UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ovjera ugovora o doživotnom uzdržavanju

Čekati na sudu ili (pre)platiti kod bilježnika

 

     Starije osobe često potpisuju ugovore o uzdržavanju na­dajući se poboljšanju kvalitete svog života i mogućnosti da uz tuđu pomoć lakše obavljaju svakodnevne aktivno­sti. No, da bi takvi ugovori bili valjani, odnosno da bi se mogle primijeniti odredbe iz ugovora, potrebno ga je prvo ovjeriti kod javnog bilježnika ili na sudu. I to može činiti ogromnu ra­zliku.

     Zakon o obveznim odnosima, člankom 580. stavkom 1. propisuje formu kako ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen da bi bio valjan. Uz pisani oblik traži se ispunjenje i druge pretpostavke za valjanost, a to je ovjera od suca nadležnog suda ili solemnizacija po javnom bilježniku, te kao druga mogućnost, sastavljanje ugovora u obliku javnobiIježničkog akta.

     Zanimljivo je da u slučajevima sklapanja ugovora o doži­votnom uzdržavanju, ugovaratelji najmanje koriste moguć­nost ovjere ugovora od strane suda, koja je najjeftinija opcija za zainteresirane. Naime, za sudsku ovjeru takvog ugovora plaća se pristojba u iznosu od 500 kuna, te još dodatnih 100 kuna za prijedlog ovjere.      Dodatna prednost kod sudske ovje­re ugovora ili prilikom sastavljanja ugovora u obliku javnobiIježničkog akta jest to što ovlaštena osoba ugovarateljima čita ugovor i upozorava ih na njegove posljedice. Jedini nedosta­tak ovjere ugovora kod nadležnog suca je duljina trajanja tog postupka, koji u pravilu nije kraći od 6 mjeseci, što može do­vesti do odustajanja od ugovora, pa i od samog uzdržavanja.

     Iznos za solemnizaciju gotovog ugovora kod javnog bi­lježnika ili odvjetnika se određuje prema vrijednosti predme­ta pravnog posla. Ako vrijednost nekretnine iznosi, primjeri­ce, 750.000 kuna, onda je iznos za solemnizaciju 2.650 kuna.

Iznos za sastavljanje ugovora u obliku javnobilježničkog akta također se računa prema vrijednosti pravnoga posla i u pravilu je dvostruko veći od iznosa za solemnizaciju. Također, javni bilježnik je kod solemnizacije dužan upozoriti na even­tualne propuste pri sastavljanju ugovora, kao i o razlici izme­đu ugovora o doživotnom i o dosmrtnom uzdržavanju.

     Tako kod javnog bilježnika uzdržavatelji odmah po dola­sku u ured izađu s obavljenim poslom, ali olakšani za iznos od nekoliko tisuća kuna. Problem leži u tome što uzdržavatelji često ni nemaju toliko novca, pa ga „posuđuju" od primatelja uzdržavanja ili ga, u slučaju ugovora o dosmrtnom uzdrža­vanju, nadoknađuju putem imovine koja je navedena u tom ugovoru.

SUH smatra da razlika u vrijednosti postupka ovjere ugo­vora o uzdržavanju nije poštena, te ide isključivo u korist jav- no-bilježničkog lobija. Uz to se traži obavezno isticanje pred­nosti i nedostataka potpisivanja i ovjeravanja takvih ugovora.

Mia Škarica

 

prevarena baka

     Devedeset dvogodišnja Katarina D. iz Splita potpi­sala je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s nećakom koji se nakon desetogodišnje pauze odjednom pojavio i obradio je. Odveo ju je kod bilježnika i rekao da je to prema zakonu i da mora potpisati. Njezina snaha, koja zapravo jedina brine o starici, je saznala za to od bake koja je ugovor uspjela pročitati kod kuće i shvatiti da je prevarena. Sada je u depresiji, no formalno pravno je po­veći stan u centru Splita već prešao u vlasništvo nećaka i sada joj preostaje samo pokretanje spora i dokazivanje kako je prevarena. Nećak već traži kupca kome bi pre­prodao stan, a snaha odvjetnika koji bi stavio zabilježbu.

 

ugovor bez ovjere

     T.B. i S.M. iz Zagreba međusobno su potpisali ugovor o doživotnom uzdržavanju. T.B. je odmah po potpisu po­čeo primjenjivati odredbe iz ugovora te tražiti od S.M. imovinu predviđenu ugovorom. S.M. ga je tužio jer nije bio zadovoljan odnosom, a ugovor srećom nije bio ovje­ren. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gzz 21/92, od 4. studenog 1992. jasno se kaže da ako ugovor o doživotnom uzdržavanju nije sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suca, davalac uzdržavanja ne može steći imovinu primaoca uzdržavanja, čak ni u slučaju ako je takav ugovor, koji nema potrebnu formu, izvršen. Cilj je forme propisane odredbama članka 122. Zakona o na­sljeđivanju (pisani oblik i ovjera po sucu) da zaštiti pravo nužnih nasljednika prema kojem, samo ako je ostavitelj svoju imovinu darovao ugovorom o doživotnom uzdrža­vanju, nemaju pravo na nužni dio, pa se zbog nedostatka forme, ugovor o doživotnom uzdržavanju ne može kon- validirati izvršenjem usmenog ili pismenog ugovora bez ovjere suca u cijelosti ili u jednom dijelu.

 

zovite pravno savjetovalište

Tel. 01/4615-797

E-mail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Pošta ili osobni dolazak: Sindikat umirovljenika Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. 2, 10 000 Zagreb