UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Kako utažiti žeđ?

U vodi je spas

 

     Ovih dana žedna usta traže mnogo tekućine, što nije čudno, jer u to­plim danima naš organizam gubi mnogo više tekućine nego obično. Kako bi se tjelesne funkcije odvijale normalno, izgubljena tekućina mora se nadoknadi­ti. Odrasle osobe, u uobičajenim uvjeti­ma, svaki dan izgube do 2,5 litre vode, uglavnom kroz mokraću, znojenjem, disanjem i stolicom. Premda djelomič­no nadoknađujemo tekućinu i pomoću hrane koja ju sadrži, najveći dio potreba podmirujemo raznim napicima.

     Uz zrak, voda je najpotrebniji ele­ment za preživljavanje. Čak 60 do 70 posto mase normalne odrasle osobe je voda. Bez hrane možemo biti gotovo dva mjeseca, ali bez vode samo nekoli­ko dana. Ipak, većina ljudi nije dovoljno upoznata s time koliko bi vode trebalo piti, pa mnogi žive dehidrirani. Zapravo, sva druga pića i pijemo zbog potrebe za vodom, a ona je najjeftinije piče, ne sadr­ži kalorije i nije toksična. Ovisno o tome odakle potječe, ima u sebi i korisne male količine joda, fluora i bakra. Budući da nijedna druga hrana ili piče nije toliko važna za ispravno funkcioniranje ljud­skog organizma, svaka osoba koja želi živjeti zdrav život mora uložiti napor da svaki dan tijelu osigura potrebnu količi­nu ovog pića.

Voda kao eliksir života

     Voda je neophodna za svaki biološki proces, a osim toga i za kontrolu tjelesne temperature, za održavanje krvnog tlaka i disanja. Također, pomaže da se iz orga­nizma odstrane štetne tvari, poput mo- kračne kiseline i uree. Voda je, također, od vitalne važnosti za kemijske reakcije za vrijeme probave. Ona donosi hranjive tvari i kisik stanicama putem krvi, a tako­đer podmazuje i naše zglobove.

     Ne pijući dovoljno vode, mnogi ljudi nagomilavaju višak masnog tkiva, osla­bi im tonus i veličina mišića, smanjuju se probavne funkcije i funkcije drugih organa u tijelu, povećava se toksičnost u organizmu, javlja se bol u zglobovima i mišićima. Kad se radi o nadomještanju tekućine, valja znati da ništa nije kao voda.

     Kad je osoba umorna i kad misli da joj je potrebna hrana, možda joj ustvari tijelo vapi za vodom. Umor je rani znak dehidracije i tijelu je potrebna voda, a ne hrana, da bi ponovo postiglo određen nivo energije. Kad ste umorni popijte čašu čiste vode! Postići čete gotovo tre­nutno osvježenje i snagu - bez kave.

Druga pića - drugi učinci

    Kava i čaj su popularni napici bez ko­jih milijuni ljudi ne mogu zamisliti dan. Ti napici osiguravaju tekućinu, ali sadrže vrlo malo kalorija i hranjivih tvari. No, dodatkom šećera ili šlaga situacija se mijenja. Više od 80 posto znanstvenika i liječnika smatra da mlaki čaj najbolje gasi žeđ za ljetnih sparina i da vrlo dobro osvježuje. Brojna ispitivanja su pokazala da postoji veza između kofeina i raznih bolesti, posebno kod ljudi koji piju veće količine kave. Oprezni moraju biti oni koji boluju od šećerne bolesti, hiperten- zije ili koronarnih bolesti. Oni ne smiju piti puno kave.

     Alkoholna i bezalkoholna pića, te voćni sokovi vrlo su popularni. Tri i pol decilitra zaslađenih bezalkoholnih pića sadrži 100 do 170 kalorija i nema hra­njivih tvari. Pola decilitra žestokog pića daje 90 do 120 kalorija, a s tonikom još i više. U tri i pol decilitra piva ima 150 kalo­rija i B-vitamina u tragovima. Vrijednost voćnih sokova je u njihovim mineralnim solima i vitaminima. Zahvaljujući organ­skim kiselinama, oni imaju osvježujuča svojstva, te gase žeđ. Posebno su korisni za djecu, ali mogu odlično zamijeniti al­koholna pića.

     Na kraju ne zaboravimo na korisno i hranjivo - mlijeko. Ono sadrži visoko kvalitetne bjelančevine, kalcij, fosfor, vi­tamine A, D, B (posebno B12). Juhe su, također, odlični napici. U svakom sluča­ju, u ovim vrućim danima osigurajmo našem organizmu dovoljno tekućine, a naročito - vode.

dr. Ivo Belan