UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAKON O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU

Kako obraniti javno zdravstvo

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) ima predstav­nicu (Biserka Budigam) u Radnoj skupini za izmje­nu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO). Istina, na prvom je sastanku Skupine dogovo­reno da se dostave prijedlozi o izmjenama ZOZO-a pri­je nego što se pristupi izradi prijedloga izmjena, ali na općenito pitanje stigli su i općeniti komentari. Naime, Ministarstvo zdravstva, kao inicijator izmjena ZOZO-a nije odmah dalo nikakav uvodni okvir, niti je obrazložilo motive izmjena ZOZO-a.

     SUH je podržao stavove i prijedloge Saveza samostal­nih sindikata Hrvatske, čiji je udruženi član. To je zahtjev za utvrđivanje smjera izmjena ZOZO-a podizanju kvali­tete i osiguravanju dostupnosti zdravstvenih usluga u javnom sustavu, tako da izmjene ZOZO-a treba usmjeriti k većoj fizičkoj i cjenovnoj dostupnosti javnozdravstve- nih usluga korisnicima, posebice u području primarne zdravstvene zaštite te podizanju kvalitete usluga. Pritom je važno voditi se činjenicom da je starijima, slabije obra­zovanima, siromašnima, osobama u ruralnim područji­ma i slično, pristup uslugama lošiji od onih u urbanim sredinama, obrazovanijim, bogatijima, mlađima. Stoga je zatraženo jasno razdvajanje javnog i privatnog zdrav­stva odnosno zaustavljanje prelijevanja javnih sredstava u privatne džepove. Među inim je predloženo stimulira­nje poslodavaca na zapošljavanje ili zadržavanje starijih radnika, jer kod nas postoji vidljiva dobna diskriminacija spram starijih zaposlenika. SSSH i SUH zahtijevaju osiguravanje transparentnog modela uplate sredstava iz Državnog proračuna u riznicu HZZO-a, osobito u odnosu na korisnike koje je država izu­zela iz obveze uplate doprinosa, odnosno za koje bi drža­va trebala uplaćivati sredstva u HZZO iz Državnog pro­računa, a što ne čini. Pamtimo kako je od ove vlade čak bilo glasnih prijedloga da se zdravstvena riznica ponov­no utopi u ukupnom proračunu, što bi zasigurno štetilo kvaliteti zdravstvenih usluga. Do toga, srećom, nije došlo.

     Ministarstvo je nakon toga dostavilo konkretan pri­jedlog izmjena i dopuna ZOZO-a te se analizirao članak po članak, raspravljalo o konkretnim izmjenama i za slje­deći sastanak se očekuje pročišćeni tekst, pa će se još uvijek moći revidirati i djelomično utjecati na konačno rješenje. Državni tajnik vodi sastanke, a potrebna pojaš­njenja prijedloga daju stručne suradnice. Do sada nije postignut konačni dogovor o niti jednom članku.

     Za SUH ostaje najvažnije traženje da se ZOZO hori­zontalno uskladi s drugim već usvojenim, novim ili izmi­jenjenim zakonima. Upravo sada, kad se vrše izmjene i dopune svih zakonskih akata koji reguliraju svekoliku za­štitu zdravlja, potrebno je naglasiti potrebu zaštite prava starijih osoba na brzu i svima dostupnu javnu primarnu zdravstvenu zaštitu, koja treba bezuvjetno ostati javna. Što se tiče ambulanata u domovima zdravlja, nikako se ne smiju privatizirati u potpunosti, a osobito ne odobriti preprodaju ili nasljeđivanje. Svim liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koncesionarima i zaposlenicima do­mova zdravlja treba dati iste radne uvjete i jednake ma­terijalne mogućnosti za rad i istu zaradu (plaću). Ostaje pitanje koliko će toga biti očuvano, jer određeni zdrav­stveni lobiji pokušavaju staviti sebe ispred pacijenata.