UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


OTVORENO PISMO MINISTRU TURIZMA:

Ministre, spriječite diskriminaciju domaćih starijih turista!

 

     "Izražavamo iznimnu zabrinutost zbog nedavno donesene Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa na području Grada Crikvenice i saznanja da bi se slična odluka mogla izglasati i za područje Grada Novog Vinodolskog i moguće drugih gradova. Naime, gore spomenute odluke se odnose isključivo na autobuse koji dovoze turiste na jednodnevne izlete, a dobro je poznato da je riječ o umirovljenicima. Time se diskriminira samo jedna kategorija turista, a to su domaći turisti, koji su k tome uglavnom osobe starije životne dobi. S obzirom da je problem višeslojan, molimo da obratite pažnju na najvažnije stvari.

     Jednodnevni izleti su dio turističke ponude, a s obzirom na to da se Republika Hrvatska u gospodarskome smislu orijentirala na turizam kao glavni nositelj razvoja, ograničavanje turističke ponude šteti imidžu Hrvatske kao turističke zemlje, te neće donijeti ništa dobro lokalnim zajednicama koje takve odluke budu provodile.

     Nadalje, najveći broj jednodnevnih turista su hrvatski umirovljenici, koji na turističke destinacije dolaze u povoljnim aranžmanima (od 80 do 120 kuna) iz razloga jer im je jedino to financijski prihvatljivo. Naime, prosječna mirovina u Republici Hrvatskoj za ožujak 2018. prema službenim podacima HZMO-a iznosi 2.345 kuna. Linija siromaštva prema DZS-u u 2017. je iznosila 2.180 kuna. Takve mirovine prima 52,5 posto naših umirovljenika ili više od 600.000 ljudi.

     Bešćutno je zapriječiti toj ranjivoj kategoriji nešto na što oni imaju puno ljudsko pravo, tj. posjećivati hrvatske gradove i hrvatsku obalu, pa makar kroz jednodnevne izlete. Problem je i stav lokalne vlasti prema takvim turistima. Neprihvatljive su i diskriminatorne izjave lokalnih dužnosnika, posebice predsjednika Gradskog vijeća Novog Vinodolskog Nevena Pavelića, koji je javno „konstatirao da ima divnih ljudi među jednodnevnim izletnicima, no da se Novi marinama i obnovljenim hotelima diže na razinu četiri zvjezdice i da teško može funkcionirati kao destinacija s četiri zvjezdice uz jednodnevne izlete.“

     Takav stav smatramo degradirajućim, jer prema tonu ove izjave ispada da su umirovljenici uglavnom ljudi nekulturnog karaktera i ponašanja, te tvrdnjom kako ti umirovljenici „donesu sa sobom sve što im treba od hrane i pića, potrošači su nikakvi, leže po parkovima“. Turistički gradovi poput Crikvenice i Novog Vinodolskog već degradirane i osiromašene umirovljenike, kojima su izleti u organizaciji njihovih udruga bili jedini način za odmor i opuštanje, dodatno degradiraju, jer im se ne omogućava ljetovanje u vlastitoj zemlji.  

     Osim toga, parkiranje autobusa s jednodnevnim turistima na mjestima udaljenima od plaže, centra grada ili bilo kojih drugih turističkih sadržaja može biti pogubno za umirovljenike. Naime, Odredba se provodi u periodu od 15. lipnja do 15. rujna, što zbog klimatoloških uvjeta može nepovoljno utjecati na zdravlje. Temperature su u to doba godine redovito iznad 30 stupnjeva Celzijevih u hladu, a na otvorenim površinama još i veće. To može izazvati zdravstvene poteškoće kod umirovljenika koji bi po takvom vremenu morali pješačiti i nekoliko kilometara do plaže. S obzirom na ekipiranost i opremljenost lokalnih medicinskih ustanova, teško bi se mogle kvalitetno skrbiti o kolabiranim umirovljenicima.

     Nažalost, čak i oni socijalno osjetljivi autoprijevoznici, koji su ponudili prijevoz po nižim, za umirovljenike prihvatljivim, cijenama su ovakvim odlukama praktički „oguljeni“, jer za parkirno mjesto ili zadržavanje na pet minuta u gradu moraju platiti dozvolu koja košta 40.000 kuna bez PDV-a po jednom vozilu. Ista stvar je s ugostiteljima koji također po sniženim cijenama, u dogovoru s organizatorima, nude povoljnije obroke, a sada će izgubiti vjerne posjetitelje.

     Sindikat i Matica Umirovljenika Hrvatske smatraju da rješenje postoji, i to u hitnom ukidanju Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa na području Grada Crikvenice, jer je ono štetno po turizam, starije osobe i autoprijevoznike, a također diskriminatorno prema ranjivoj kategoriji građana starije dobi. Također, potrebno je izmijeniti stajalište čelnika lokalne uprave i samouprave spram umirovljenika i jednodnevnih turista kao smetnje općem razvoju turizma u Hrvatskoj, jer su upravo i oni dio turizma tijekom cijele godine.

     Na žalost, niti Vama ministre Cappelli ne ide na čast prijedlog da „jednodnevne goste dočeka letak dobrodošlice u autobusu u kojem će se objasniti da dolaze u grad poznat po kulturi, s tradicijom turizma dugom 140 godina te da u skladu s tim poštuju turističku i ekološku kulturu koja vrijedi u Novom“, kao da su došli na teroristički, a ne turistički pohod. Gradonačelnik Novog Vinodolskog Velimir Piškulić „se požalio da dosad na fin način nije išlo i da se razmišlja o check-pointu koji funkcionira u turističkim odredištima u inozemstvu“. Pitamo se kako bi njemački ili talijanski umirovljenici reagirali na check-point na kojemu piše „za 65+“.

     SUH i MUH predlažu da Ministarstvo turizma te Udruga gradova RH hitno osude takve „odluke“ zbog starijih građana, autoprijevoznika, ugostitelja i hrvatskog turizma u cijelosti." , stoji u zajedničkom pismu SUH-a i MUH-a od 7. lipnja 2018."