UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

BIOLOŠKI SAT: Koliko brzo starimo?

 

 

     Prema ispitivanju obavljenom na sveučilištu Maryland, ako vaš krvni tlak uvelike prelazi normalne granice, možete fizički biti 20 godina stariji nego drugi iz vaše generacije. Ako ste imali bake i djedove koji su doživjeli 80 godina, vi ćete vjerojatno nadživjeti većinu svojih kolega za četiri godine. Ako živite na selu, vjerojatno ćete živjeti pet godina duže nego ako živite u gradu.

     Zašto neki ljudi stare brže od drugih? Svatko od nas, ustvari, ima tri različite dobi: kronološku (označenu kalen­darom); biološku (starenje tijela); psihološku (koliko staro djelujemo i kako se osjećamo). Nedavna istraživanja ukazu­ju kako se čini da čovjek može održati svoju energiju čak i do kasne životne dobi. Mnoga pogoršanja za koja se nekad okrivljavao proces starenja, ustvari su uzrokovana bolešću. Primjerice, ateroskleroza (otvrdnuće arterija) se dugo sma­trala normalnom pojavom u starenju. Međutim, danas se zna da je to bolest uzrokovana kemijskom neravnotežom.

Stres i okoliš važni za dob

     Važan faktor u procesu starenja je stres, ali i nedostatak stresa. Mala umjerena doza stresa je potrebna. Ispitivanja su pokazala da časne sestre rjeđe pate od raka te srčanih i želučano-crijevnih poremećaja, nego druge žene. One rade i nakon 65. godine, a i duži im je životni vijek.

Okoliš je također važan. Primjerice, koža oštećena od sunca postaje suha, hrapava, mlohava i naborana. Ljudi koji žive u toploj, vlažnoj klimi imaju kraći životni vijek. Prerano sijeđenje kose može biti uzrokovano neodgova­rajućom prehranom u ranom djetinjstvu, nedovoljno ili prekomjerno aktivnom žlijezdom štitnjačom, mentalnim ili fizičkim šokom.

     Određeni stupanj gubitka sluha je dio procesa starenja. Međutim, neke bolesti često pogoršavaju situaciju. Što se tiče seksa, doktori se uglavnom slažu da su problemi koji dolaze u starenju uglavnom psihološke prirode.

     Može li se išta učiniti kako bi se spriječili ili usporili učinci starenja? Može, barem na jednom području, a to je prehrana. Postoje dokazi da izbjegavanje velikih količina hrane može biti od pomoći. Izbjegavanje prekomjerne tje­lesne težine ima višestruke zdravstvene koristi.

Imunitet je ključ starenja

     Tjelovježba može usporiti proces starenja. Od 30. go­dine života interes i sposobnost za intenzivni fizički napor počinje se smanjivati. Kardiolozi kažu da kućni poslovi i ostale fizičke aktivnosti, a ne hormoni, mogu biti jedan od primarnih razloga zbog kojih žene uspijevaju izbjeći teže oblike ateroskleroze do vremena nakon menopauze.

     Neki znanstvenici smatraju da ključ za brzinu procesa starenja leži u tjelesnom imunološkom obrambenom su­stavu, to jest u nedostatku otpornosti prema mikrobima ili kemijskim supstancama koje napadaju organizam i da to može objasniti zašto neki ljudi stare brže od drugih. Osim ovog, postoje i druga teorijska objašnjenja. Tako, primje­rice, neki znanstvenici objašnjavaju to nasljednim osobi­nama. Oni vjeruju da smo svi rođeni s jednim unutrašnjim biološkim satom, koji je programiran tako da otkucava određeni broj godina.

     Međutim, možda je od svega najvažniji faktor - stav koji imamo prema starenju. Jedan je filozof kazao: „Onaj koji je mirne prirode i koji je sretan, rijetko će osjećati pri­tisak godina. Međutim, onaj koji ima mrgudnu i vulkansku narav, njemu će i mladost i starost biti podjednako opte­rećenje."

dr. Ivo Belan