UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako utažiti žeđ?

U vodi je spas

 

     Ovih dana žedna usta traže mnogo tekućine, što nije čudno, jer u to­plim danima naš organizam gubi mnogo više tekućine nego obično. Kako bi se tjelesne funkcije odvijale normalno, izgubljena tekućina mora se nadoknadi­ti. Odrasle osobe, u uobičajenim uvjeti­ma, svaki dan izgube do 2,5 litre vode, uglavnom kroz mokraću, znojenjem, disanjem i stolicom. Premda djelomič­no nadoknađujemo tekućinu i pomoću hrane koja ju sadrži, najveći dio potreba podmirujemo raznim napicima.

     Uz zrak, voda je najpotrebniji ele­ment za preživljavanje. Čak 60 do 70 posto mase normalne odrasle osobe je voda. Bez hrane možemo biti gotovo dva mjeseca, ali bez vode samo nekoli­ko dana. Ipak, većina ljudi nije dovoljno upoznata s time koliko bi vode trebalo piti, pa mnogi žive dehidrirani. Zapravo, sva druga pića i pijemo zbog potrebe za vodom, a ona je najjeftinije piče, ne sadr­ži kalorije i nije toksična. Ovisno o tome odakle potječe, ima u sebi i korisne male količine joda, fluora i bakra. Budući da nijedna druga hrana ili piče nije toliko važna za ispravno funkcioniranje ljud­skog organizma, svaka osoba koja želi živjeti zdrav život mora uložiti napor da svaki dan tijelu osigura potrebnu količi­nu ovog pića.

Voda kao eliksir života

     Voda je neophodna za svaki biološki proces, a osim toga i za kontrolu tjelesne temperature, za održavanje krvnog tlaka i disanja. Također, pomaže da se iz orga­nizma odstrane štetne tvari, poput mo- kračne kiseline i uree. Voda je, također, od vitalne važnosti za kemijske reakcije za vrijeme probave. Ona donosi hranjive tvari i kisik stanicama putem krvi, a tako­đer podmazuje i naše zglobove.

     Ne pijući dovoljno vode, mnogi ljudi nagomilavaju višak masnog tkiva, osla­bi im tonus i veličina mišića, smanjuju se probavne funkcije i funkcije drugih organa u tijelu, povećava se toksičnost u organizmu, javlja se bol u zglobovima i mišićima. Kad se radi o nadomještanju tekućine, valja znati da ništa nije kao voda.

     Kad je osoba umorna i kad misli da joj je potrebna hrana, možda joj ustvari tijelo vapi za vodom. Umor je rani znak dehidracije i tijelu je potrebna voda, a ne hrana, da bi ponovo postiglo određen nivo energije. Kad ste umorni popijte čašu čiste vode! Postići čete gotovo tre­nutno osvježenje i snagu - bez kave.

Druga pića - drugi učinci

    Kava i čaj su popularni napici bez ko­jih milijuni ljudi ne mogu zamisliti dan. Ti napici osiguravaju tekućinu, ali sadrže vrlo malo kalorija i hranjivih tvari. No, dodatkom šećera ili šlaga situacija se mijenja. Više od 80 posto znanstvenika i liječnika smatra da mlaki čaj najbolje gasi žeđ za ljetnih sparina i da vrlo dobro osvježuje. Brojna ispitivanja su pokazala da postoji veza između kofeina i raznih bolesti, posebno kod ljudi koji piju veće količine kave. Oprezni moraju biti oni koji boluju od šećerne bolesti, hiperten- zije ili koronarnih bolesti. Oni ne smiju piti puno kave.

     Alkoholna i bezalkoholna pića, te voćni sokovi vrlo su popularni. Tri i pol decilitra zaslađenih bezalkoholnih pića sadrži 100 do 170 kalorija i nema hra­njivih tvari. Pola decilitra žestokog pića daje 90 do 120 kalorija, a s tonikom još i više. U tri i pol decilitra piva ima 150 kalo­rija i B-vitamina u tragovima. Vrijednost voćnih sokova je u njihovim mineralnim solima i vitaminima. Zahvaljujući organ­skim kiselinama, oni imaju osvježujuča svojstva, te gase žeđ. Posebno su korisni za djecu, ali mogu odlično zamijeniti al­koholna pića.

     Na kraju ne zaboravimo na korisno i hranjivo - mlijeko. Ono sadrži visoko kvalitetne bjelančevine, kalcij, fosfor, vi­tamine A, D, B (posebno B12). Juhe su, također, odlični napici. U svakom sluča­ju, u ovim vrućim danima osigurajmo našem organizmu dovoljno tekućine, a naročito - vode.

dr. Ivo Belan