UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAKON O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU

Kako obraniti javno zdravstvo

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) ima predstav­nicu (Biserka Budigam) u Radnoj skupini za izmje­nu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO). Istina, na prvom je sastanku Skupine dogovo­reno da se dostave prijedlozi o izmjenama ZOZO-a pri­je nego što se pristupi izradi prijedloga izmjena, ali na općenito pitanje stigli su i općeniti komentari. Naime, Ministarstvo zdravstva, kao inicijator izmjena ZOZO-a nije odmah dalo nikakav uvodni okvir, niti je obrazložilo motive izmjena ZOZO-a.

     SUH je podržao stavove i prijedloge Saveza samostal­nih sindikata Hrvatske, čiji je udruženi član. To je zahtjev za utvrđivanje smjera izmjena ZOZO-a podizanju kvali­tete i osiguravanju dostupnosti zdravstvenih usluga u javnom sustavu, tako da izmjene ZOZO-a treba usmjeriti k većoj fizičkoj i cjenovnoj dostupnosti javnozdravstve- nih usluga korisnicima, posebice u području primarne zdravstvene zaštite te podizanju kvalitete usluga. Pritom je važno voditi se činjenicom da je starijima, slabije obra­zovanima, siromašnima, osobama u ruralnim područji­ma i slično, pristup uslugama lošiji od onih u urbanim sredinama, obrazovanijim, bogatijima, mlađima. Stoga je zatraženo jasno razdvajanje javnog i privatnog zdrav­stva odnosno zaustavljanje prelijevanja javnih sredstava u privatne džepove. Među inim je predloženo stimulira­nje poslodavaca na zapošljavanje ili zadržavanje starijih radnika, jer kod nas postoji vidljiva dobna diskriminacija spram starijih zaposlenika. SSSH i SUH zahtijevaju osiguravanje transparentnog modela uplate sredstava iz Državnog proračuna u riznicu HZZO-a, osobito u odnosu na korisnike koje je država izu­zela iz obveze uplate doprinosa, odnosno za koje bi drža­va trebala uplaćivati sredstva u HZZO iz Državnog pro­računa, a što ne čini. Pamtimo kako je od ove vlade čak bilo glasnih prijedloga da se zdravstvena riznica ponov­no utopi u ukupnom proračunu, što bi zasigurno štetilo kvaliteti zdravstvenih usluga. Do toga, srećom, nije došlo.

     Ministarstvo je nakon toga dostavilo konkretan pri­jedlog izmjena i dopuna ZOZO-a te se analizirao članak po članak, raspravljalo o konkretnim izmjenama i za slje­deći sastanak se očekuje pročišćeni tekst, pa će se još uvijek moći revidirati i djelomično utjecati na konačno rješenje. Državni tajnik vodi sastanke, a potrebna pojaš­njenja prijedloga daju stručne suradnice. Do sada nije postignut konačni dogovor o niti jednom članku.

     Za SUH ostaje najvažnije traženje da se ZOZO hori­zontalno uskladi s drugim već usvojenim, novim ili izmi­jenjenim zakonima. Upravo sada, kad se vrše izmjene i dopune svih zakonskih akata koji reguliraju svekoliku za­štitu zdravlja, potrebno je naglasiti potrebu zaštite prava starijih osoba na brzu i svima dostupnu javnu primarnu zdravstvenu zaštitu, koja treba bezuvjetno ostati javna. Što se tiče ambulanata u domovima zdravlja, nikako se ne smiju privatizirati u potpunosti, a osobito ne odobriti preprodaju ili nasljeđivanje. Svim liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koncesionarima i zaposlenicima do­mova zdravlja treba dati iste radne uvjete i jednake ma­terijalne mogućnosti za rad i istu zaradu (plaću). Ostaje pitanje koliko će toga biti očuvano, jer određeni zdrav­stveni lobiji pokušavaju staviti sebe ispred pacijenata.