UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

razvodi starijih osoba

Penzići se razvode - stvarno ili lažno

 

     Suvremeni način života u mnogo- čemu utječe na svakodnevne na­vike, Različiti trendovi koji su se pojavili u posljednjih desetak godina utječu i na stariju populaciju, koju se inače smatra okrenutom tradicijskim vrijednostima, Jedna od takvih vrijed­nosti je i brak, višestoljetna tekovina koja formalizira čin zajedništva dvije osobe, No, kako je zajedništvo danas poprilično nategnut pojam, a sve užur- baniji način života nagriza međusobno povjerenje, razvodi su u porastu,

     Kada bismo gledali svjetske trendo­ve, aktualne statistike iz Velike Britanije i SAD-a donose zanimljive uzorke, Dok je u SAD-u broj sklopljenih i razvede­nih brakova u konstantnom padu, za­nimljiva je opaska da se u posljednjih 20 godina udvostručio broj razvede­nih osoba starijih od 50 godina, Sličan trend možemo vidjeti i na području Engleske i Walesa, gdje je populacija do 50 godina u posljednjih desetak go­dina postala „vjernija". Kod osoba stari­jih od 60 godina, broj razvoda raste po­lako, ali sigurno, još od 2000, godine, Najčešći razlog razvodima starijih osoba je interesne naravi, npr, kako bi spasili nekretnine od šape socijalne skrbi koja će se iz nje htjeti naplatiti, ili, pak, u SAD-u da bi oba starija partne­ra ostvarila pravo na besplatnu zdrav­stvenu zaštitu Medicaid,

Četiri štura podatka

     Inozemni statističari su analizirali i brojne faktore za razvod poput zani­manja, spola djece, dobi u kojoj je brak sklopljen i još dvadesetak drugih „važ­nih čimbenika". A naši statističari?

     Pretražujući stranice Državnog zavoda za statistiku naišli smo na godišnje prikaze pod nazivom „Žene i muškarci u Hrvatskoj". Zanimljiv je to pregled o važnim pokazateljima unutar stanovništva, poput dobi, radne zastupljenosti, broja rođenih i umrlih, ali i vjenčanih te razvedenih, Očekujući detaljne tablice i analize, poput onih iz drugih zemalja, nema­lo smo se iznenadili kad smo naišli na samo četiri štura statistička podatka: broj sklopljenih brakova, broj sklo­pljenih brakova na 1,000 stanovnika, broj razvoda i broj razvoda na 1,000 sklopljenih brakova, Čak ni to nisu godišnji podaci, nego su prikazani u intervalima od po 10 godina, sve do 2005, I kako onda znati koliko često se naši umirovljenici rastaju i zbog čega?

     Ipak, šture brojke su bile korisne, jer prema statistici, 2000, godine je bilo 4,419 razvoda, a 2015, čak 6,010, Zanimljivo je da i broj brakova opada, pa je 2000, sklopljeno 22,017 brako­va, a 2015, godine samo 19,834, Ovo su, ponovno napominjemo, zbrojeni statistički podaci prema svim dob­nim kategorijama, Na pitanje postoji li igdje statistika o razvodima prema dobi, dobili smo negativan odgovor, Toliko o našim statističarima,

     Stoga bi se trebalo logički razmiš­ljati, a to lako dovodi do zaključka da se i starije osobe u proteklih 15 godina u Hrvatskoj češće rastaju, S obzirom na društvena zbivanja, na ra­stuće siromaštvo, sve veći broj ovrha i blokiranih, nezaposlenost potomaka, višegeneracijska domaćinstva, sve je veći broj starijih koji se obraćaju Psi­hološkom savjetovalištu SUH-a zbog bračnih nesuglasica,

Lažirani razvodi sve češći

     Međutim, zbog manjkave sta­tistike teško je pronaći uzroke, ali i rješenja za probleme koji dovode do razvoda, U Italiji je nedavno razve­den najstariji brak 99-togodišnjaka i 96-godišnjakinje i to zato što je su­prug otkrio kako da je 1940, godine supruga jednom prevarila, što je ona i priznala, Očajnih petoro djece i tuce unučadi ih nisu uspjeli razuvjeriti,

     Zanimljivo je kako nigdje, pa ni u inozemstvu, ne postoji statistika o broju starijih ljudi u izvanbračnim zajednicama ili vezama, što bi tako­đer bio koristan i relevantan statistič­ki podatak, Naime, pitanje je koliko dugo te veze traju, te kako završe lju­di koji ih u poodmakloj dobi odluče prekinuti, pogotovo ako su te veze bile višedesetljetne,      Nadalje, ne zna se s kakvim se problemima ti ljudi suočavaju, te jesu li isti kao i kod ra­zvedenih umirovljenika,

     Nažalost, manjak informacija DZS-a može imati dalekosežne po­sljedice na kreiranje socijalne poli­tike ili skrbi za starije osobe koje su prekinule svoj brak ili vezu, Naime, u zemlji u kojoj postoje povoljniji cenzusi za samce, nego za parove, i zbog očuvanja besplatnog dopun­skog osiguranja je katkad isplativo razvesti se, Ako su razvedeni, svakom će cenzus iznositi 1,939 kuna, a za par bi bilo 1,516 kuna, No, ako je i ispla­tivo, je li to racionalno? Što kad se par u skromnom jednosobnom sta­nu stvarno razvede pod stare dane, s objašnjenjem kako žele umrijeti u miru? Zbog rastućeg siromaštva i so­cijalne isključenosti te premalo do­stupnih socijalnih usluga, sve je više pravih, a ne lažiranih razvoda, I stoga su upravo najčešći razvodi socijalno ugroženijih starijih osoba, Tako je to, Djeca iseljavaju u Irsku i Njemačku, a stari u očaj svoje podijeljene samoće,

Milan Dalmacija