UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


OTVORENO PISMO MINISTRU TURIZMA:

Ministre, spriječite diskriminaciju domaćih starijih turista!

 

     "Izražavamo iznimnu zabrinutost zbog nedavno donesene Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa na području Grada Crikvenice i saznanja da bi se slična odluka mogla izglasati i za područje Grada Novog Vinodolskog i moguće drugih gradova. Naime, gore spomenute odluke se odnose isključivo na autobuse koji dovoze turiste na jednodnevne izlete, a dobro je poznato da je riječ o umirovljenicima. Time se diskriminira samo jedna kategorija turista, a to su domaći turisti, koji su k tome uglavnom osobe starije životne dobi. S obzirom da je problem višeslojan, molimo da obratite pažnju na najvažnije stvari.

     Jednodnevni izleti su dio turističke ponude, a s obzirom na to da se Republika Hrvatska u gospodarskome smislu orijentirala na turizam kao glavni nositelj razvoja, ograničavanje turističke ponude šteti imidžu Hrvatske kao turističke zemlje, te neće donijeti ništa dobro lokalnim zajednicama koje takve odluke budu provodile.

     Nadalje, najveći broj jednodnevnih turista su hrvatski umirovljenici, koji na turističke destinacije dolaze u povoljnim aranžmanima (od 80 do 120 kuna) iz razloga jer im je jedino to financijski prihvatljivo. Naime, prosječna mirovina u Republici Hrvatskoj za ožujak 2018. prema službenim podacima HZMO-a iznosi 2.345 kuna. Linija siromaštva prema DZS-u u 2017. je iznosila 2.180 kuna. Takve mirovine prima 52,5 posto naših umirovljenika ili više od 600.000 ljudi.

     Bešćutno je zapriječiti toj ranjivoj kategoriji nešto na što oni imaju puno ljudsko pravo, tj. posjećivati hrvatske gradove i hrvatsku obalu, pa makar kroz jednodnevne izlete. Problem je i stav lokalne vlasti prema takvim turistima. Neprihvatljive su i diskriminatorne izjave lokalnih dužnosnika, posebice predsjednika Gradskog vijeća Novog Vinodolskog Nevena Pavelića, koji je javno „konstatirao da ima divnih ljudi među jednodnevnim izletnicima, no da se Novi marinama i obnovljenim hotelima diže na razinu četiri zvjezdice i da teško može funkcionirati kao destinacija s četiri zvjezdice uz jednodnevne izlete.“

     Takav stav smatramo degradirajućim, jer prema tonu ove izjave ispada da su umirovljenici uglavnom ljudi nekulturnog karaktera i ponašanja, te tvrdnjom kako ti umirovljenici „donesu sa sobom sve što im treba od hrane i pića, potrošači su nikakvi, leže po parkovima“. Turistički gradovi poput Crikvenice i Novog Vinodolskog već degradirane i osiromašene umirovljenike, kojima su izleti u organizaciji njihovih udruga bili jedini način za odmor i opuštanje, dodatno degradiraju, jer im se ne omogućava ljetovanje u vlastitoj zemlji.  

     Osim toga, parkiranje autobusa s jednodnevnim turistima na mjestima udaljenima od plaže, centra grada ili bilo kojih drugih turističkih sadržaja može biti pogubno za umirovljenike. Naime, Odredba se provodi u periodu od 15. lipnja do 15. rujna, što zbog klimatoloških uvjeta može nepovoljno utjecati na zdravlje. Temperature su u to doba godine redovito iznad 30 stupnjeva Celzijevih u hladu, a na otvorenim površinama još i veće. To može izazvati zdravstvene poteškoće kod umirovljenika koji bi po takvom vremenu morali pješačiti i nekoliko kilometara do plaže. S obzirom na ekipiranost i opremljenost lokalnih medicinskih ustanova, teško bi se mogle kvalitetno skrbiti o kolabiranim umirovljenicima.

     Nažalost, čak i oni socijalno osjetljivi autoprijevoznici, koji su ponudili prijevoz po nižim, za umirovljenike prihvatljivim, cijenama su ovakvim odlukama praktički „oguljeni“, jer za parkirno mjesto ili zadržavanje na pet minuta u gradu moraju platiti dozvolu koja košta 40.000 kuna bez PDV-a po jednom vozilu. Ista stvar je s ugostiteljima koji također po sniženim cijenama, u dogovoru s organizatorima, nude povoljnije obroke, a sada će izgubiti vjerne posjetitelje.

     Sindikat i Matica Umirovljenika Hrvatske smatraju da rješenje postoji, i to u hitnom ukidanju Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa na području Grada Crikvenice, jer je ono štetno po turizam, starije osobe i autoprijevoznike, a također diskriminatorno prema ranjivoj kategoriji građana starije dobi. Također, potrebno je izmijeniti stajalište čelnika lokalne uprave i samouprave spram umirovljenika i jednodnevnih turista kao smetnje općem razvoju turizma u Hrvatskoj, jer su upravo i oni dio turizma tijekom cijele godine.

     Na žalost, niti Vama ministre Cappelli ne ide na čast prijedlog da „jednodnevne goste dočeka letak dobrodošlice u autobusu u kojem će se objasniti da dolaze u grad poznat po kulturi, s tradicijom turizma dugom 140 godina te da u skladu s tim poštuju turističku i ekološku kulturu koja vrijedi u Novom“, kao da su došli na teroristički, a ne turistički pohod. Gradonačelnik Novog Vinodolskog Velimir Piškulić „se požalio da dosad na fin način nije išlo i da se razmišlja o check-pointu koji funkcionira u turističkim odredištima u inozemstvu“. Pitamo se kako bi njemački ili talijanski umirovljenici reagirali na check-point na kojemu piše „za 65+“.

     SUH i MUH predlažu da Ministarstvo turizma te Udruga gradova RH hitno osude takve „odluke“ zbog starijih građana, autoprijevoznika, ugostitelja i hrvatskog turizma u cijelosti." , stoji u zajedničkom pismu SUH-a i MUH-a od 7. lipnja 2018."