UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

obavijesti o ovrhama

Baš briga banke za ovršene umirovljenike!

 

     Više od 300.000 građana u Hrvatskoj živi u bloka­di, a dobar dio njih su umirovljenici i starije oso­be. SUH je još 2013. pokrenuo inicijativu o oba­vještavanju umirovljenika o obračunatim ustegama/ ovrhama iz mirovinskih primanja. Trebalo se čekati do 2015. da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kre­ne s tom inicijativom prema bankama.

     Nažalost, i danas, tri godine nakon prvih poteza HZ- MO-a neke banke i dalje sustavno odbijaju obavijestiti svoje klijente umirovljenike o tome tko ih je ovršio i za koliko veliki iznos. Nažalost, to su najveće banke, koji­ma su interesi klijenata daleko iza interesa za profitom.

„Od 24 poslovne banke preko koje se isplaćuju mirovinska primanja, pet banaka nije stavilo na ras­polaganje korisnicima mirovinskih primanja, a svo­jim klijentima, podatke o obračunatim ovrhama iz mirovinskih primanja putem „Obavijesti o ustegama iz mirovinskih primanja". Radi se o sljedećim banka­ma: Raiffeisen Bank d.d.,    Privredna Banka Zagreb d.d., Sberbank d.d., Splitska banka d.d., Partner banka d.d., dok Zagrebačka banka d.d. o ustega­ma na mirovinama obavještava samo klijente koji Obavijesti zaprimaju putem pošte, a ne i one koji Obavijesti zaprimaju elektroničkim putem", stoji u odgovoru HZMO-a na upit Glasa umirovljenika,    Zanimljivo je da su na popisu banaka s najvećom dobiti među prvih 10 smještene ZABA, PBZ, Split­ska banka i Sberbank, što i ne čudi kada bez znanja i pitanja ovršuju „silno bogate" račune naših umirov­ljenika,

     A zašto Sindikat umirovljenika toliko godina in- zistira na uvrštenju podataka o ovrsi u mirovinski „odrezak"? Zato da ne bi dolazilo do dvostrukog pla­ćanja istih računa, što je sve češći slučaj, odnosno do manipulacija u dilovima između ovršitelja i banaka, a sve bez znanja klijenata, Susjeda plati račun za mo­bitel ovrhom, ali naknadno nađe zagubljeni račun i ponovo plati, I nikome ništa!

Milan Dalmacija