UVODNA RIJEČ
Pandemijska škola etike
Piše: Jasna A. Petrović
Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jednoobrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, nastoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?
Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.
No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriterije društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice zadužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.
Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vrijednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživljavanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?
Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na granice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.
Web stranice naših podružnica
razvodi starijih osoba
Penzići se razvode - stvarno ili lažno
Suvremeni način života u mnogo- čemu utječe na svakodnevne navike, Različiti trendovi koji su se pojavili u posljednjih desetak godina utječu i na stariju populaciju, koju se inače smatra okrenutom tradicijskim vrijednostima, Jedna od takvih vrijednosti je i brak, višestoljetna tekovina koja formalizira čin zajedništva dvije osobe, No, kako je zajedništvo danas poprilično nategnut pojam, a sve užur- baniji način života nagriza međusobno povjerenje, razvodi su u porastu,
Kada bismo gledali svjetske trendove, aktualne statistike iz Velike Britanije i SAD-a donose zanimljive uzorke, Dok je u SAD-u broj sklopljenih i razvedenih brakova u konstantnom padu, zanimljiva je opaska da se u posljednjih 20 godina udvostručio broj razvedenih osoba starijih od 50 godina, Sličan trend možemo vidjeti i na području Engleske i Walesa, gdje je populacija do 50 godina u posljednjih desetak godina postala „vjernija". Kod osoba starijih od 60 godina, broj razvoda raste polako, ali sigurno, još od 2000, godine, Najčešći razlog razvodima starijih osoba je interesne naravi, npr, kako bi spasili nekretnine od šape socijalne skrbi koja će se iz nje htjeti naplatiti, ili, pak, u SAD-u da bi oba starija partnera ostvarila pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu Medicaid,
Četiri štura podatka
Inozemni statističari su analizirali i brojne faktore za razvod poput zanimanja, spola djece, dobi u kojoj je brak sklopljen i još dvadesetak drugih „važnih čimbenika". A naši statističari?
Pretražujući stranice Državnog zavoda za statistiku naišli smo na godišnje prikaze pod nazivom „Žene i muškarci u Hrvatskoj". Zanimljiv je to pregled o važnim pokazateljima unutar stanovništva, poput dobi, radne zastupljenosti, broja rođenih i umrlih, ali i vjenčanih te razvedenih, Očekujući detaljne tablice i analize, poput onih iz drugih zemalja, nemalo smo se iznenadili kad smo naišli na samo četiri štura statistička podatka: broj sklopljenih brakova, broj sklopljenih brakova na 1,000 stanovnika, broj razvoda i broj razvoda na 1,000 sklopljenih brakova, Čak ni to nisu godišnji podaci, nego su prikazani u intervalima od po 10 godina, sve do 2005, I kako onda znati koliko često se naši umirovljenici rastaju i zbog čega?
Ipak, šture brojke su bile korisne, jer prema statistici, 2000, godine je bilo 4,419 razvoda, a 2015, čak 6,010, Zanimljivo je da i broj brakova opada, pa je 2000, sklopljeno 22,017 brakova, a 2015, godine samo 19,834, Ovo su, ponovno napominjemo, zbrojeni statistički podaci prema svim dobnim kategorijama, Na pitanje postoji li igdje statistika o razvodima prema dobi, dobili smo negativan odgovor, Toliko o našim statističarima,
Stoga bi se trebalo logički razmišljati, a to lako dovodi do zaključka da se i starije osobe u proteklih 15 godina u Hrvatskoj češće rastaju, S obzirom na društvena zbivanja, na rastuće siromaštvo, sve veći broj ovrha i blokiranih, nezaposlenost potomaka, višegeneracijska domaćinstva, sve je veći broj starijih koji se obraćaju Psihološkom savjetovalištu SUH-a zbog bračnih nesuglasica,
Lažirani razvodi sve češći
Međutim, zbog manjkave statistike teško je pronaći uzroke, ali i rješenja za probleme koji dovode do razvoda, U Italiji je nedavno razveden najstariji brak 99-togodišnjaka i 96-godišnjakinje i to zato što je suprug otkrio kako da je 1940, godine supruga jednom prevarila, što je ona i priznala, Očajnih petoro djece i tuce unučadi ih nisu uspjeli razuvjeriti,
Zanimljivo je kako nigdje, pa ni u inozemstvu, ne postoji statistika o broju starijih ljudi u izvanbračnim zajednicama ili vezama, što bi također bio koristan i relevantan statistički podatak, Naime, pitanje je koliko dugo te veze traju, te kako završe ljudi koji ih u poodmakloj dobi odluče prekinuti, pogotovo ako su te veze bile višedesetljetne, Nadalje, ne zna se s kakvim se problemima ti ljudi suočavaju, te jesu li isti kao i kod razvedenih umirovljenika,
Nažalost, manjak informacija DZS-a može imati dalekosežne posljedice na kreiranje socijalne politike ili skrbi za starije osobe koje su prekinule svoj brak ili vezu, Naime, u zemlji u kojoj postoje povoljniji cenzusi za samce, nego za parove, i zbog očuvanja besplatnog dopunskog osiguranja je katkad isplativo razvesti se, Ako su razvedeni, svakom će cenzus iznositi 1,939 kuna, a za par bi bilo 1,516 kuna, No, ako je i isplativo, je li to racionalno? Što kad se par u skromnom jednosobnom stanu stvarno razvede pod stare dane, s objašnjenjem kako žele umrijeti u miru? Zbog rastućeg siromaštva i socijalne isključenosti te premalo dostupnih socijalnih usluga, sve je više pravih, a ne lažiranih razvoda, I stoga su upravo najčešći razvodi socijalno ugroženijih starijih osoba, Tako je to, Djeca iseljavaju u Irsku i Njemačku, a stari u očaj svoje podijeljene samoće,
Milan Dalmacija