UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


zbrke po MUP-u

Opet obvezni pregled za vozačku dozvolu? NE!

     Sindikat umirovljenika Hrvatske u dva je navra­ta uspio srušiti odredbu Zakona o prometu na cestama da vozači stariji od 65 godina pri­likom produljenja vozačke dozvole moraju ići na obvezni liječnički pregled kod liječnika medicine rada, No, čini se da neki još uvijek smatraju kako je ova odredba nužna, Naime, 24, svibnja 2018, Pravno savjetovalište Sindikata umirovljenika Hr­vatske nazvao je uzrujani T,P, iz Pule u vezi obavIjanja zdravstvenih pregleda prilikom produljenja vozačke dozvole za starije od 65 godina,

     Ocu T,P.-a je odbijen zahtjev za produljenjem vozačke dozvole u MUP-u Pula, uz obrazloženje da uz zahtjev nije priložio i liječničko uvjerenje o obavljenom zdravstvenom pregledu, T.P. je kao član SUH-a upoznat s borbom koja se uspješno vodi još od 2014, godine protiv diskriminacije sta­rijih osoba temeljem dobi, što je SUH uspio sprije­čiti u dva navrata,

     Pravnik je uputio T.P. na Pravilnik o zdravstvenim preglrdima vozača i kandidata za vozaće, urednič­ki pročišćeni tekst, „Narodne novine", broj 137/15 i 137/17 u kojem je vidljio da u članku 6, stavku(2) „zdravstveni pregledi vozača koji upravljaju vozili­ma B kategorije obavljaju se prilikom produljenja vozačke dozvole, samo ako je takva obveza zdrav­stvenog pregleda utvrđena zdravstvenim uvjere­njem na temelju kojeg je vozačka dozvola izdana".

     Ta važeća pravila u telefonskom razgovoru po­tvrdio je i MUP u Zagrebu te su kazali da MUP Pula nema razloga prilikom produljenja vozačke do­zvole tražiti potvrde o obavljenom zdravstvenom pregledu vozača kojima prethodno nije utvrđena takva obveza prilikom izdavanja same vozačke do­zvole,

Nije problem što je takav postupak MUP-a Pule stvorio zbrku, već je što je nezakonit i do sada je vjerojatno brojnim starijim vozačima stvorio ne­zakonite troškove, Može se razumjeti da su zbrku stvorile česte promjene zakona pod pritiskom lo­bija medicine rada, kojima je pro forma zdravstve­ni pregled prigodom produljenja vozačke dozvole za starije osobe po cijeni od 450 kuna - lijep izvor prihoda, Na svu sreću zakonodavac je prihvatio kao razložno rješenje da izabrani liječnik primarne zaštite daleko bolje poznaje stanje zdravlja, bole­sti i terapiju pacijenta, nego što to može neki ne­poznati liječnik medicine rada,

T.P. je upućen da prijavi MUP Pula ako ne po­stupi sukladno važećim propisima Republike Hr­vatske.