UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

oecd: zabunom dodali sto posto

Hrvatska ima najdarežljivije mirovine na svijetu!?

 

     Vrli ministar rada i mirovinskog sustava, Marko Pavić, prije mjesec dana je počeo samo­uvjereno skakutati od skupa do sku­pa i svima govoriti kako je hrvatski mirovinski sustav najdarežljiviji na svijetu. Da, dobro ste čuli: na svije­tu! I to tako da umirovljenik„izvuče" kroz mirovine 133 posto više nego što je uložio kroz doprinose.

Vjerojatno je u tu papazjaniju uvjerio i premijera, te ostale člano­ve Vlade, što mu stavlja ogromnu širinu djelovanja za predstojeću mi­rovinsku reformu. Često spominje i svoju baku koja ima 90 godina i već je 40 godina u mirovini, kao znan­stveni dokaz svojih netočnih teza.

     Otkuda ministru takva priča, kad svatko zna izračunati koliko je po­sto doprinosa uplatio i za koliko go­dina života u mirovini mu to može dostajati za preživljavanje. Od toga prežive prosječno 20 godina (s trendom opadanja), a nepotrošeni ostatak se troši u unutargeneracijskoj solidarnosti. Neki njegov dični suradnik je pročitao na linku     Svjet­skog ekonomskog foruma sljedeće: „Umirovljenici u Nizozemskoj, Tur­skoj i Hrvatskoj primaju više od 100 posto od svoje radničke plaće kad odu u mirovinu. Nizozemski i Turski penzioneri dobivaju 101 odnosno 102 posto (od svoje prethodne pla­će), ali hrvatski primaju velikoduš­nih 129 posto."

     To je izračun prema podacima OECD-a koji je analizirao podatke iz svojih 35 zemalja članica i nekih drugih zemalja. I tako je ta „neka druga zemlja", Hrvatska, postala hit, ali samo zabunom. Točan je podatak da je riječ o relativnom udjelu prosječne bruto mirovine u prosječnoj bruto plaći, a to u Hr­vatskoj iznosi 29 posto, a ne 129 posto, kako navodi OECD. Odmah smo digli buku, kontaktirali naj­stručnije osobe iz Hrvatskog za­voda za mirovinskog osiguranje, ali i nekolicinu najuglednijih struč­njaka i znanstvenika za mirovinski sustav, i dobili potvrdu da je riječ upravo o tome: na temelju nebu­loznih podataka koji su pristigli iz Hrvatske ili iz Svjetske banke o Hr­vatskoj, OECD se zabunio samo za - sto posto!

     SUH je odmah uputio službeni upit čelnicima WEF-a i upozorio na ogromnu grešku, koja osobito u ovom trenutku kad kreće mirovin­ska reforma, predstavlja ozbiljan problem u percepciji potrebnih politika i mjera. Naglašeno im je kako je više od 52 posto mirovina u Hrvatskoj ispod državne linije siro­maštva, a svaki treći građanin stari­ji od 65 godina je u zoni rizika od siromaštva, te da je istina upravo suprotna, zajedno s Velikom Brita­nijom, Hrvatske je na sramotnom dnu ljestvice sa 29 posto.

     Kako nije objavljena ispravka, niti je stiglo očitovanje, SUH je sada uputio službeni prigovor na netoč­ne podatke oEcD-u zahtijevaju­ći javnu objavu točnih podataka. OECD će valjda odgovoriti, ili će se zatražiti pojašnjenje preko FERPA/ Europske federacije za umirovlje­nike i starije osobe. Ako i jesmo na Zapadnom Balkanu, valjda za­služujemo ravnopravni „statistički tretman". No, najveći je problem što nam mirovinsku reformu vodi osoba koja je povjerovala OECD-u, jer ako oni kažu da imamo najdare­žljivije mirovine na svijetu, onda ih i ne treba povećavati, zar ne?

Jasna A. Petrović