika. SSSH i SUH zahtijevaju osiguravanje transparentnog modela uplate sredstava iz Državnog proračuna u riznicu HZZO-a, osobito u odnosu na korisnike koje je država izu­zela iz obveze uplate doprinosa, odnosno za koje bi drža­va trebala uplaćivati sredstva u HZZO iz Državnog pro­računa, a što ne čini. Pamtimo kako je od ove vlade čak bilo glasnih prijedloga da se zdravstvena riznica ponov­no utopi u ukupnom proračunu, što bi zasigurno štetilo kvaliteti zdravstvenih usluga. Do toga, srećom, nije došlo.

     Ministarstvo je nakon toga dostavilo konkretan pri­jedlog izmjena i dopuna ZOZO-a te se analizirao članak po članak, raspravljalo o konkretnim izmjenama i za slje­deći sastanak se očekuje pročišćeni tekst, pa će se još uvijek moći revidirati i djelomično utjecati na konačno rješenje. Državni tajnik vodi sastanke, a potrebna pojaš­njenja prijedloga daju stručne suradnice. Do sada nije postignut konačni dogovor o niti jednom članku.

     Za SUH ostaje najvažnije traženje da se ZOZO hori­zontalno uskladi s drugim već usvojenim, novim ili izmi­jenjenim zakonima. Upravo sada, kad se vrše izmjene i dopune svih zakonskih akata koji reguliraju svekoliku za­štitu zdravlja, potrebno je naglasiti potrebu zaštite prava starijih osoba na brzu i svima dostupnu javnu primarnu zdravstvenu zaštitu, koja treba bezuvjetno ostati javna. Što se tiče ambulanata u domovima zdravlja, nikako se ne smiju privatizirati u potpunosti, a osobito ne odobriti preprodaju ili nasljeđivanje. Svim liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koncesionarima i zaposlenicima do­mova zdravlja treba dati iste radne uvjete i jednake ma­terijalne mogućnosti za rad i istu zaradu (plaću). Ostaje pitanje koliko će toga biti očuvano, jer određeni zdrav­stveni lobiji pokušavaju staviti sebe ispred pacijenata.