UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Otvoreno pismo ministru turizma

Umirovljenicima zabranili more

Ministre, spriječite diskriminaciju domaćih starijih turista!

 

     Poznate su vam ljetne ranojutarnje scene s različitih autobusnih stajališta i kolodvora u Zagrebu kad stotine umirovljenika nestrpljivo čekaju svoj autobuse s kojima za 80 do 120 kuna odlaze na jednodnevni izlet i kupanje u najbliže turističke lokacije oko Rijeke. Okupaju se, a ovisno o cijeni, zaustave se i na skromnom ručku. Najpopularniji su Crikvenica i Novi Vinodolski koji su im ove godine pokazali zube, bez srama.

     Jednodnevni izleti su dio turističke ponude, pa tako u suradnji umirovljeničkih udruga i socijalno osjetljivijih autobusnih prijevoznika stariji građani kontinentalnog dijela Hrvatske dobiju rijetku priliku vidjeti i namočiti se u moru. E, nećete više, sad imamo turiste od četiri zvjezdice - poručuje im gradonačelnik Novog Vinodolskog i slični. Naime, uveli su zabranu „istovara" jednodnevnih turista na svojim uvriježenim lokacijama na autobusnim kolodvorima i pobliže plažama, te misle uvesti check-point preko kojeg neće biti dopušteno do­voziti umirovljenike, već će ih se po temperaturama iznad 30 stupnjeva tjerati da marširaju u znojnoj i kolabiranoj koloni po nekoliko kilometara do najbližeg komadića mora. Zar vas nije sram tako ih ponižavati?!

Pobuna umirovljeničkih udruga

     Čelnice dvije najveće umirovljeničke udruge, predsjednica Sindikata umirovljenika Jasna A. Petrović i predsjednica Matice umirovljenika Višnja Fortuna, uputile su 7. lipnja 2018. otvoreno pismo ministru turizma Gariju Cappelliju, izražavajući iznimnu zabrinutost zbog nedavno donesene Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa na području Grada Crikvenice i saznanja da bi se slična odluka mogla izglasati i za područje Grada Novog Vinodolskog i moguće drugih gradova. Naime, gore spomenute odluke se odnose isključivo na autobuse koji dovoze turiste na jednodnevne izlete, a dobro je poznato da je riječ o umirovljenicima. Time se diskriminira samo jedna kate­gorija turista, a to su domaći turisti, koji su k tome uglavnom osobe starije životne dobi.

     Podsjetimo kako hrvatski umirovljenici imaju prosječnu mirovinu od bijednih 2.345 kuna, te da ih je 52,5 posto ispod hrvatske linije siromaštva (2.180 kn). Toj ranjivoj skupini od 600.000 siromašnih umirovljenika misli se bešćutno zapriječiti nešto na što oni imaju puno ljudsko pravo - posjećivati hrvatske gradove i hrvatsku obalu, pa makar kroz jednodnevne izlete. Problem je i stav lokalne vlasti prema takvim turistima. Ne­ prihvatljive su i diskriminatorne izjave lokalnih dužnosnika, posebice predsjednika Gradskog vijeća Novog Vinodolskog Nevena Pavelića, koji je javno „konstatirao da ima divnih ljudi među jednodnevnim izletnicima, no da se Novi marinama i obnovljenim hotelima diže na razinu četiri zvjezdice i da teško može funkcionirati kao destinacija s četiri zvjezdice uz jednod­nevne izlete."

Umirovljeničke udruge takav stav smatraju degradirajućim, jer prema tonu ove izjave te tvrdnjom kako ti umirovljenici„donesu sa sobom sve što im treba od hrane i pića, potrošači su nikakvi, leže po parkovima", ispada da su umirovljenici uglav­nom ljudi nekulturnog karaktera i ponašanja. Turistički gradovi poput Crikvenice i Novog Vinodolskog već degradirane i osiro­mašene umirovljenike, kojima su izleti u organizaciji njihovih udruga bili jedini način za odmor i opuštanje, dodatno degra­diraju, jer im se ne omogućava ljetovanje u vlastitoj zemlji.

Marš u kolonu!

     Parkiranje autobusa s jednodnevnim turistima na mjestima udaljenima od plaže, centra grada ili bilo kojih drugih turistič­kih sadržaja može biti pogubno za umirovljenike jer se zabrana pristupa provodi u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna, što zbog klimatoloških uvjeta može nepovoljno utjecati na zdravlje. To može izazvati zdravstvene poteškoće kod umirovljenika koji bi po takvom vremenu morali pješačiti i nekoliko kilometara do plaže. S obzirom na ekipiranost i opremljenost lokalnih medi­cinskih ustanova, teško bi se mogle kvalitetno skrbiti o kolabiranim umirovljenicima.

     Nažalost, čak i oni socijalno osjetljivi autoprijevoznici, koji su ponudili prijevoz po nižim, prihvatljivim cijenama ovakvim odlukama praktički su „oguljeni", jer za parkirno mjesto ili za­državanje na pet minuta u gradu moraju platiti dozvolu za tri mjeseca koja košta 40.000 kuna bez PDV-a po jednom vozilu. Ista stvar je s ugostiteljima koji također po sniženim cijenama, u dogovoru s organizatorima, nude povoljnije obroke, a sada će izgubiti vjerne posjetitelje.

     Sindikat i Matica Umirovljenika Hrvatske smatraju da hitno treba ukinuti takve lokalne odluke jer je to štetno po turizam, starije osobe i autoprijevoznike, a također diskriminatorno prema ranjivoj kategoriji građana starije dobi. Također, potreb­no je izmijeniti stajalište čelnika lokalne uprave i samouprave spram umirovljenika i jednodnevnih turista kao smetnje op­ćem razvoju turizma u Hrvatskoj, jer su upravo i oni dio turizma tijekom cijele godine.

     „Na žalost, ni Vama ministre Cappelli ne ide na čast Vaš prijedlog da 'jednodnevne goste dočeka letak dobrodošlice u autobusu u kojem će se objasniti da dolaze u grad poznat po kulturi, s tradicijom turizma dugom 140 godina te da u skladu s tim poštuju turističku i ekološku kulturu koja vrijedi u Novom' kao da su došli na teroristički, a ne turistički pohod. Gradona­čelnik Novog Vinodolskog Velimir Piškulić se požalio da 'dosad na fin način nije išlo i da se razmišlja o check-pointu koji funk­cionira u turističkim odredištima u inozemstvu' Pitamo se kako bi njemački ili talijanski umirovljenici reagirali na check-point na kojemu piše „zabranjeno dalje za 65+", stoji u otvorenom pismu.

     SUH i MUH predlažu da Ministarstvo turizma te Udruga gra­dova RH hitno osude takve „odluke" zbog starijih građana, autoprijevoznika, ugostitelja i hrvatskog turizma u cijelosti, kao i zbog narušavanja ljudskih prava temeljem dobi.